ZAGREB - Izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju, čiji će se prijedlog sutra naći pred Vladom, utvrdilo bi se da kod ugovora o kreditu kod kojih je tečaj tijekom otplatnog razdoblja apercirao više od 20 posto kamatna stopa i fiskna marža ne smiju biti veće od početnih, uredila bi se maksimalno dopuštena kamatna stopa na stambene kredite, ograničila efektivna kamatna stopa potrošačkih kredita, koja, prema sadašnjim uvjetima, ne bi mogla biti veća od 11 posto, te precizirala pitanja vezana za dopušteno prekoračenje po tekućem računu.
Izmjene je predložilo Ministarstvo financija koje, uz ostalo, ističe kako se nizom izmjena važećeg Zakona nastoji osigurati primjerena zaštita potrošača kako bi se doveli u ravnopravan položaj prema vjerovnicima.
O teškom položaju građana, kako se navodi, govore sve češći slučajevi nemogućnosti podmirenja obveza te gotovo 300.000 blokiranih računa, a sve je veći postotak i kredita koje građani ne mogu otplaćivati pa je udio loših kredita u ukupnim stambenim kreditima s 5 posto u 2008. porastao na 12,5 posto u 2012. godini.
Predloženim bi se izmjenama uvela odredba prema kojoj naknade vezane uz odobrene kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja kredita, a zabranjuje se uvođenje novih naknada nakon sklapanja ugovora o kreditu.
Ministar financija će pak pravilnikom podrobnije definirati naknade kako bi se izbjeglo da one sadrže prikrivene elemente kojima se podiže cijena kredita kao i mogućnost korištenja neopravdanih naknada.
Također, banke, odnosno vjerovnici će biti obvezni pisanim putem potrošača upozoriti na rizike povezane s promjenom tečaja, promjenom kamatne stope te gubitkom prihoda samog potrošača.
Kod ugovaranja promjenjive kamatne stope, egzaktno se definiraju parametri koji se mogu koristiti kao osnova za promjenu ugovorene promjenjive kamatne stope (EURIBOR, LIBOR, NRS ili prosječna kamatna stopa na depozite u određenoj valuti), a također bi se spriječio i rast kamatne marže nakon sklapanja ugovora o kreditu.
I za ugovore sklopljene prije stupanja na snagu predloženih izmjena, kod kojih nisu bili definirani parametri za promjenu kamatne stope, izričito bi se propisalo da i u takvim ugovornim odnosima vjerovnik mora kao podlogu za sve buduće promjene kamatne stope ugovoriti promjenjive parametre, fiksnu maržu i razdoblja promjena kamata.
Pri tome, kod onih ugovora o kreditu kod kojih je tečaj tijekom otplatnog razdoblja aprecirao više od 20 posto, kamatna stopa niti fiksna marža ne smiju biti veće od početnih, a čime se, kako ističu iz Ministarstva, štiti najugroženija skupina građana, koja je bila izložena ne samo rastu kamatne stope nego i značajnom rastu tečaja.
Predloženim bi se izmjenama odredila maksimalno dopuštena kamatna stopa na stambene kredite koja ne smije biti viša od prosječne kamatne stope na odobrene stambene kredite po valutama (euro, kuna, švicarski franak) u Hrvatskoj uvećane za jednu trećinu.
Kod ostalih kategorija potrošačkih kreidta (osim stambenih) maksimalno dopuštena kamatna stopa ne smije biti viša od prosječne kamatne stope uvećane za jednu polovinu.
Ministarstvo ističe kako se građanima pruža dodatna zaštita od prekomjernog rasta kamatne stope, nepovoljnih kamatnih stopa i prekomjernog zaduženja, što je osobito bitno kod stambenih kredita.
Intervenciju države pritom obrazlažu i činjenicom da su kamatne stope na stambene kredite u Hrvatskoj iznad prosjeka država članica EU, posebice zemalja eurozone, gdje prosječna kamatna stopa iznosi 3,35 posto, a u Hrvatskoj je 5,37 posto.
