Tomislav Karamarko najavio je povratak Hrvatske demokratske zajednice na svoje ishodište u Tuđmanovom učenju. I stvarno, u nekoliko posljednjih afera teško je ne primjetiti taj veliki ideološki rikverc. Kad se otkrilo da je glavni tajnik stranke Milijan Brkić jednostavno kopipejstao diplomsku radnju zajedno s tipfelerima, a potpredsjednik Drago Prgomet po hitnom postupku diplomirao, magistrirao, doktorirao i specijalizirao otorinolaringologiju, prohujao kroz visoko školovanje tako velikom brzinom da ga se iz njegove generacije na Medicinskom fakultetu nitko živ ne sjeća, bjelodano je postalo da stvari postaju vrlo nalik onome slavnom desetljeću kad je državom upravljao umirovljeni general koji je prepisao doktorat iz povijesti, a ni generalske reference mu, ruku na srce, nisu bile osobite.
Ovaj trend povratka tuđmanizmu osnažuje napokon i Ivan Šuker, koji je u pred našim iseljenicima prije neki dan u Frankfurtu, nonšalantno odmahujući, obezvrijedio trud uglednih znanstvenika naših korijena. "Ma dajte, molim vas, nemojte s takvim pitanjima. Pa kome je zapravo u ovom trenutku Ivan Đikić tako potreban u Hrvatskoj?
Naši ljudi muku muče s drugim stvarima, s preživljavanjem, da bi se sada mogli bavili jednim Đikićem. Evo, prošetajte malim hrvatskim mjestima pa ih pitajte za tu temu i vidjet ćete da će vam svatko reći da im je važniji neki sitni seoski lola ili zanatlija od nekog Đikića", podsmijehnuo se hadezeovski zastupnik i bivši ministar financija Republike Hrvatske, inače osoba koja je od 1976. pa sve do 1997. studirala ekonomiju.
Od nekoga komu je trebala dvadeset jedna teška i žalosna godina da stekne visoku stručnu spremu očekivali biste možda više razumijevanja za tuđe akademske uspjehe. Ako se on već na fakultetu izmučio kao konj, trebao bi valjda cijeniti lakoću kojom je genetičar Đikić svladavao nastavno gradivo. No, Ivan Šuker je odlučio ostati na partijskoj liniji, jednoj od rijetkih konstanti u svim strujama Hrvatske demokratske zajednice - posvemašnjem preziru znanja i obrazovanja.
Zaista, to je postalo gotovo kao nekakvo pravilo. HDZ bi možda trebao promijeniti ime, ili barem postojećemu dodati kraticu SLĐ - Stranka loših đaka. Ako te nitko neće, uzet će te Lavčevića poduzeće, pjevalo se nekad davno u našem narodu. Danas Lavčević ne stoji najbolje, no za propalitete ipak nije sve izgubljeno. Dapače, tu je prilika da za još boljim radnim mjestom.
Ambiciozni bez škole imaju čudesne karijere u zastupanju narodnih interesa i ništa im ne stoji na putu. Koji put na brzu ruku, preko veze, steknu kakvu visokoškolsku kvalifikaciju, obično prometnog ili policijskog smjera, ali se zapravo može i bez toga. Oni drskiji čak će se hvaliti svojom neukošću, kao pokojni Ivan Milas, kad je okupljene u saborskoj dvorani davnih devedesetih nasmijavao pričom kako se u Njemačkoj za kilogram mozga ne dobije više od dvije marke.
Šukerova divna duhovitost pred iseljenicima dokazuje nam kako se u HDZ-u od toga vremena malošto uistinu promijenilo. Mozak je i dalje vrlo jeftin, a hadezeovci se ne opterećuju ambalažom u koju je on smješten. Kad već nema znatnije razlike između telećih možđana i sive mase u njihovim lubanjama, Šuker i društvo ne shvaćaju čemu se uzbuđivati zbog središnjeg živčanog sustava jednog vrhunskog genetičara. Čeljade ili goveče, sa Šukerovog je stajališta sasvim svejedno. Neće to napokon bitnije ugroziti njegove izborne izglede.
Jer, vidite, obrazovani će se ljudi snebivati zbog Šukerove bezobzirne neukosti, ali nije to nešto zbog čega bi se bivši ministar financija i dvadesetjednogodišnji student ekonomije trebao uzrujavati. Građani na koje on računa neće mu ništa zamjeriti. Prave HDZ-ove birače neće onepokojiti otkriće da je Brkić obranio tuđu diplomsku radnju, niti ih je, naposljetku, u obožavanju Franje Tuđmana smetalo da je ovaj prepisao doktorat.
Oni što drže do akademske čestitosti, pa i čestitosti, mogli bismo reći, generalno, ionako nisu nikad glasali ni za Tuđmana, ni za Šukera ni za Brkića, niti su se Tuđman, Šuker i Brkić njima obraćali. Oni su imali svoje glasačko tijelo, u većini sastavljeno od građana koji, kao i oni, baš ne vole čitati, a takvima je čak i drago kad se knjige ne precijenjuju. Oni će uvijek glasati za HDZ jer HDZ ima razumijevanja za njihove nepostojeće kulturne potrebe, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju .