Kriza kroz koju prolazimo već četiri godine i kojoj se još ne nazire kraj promijenila nas je, u mnogočemu vjerojatno i zauvijek. Vidi se to po našem ponašanju i stavovima, ali i po rušenju mitova.
Peglanje kartica
Nije prošlo puno vremena otkad smo, primjerice, nemilice peglali kartice. Odlazak u trgovine mnogima je značio i da će se vratiti s nekoliko tisuća kuna tanjim novčanikom, i pritom se nije puno gledalo što se kupuje. No, hrvatska varijanta potrošačkog društva ogledala se i po gužvama u autosalonima. Istodobno, tržište nekretnina je cvalo pa smo danas među najbogatijim nacijama u Europi uzme li se u obzir koliko nas živi u vlastitim stanovima. No, izbijanje krize ipak nas je prizemljilo.
- Jugoistočna Europa jedna je od regija najpogođenijih krizom. Recesija je promijenila naše ponašanje, posebno u sektoru kućanstava, u kojem je vidljiv pad potrošnje - ocjenuje Zdeslav Šantić, makroekonomist SG Splitske banke.
Danas živimo jednostavnije i skromije. Umjesto kupnje svega i svačega, danas svaku kunu okrenemo dvaput prije nego je potrošimo. Kupnju automobila gotovo smo zaboravili, a i stanove danas kupuju samo rijetki.
Bijeg iz Hrvatske
Posljedica je to recesije, u kojoj se hrvatsko gospodarstvo guši već četiri godine. Igra ekonomskih minusa kojoj smo izloženi skriva pravu sliku, a to je socijalna drama. O njoj dovoljno govori i podatak da je bez posla u četiri krizne godine u Hrvatskoj ostalo gotovo 200.000 ljudi i da mnogi izlaz vide u odlasku iz Hrvatske.
- Trend odlazaka mladih i školovanih iz Hrvatske prisutan je bez obzira na EU, iako skori ulazak u Uniju dodatno ohrabruje razmišljanja mnogih da se drugdje može ugodnije živjeti. Jednostavno, mnogi ovdje ne vide perspektivu, što je loše za hrvatsko društvo - upozorava Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta. - Nažalost, kriza je slabo promijenila javni sektor. S druge strane, u privatni je sektor unijela još veću nesigurnost - ocjenuje Švaljek. U usporedbi s drugima, hrvatski je problem što ne uspijevamo isplivati iz recesije, a ni sljedeća godina neće nam donijeti oporavak.
Besparica, ali kafići su puni
- Vrijeme je teško, puno je nezaposlenih, ali kafići su i dalje prepuni - ustvrdila je psihologinja Mirjana Krimanić.
Neke oblike ponašanja kriza, dakle, još nije promijenila. Među njih ubraja i mit o modi te vječnoj ljepoti i mladosti. To je i psihološki zanimljivo s obzirom na to da ljepota i mladost imaju rok trajanja.
- Stalno se, unatoč krizi, reklamiraju najskuplji i najmoderniji proizvodi. Kriza ni to očito nije srušila - zaključuje Krizmanić.
7 mitova koje je razbila kriza
1. Građevinarstvo je najisplativija grana
Građevinarstvo je do prije četiri godine snažno utjecalo na sve povezano s gospodarskim rastom. Pretkrizni rast domaćeg BDP-a uvelike je ovisio upravo o građevinskoj operativi i ulaganju države u velike projekte, od kojih su najveći zasigurno autoceste. S dolaskom krize državna je blagajna presušila i za građevinsku operativu, koja je početkom 2008. bila na vrhuncu, više nije bilo novca. Stoga je sektor koji, u pravilu, prvi pokazuje znakove krize vrlo brzo počeo padati. Od 2008. do danas u građevini je 30.000 ljudi izgubilo posao i samo su tri godine bile dovoljne da se velike građevinske tvrtke nađu na rubu propasti. Najavljujući velike infrastrukturne projekte, Vlada ih pokušava spasiti, no pitanje je koja će od njih do početka gradnje preživjeti.
2. Želja za ulazak u EU splasnut će zbog krize
Članstvo u EU godinama je bilo motor promjena. Iako zbog toga nismo bili presretni, radi ulaska u EU odrekli smo se mnogo toga.
Vlada sad “zbog Unije” mora ukinuti nultu stopu PDV-a i uravnotežiti proračun, rezat će prava, socijalu i potpore. Čak ni kriza u Uniji i eurozoni nije umanjila spremnost Hrvata na odricanje radi ulaska u EU, što je pokazao i siječanjski referendum nakojem su ga podržale dvije trećine građana. Jednima članstvo u EU znači mogućnost da dođu do posla, drugima mogućnost da povećaju izvoz, a trećima da povuku novac iz fondova EU. Ako nešto ne pokvari plan, u srpnju 2013. pristupamo Uniji kao 28. članica.
