Nakon proslave pobjede Milana Bandića na Bundeku, najbliži ljudi zagrebačkog gradonačelnika u nedjelju iza ponoći okupili su se jednom restoranu u istočnom dijelu grada. Za stolom su sjedili najvažniji Bandićevi pročelnici, ali i njegovi operativci iz kampanje. Među njima bio je i Slobodan Ljubičić Kikaš. Družina je komentirala uspjeh u Zagrebu, rezultate u drugim sredinama, Osijeku i Splitu, ali i komentare medija. Ponajviše one o Bandićevu trijumfu. Zapravo, atmosfera je bila više nego idlična, na stolu je bilo piće i iće, zbijale su se šale, svirali su tamburaši. I slučajni prolaznik lako bi primijetio da je riječ o velikom slavlju, piše Globus.
U nekom trenutku večeri Bandić se uozbiljio, okrenuo prema Ljubičiću i na glas rekao: “Kikaš, vraćaš se u Holding.” Prema izjavama nekih Bandićevih pročelnika, Kikaš je to pokušao relativizirati uobičajenim odmahivanjem ruke govoreći: “Milane, pusti to.”
No, Globusovi sugovornici kažu da se na Ljubičiću vidjelo koliko mu je drago što je to Bandić pred svima objavio.
Odnos Bandića i Ljubičića jedan je od najkompleksnijih u političko-poslovnim krugovima. Njih dvojica poznaju se i druže još od 1990. godine kad su bili među stotinjak preostalih zagrebačkih članova Partije (krajem 80-ih u Zagrebu je bilo gotovo 70 tisuća članova SKH).
Zajedno su gradili zagrebački SDP, i to tako da je Bandić uvijek bio frontmen, isturena politička figura, a Kikaš je djelovao u pozadini, logistički i operativno. Kad je zagrebački SDP na čelu s Bandićem 2000. godine srušio HDZ, Kikaš je odmah postao direktor Robnih terminala. Nekoliko godina poslije taj dvojac počeo je osmišljavati ujedinjenje svih gradskih poduzeća u ZG Holding, što se realiziralo 1. siječnja 2006.
Biznis. Kikaš je, naravno, postao predsjednik Uprave. Iako je kao i Bandić diplomirao na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i nije imao formalno ekonomsko obrazovanje, Ljubičić se oduvijek bavio nekakvim biznisom. Za vrijeme komunističkog sustava radio je kao stručno-politički radnik za ekonomske poslove u tadašnjoj Općini Trnje. Kad je došla 1990., upravo je Kikaš vodio kampanju kandidatima SKH-SDP s Trnja Ivici Račanu i Gordani Šipek (danas Grbić).
Njih dvoje bili su jedini kandidati te stranke koji su iz Zagreba ušli u Sabor.
Devedesetih se Kikaš uz pomoć rođaka u SAD-u počeo baviti uvozom izvozom. Uvozio je sve, od hrane do odjeće i nakita., a u Ameriku je izvozio Sadinu. No, ubrzo se fokusirao na opremu za MUP, te je za hrvatsku policiju iz Amerike počeo uvoziti štitove, kacige, čizme, odjeću, Motoroline voki-tokije.
S obzirom na poznanstva s brojnim zagrebačkim poduzetnicima, upravo se Kikaš brinuo o financiranju zagrebačkog SDP-a. Iako je bilo očigledno da je Kikaš puno sposobniji od današnjeg gradonačelnika kad je u pitanju biznis, Bandićeva je uvijek bila zadnja. I Kikaš je to poštovao.
Kad je Ljubičić početkom 2006. preuzeo tek osnovani Zagrebački holding (u početku je ta gradska megatvrtka nosila ime Gradsko komunalno gospodarstvo), odmah je krenuo realizirati goleme projekte o kojima je Zagreb ranije mogao samo sanjati.
Uza sve te projekte počele su se pojavljivati i različite afere poput navodnih namještanja poslova i mešetarenja gradskim zemljištima.
No, koliko god koja afera bila teška i nezgodna za zagrebački SDP, ta dvojica nikad se nisu razdvojila, piše Globus.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
