Imaju između 7 i 13 godina. Poželjan je hendikep jer izaziva sažaljenje. Dovoze ih kombijima iz Međimurja oko 8 sati, njih 15 do 20. Dijete može potrošiti najviše 20 kuna po danu. Predvečer ih pokupe s ulice i uzmu im sav novac. Oni su robovi: prosjačenjem otplaćuju dug svojih roditelja koji su se zadužili kod kamatara, piše tjednik Globus .
"Imate koju kunu, pita me djevojčica i pruža ručicu do otvorenog prozora automobila dok stojim na semaforu na jednom od najprometnijih zagrebačkih križanja, onom Vukovarske i Držićeve ulice, i čekam da se po treći put upali zelena strelica u nadi da ću ovaj put uspjeti skrenuti lijevo prema Novom Zagrebu. Ali promet tog utorka malo iza šest sati popodne teče sporo, kao i svaki put kad padne kiša. Ne pada jako i malo tko na ulici nosi kišobran, ali puše vjetar pa je prohladno. Mrak se odavno spustio. Mršava mala prosjakinja s dugom valovitom kosom u repu ide od automobila do automobila u redu ispred mene, kuca na zatvorene prozore i nitko joj ne otvara. Moj je otvoren pa me tužno gleda svojim velikim crnim očima dok prebirem po pretincu za kovanice.
“Koliko imaš godina”, pitam.
“Deset“, kratko odgovara.
“Zašto prosiš?”
“Da si kupim bilježnice i olovke za školu.“
“Ideš u školu?”
“Da.”
“U koju školu?”
Ne odgovara. Gleda u stranu.
...
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Globusa