Ministarstvo upozorava i na problem odobravanja, posebice ukidanja prekoračenja po tekućim računima građana (tzv. minusa), gdje odluke o smanjenju minusa banke donose jednostrano, a građane ne upozoravaju na primjeren način, na vrijeme niti nude postepeni prijelaz na smanjeni iznos odobrenog prekoračenja.
Stoga se u predloženim izmjenama izričito navodi kako je vjerovnik dužan obavijestiti potrošača o umanjenju ili ukidanju dopuštenog minusa najmanje 30 dana prije. Također, banke su dužne omogućiti građaninu, protiv kojeg nije pokrenut postupak prisilne naplate, bez njegovog zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno, ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja vrijedi za dopušteno prekoračenje po tekućem računu.
Građanin nije dužan prihvatiti smanjenje, odnosno ukidanje dopuštenog prekoračenja ako mu vjerovnik ne ponudi navedenu otplatu iznosa.
Prijedlogom se ograničava i ukupni trošak potrošačkog kredita, odnosno efektivna kamatna stopa tako da smije doseći maksimalno jedan postotni bod nižu kamatnu stopu od zatezne kamatne stope propisane zakonom koji regulira zateznu kamatnu stopu. Prema važećim uvjetima, time maksimalna efektivna kamatna stopa iznosi 11 posto, navodi Ministarstvo financija.
Banke gube do 650 milijuna kuna godišnje zbog novih pravila
Najveći problem za mnoge građane bili su krediti koje su uzimali u švicarskim francima, a banke kako je švicarski franak 'plivao' povećavale kamate, a pravila su bila više nego nejasna, piše Dnevnik.hr.
Tako bi ugovore koje su imali i velike tečajne razlike veće od 20 posto, kamate vratile na početak ugovornog odnosa. Novim izračunom obračuna kamata s dosadašnjih najviše 5 posto trebala bi biti 2,5 posto.
Kod građana koji imaju kredite u švicarcima postotak kredita koji se ne mogu naplatiti je s 8 posto prije krize sada porastao na 12 posto, a u ovom slučaju govorimo o milijardama kuna koje građani ne mogu vraćati.
Trenutačno od 56 milijardi kuna stambenih kredita na švicarce otpada njih 20 milijardi ili 40 posto.
Ovaj Zakon, kada stupi na snagu 1. siječnja, s manjom kamatom primjenjivao bi se na sve koji su uzeli kredit u švicarskim francima i banke bi im obračunavale novu kamatu.
No, ono što je važno u tom slučaju, građani bi s takvim kreditima dobili novu kamatu, ali ne i naknadu ili isplatu razlike koju im je banka naplaćivala. Povrat novca mogu tražiti na sudu.
Banke u ovom slučaju gube od 300 do, u najgorem scenariju, 600 milijuna kuna na kamatama koje moraju obračunavati u manjem iznosu. I ne čudi da je HNB imao primjedbe i da je pregovaranje ministra Linića i banaka trajalo mjesecima, a na kraju je očito ministar odlučio krenuti u ovu borbu.
Linić pak nije dobio političku utakmicu sa svojim partnerima oko dopuštenog minusa koji je želio ograničiti na jednu plaću. On ostaje isti. Znači, sada banke klijenta kojem žele smanjiti minus moraju pismeno obavijestiti 30 dana prije da mu se umanjuje minus. Isto tako, dužne su mu odmah ponuditi da razliku za umanjeni minus otplate u 12 rata.
Onaj klijent kojemu banke ne ponude mogućnost da razliku minusa otplati na 12 rata, ne mora prihvatiti umanjenje istog. Tu banke neće kao kod 'švicarca' izgubiti puno, sa sadašnjih 800 zarada bi pala na 750 milijuna kuna na godinu, prenosi Dnevnik.hr.