3. Radni odnos sve do penzije
Mit o sigurnom zaposlenju naslijeđen je iz socijalizma, a tranzicija nam je donijela velik porast broja nezaposlenih. No, znatan broj Hrvata nastavio je raditi u javnom sektoru i nisu se brinuli zbog budućnosti. Kriza je i to promijenila. Posao više nikome nije siguran, a kamoli zajamčen. U posljednje četiri godine ugašeno je 150.000 do 200.000 radnih mjesta, najviše u privatnom sektoru. Po posljednjim podacima HZZ-a, već imamo više od 336.000 nezaposlenih, a po nezaposlenosti mladih među europskim smo rekorderima. S obzirom na kolaps gospodarstva, ne čudi prognoza da bismo kraj godine mogli dočekati sa 400.000 nezaposlenih, uz nastavak rasta u 2013. To će biti i zbog otpuštanja u javnom sektoru, ali i ubrzanja privatizacije i restrukturiranja tvrtki koje se moraju pripremiti za funkcioniranje na europskom tržištu. Nedostaje nam okidač koji bi okrenuo trendove i počeo otvarati radna mjesta.
4. Cijene stanova, kuća i zemljišta stalno će rasti
Mnogi Hrvati vjerovali su da će cijene nekretnina vječno ostati visoke, no kriza je učinila svoje: lavina otkaza i smanjenja plaća onih sretnika koji su zadržali posao znatno je otežala prodaju nekretnina.
Posljedica pada potražnje je i spuštanje cijena, kvadrat stana danas se prodaje za 500-tinjak eura manje nego prije krize. Stručnjaci za nekretnine tvrde da potražnja još postoji, no kupac sada točno zna što želi i svaku će ponudu nekoliko puta odvagnuti prije kupnje.
Veliko je pitanje što će nekretninskom tržištu donijeti uvođenje poreza na nekretnine. Već i samo najave toga, kažu agenti, za posljedicu imaju pad ionako slabe potražnje. Konačan učinak tog poreza mogao bi biti masovna prodaja viška kvadrata, u koje su generacije Hrvata ulagale, što bi opet prema dolje povuklo cijene koje padaju već godinama. No, skori ulazak u EU ipak bi trebao unijeti određenu živost na umrtvljeno hrvatsko tržište nekretnina, posebno na Jadranu.
5. Olako trošenje na kartice
Još donedavno mnogi su imali 4-5 kartica, a danas ih građani sve češće režu. Velik pad zaduženja po karticama potvrđuju podaci HNB-a. Sredinom 2008. Hrvati su kartičarskim kućama dugovali više od 5,3 mlrd. kuna, a krajem rujna ove godine takvih je zaduženja 1,6 mlrd. manje. Potrošnja mnogih građana svela se doslovno na kupnju kruha i mlijeka. Kartice onima koji ih još imaju najčešće služe za pokrivanje osnovnih životnih potreba. To najbolje znaju veliki trgovački centri, kojima smo u prošlom desteljeću bili eldorado, a danas ih većina razmatra kako preživjeti na tržištu. U trenutku kad plaće idu dolje ili u najboljem slučaju stagniraju, te kad 236.342 blokiranih građana duguje gotovo 15,7 mlrd. kuna, teško se može očekivati oporavak potrošnje - daljnje je razduživanje puno izglednije.
6. Naši su proizvodi najbolji, a poljoprivreda je hraniteljica Europe
Ne tako davno stalno smo slušali kako je potencijal hrvatske poljoprivrede toliki da ona može hraniti pola Europe. Gospodarska kriza u kombinaciji s nedostatkom bilo kakve strategije pokazala je da Hrvatska nije u stanju prehraniti ni sebe. U Hrvatskoj su u posljednjih 20 godina nestale dvije trećine poljoprivrednih površina, a sve parole o hraniteljici Europe padaju u vodu već pri prvom pogledu na statističke izvještaje. Trgovinski deficit poljoprivrednih proizvoda godinama se povećava, a vrhunac se dogodio krizne 2008., kada je minus na trgovinskom računu premašio milijardu dolara. Samo u posljednjih godinu dana zatvoreno je oko 3000 mljekarskih farmi, a rješenje problema poljoprivrede niti se ne nazire, posebno u kad se ni gospodarskoj krizi ne vidi kraj.
7. Laka zarada na burzi i fondovima
Druga polovica 2007. pretvorila je velik broj hrvatskih građana u burzovne mešetare. U to je vrijeme preko javne ponude više od 300.000 građana kupilo dionice Hrvatskih telekomunikacija, a mnogi su, kako bi ostvarili san o lakoj zaradi, za to uzeli kredit. Pomet na Zagrebačkoj burzi mjerio se desecima milijuna kuna, a zahvaljujući velikom interesu za HT živnule su i ostale dionice. Sve je to dioničke i ine fondove pretvorilo u mjesta za velike dobitke i sve veći broj građana povjeravao im je novac, pomno prateći kretanje cijena dionica. Prvi znaci krize samo nekoliko mjeseci nakon dioničkog buma počeli su otkrivati da od brzog bogaćenja neće biti ništa i da je burza platila veliki danak krizi. Vrijednost Crobexa, dioničkog indeksa, danas je gotovo tri puta manja nego prije pet godina, a razočarani ulagači izbjegavaju burzu jer ih se većina na njoj nedavno prilično opekla.
Crobex
22. 10. 2007. 5.123,36
12. 11. 2012. 1.744,74