Bez obzira na broj lista koje će se prijaviti za 17. parlamentarne izbore Talijanske Republike 24-25 veljače, samo trojica kandidata imaju teorijskih izgleda formirati 64. poratnu talijansku Vladu.
Komičar u politici
To su Pier Luigi Bersani (61), tajnik Demokratske stranke i vođa koalicije lijevog centra, Mario Monti (69), sadašnji premijer tehničke vlade u ostavci i premijerski kandidat umjerenoga desnog centra, te Silvio Berlusconi (76), vlasnik i vođa Puka slobode, pobjednik prošlih izbora koji je golemu većinu izgubio putem, zajedno s ugledom i ekonomskim kredibilitetom svoje države. Još je na vidiku samo jedan protagonist, histerični komičar Beppe Grillo (64), koji se ne želi osobno kandidirati, a njegov Pokret 5 zvijezda (M5S) u ratu je sa svim strankama, pa njegov cilj nije preteći ostale živahne starčiće, nego pokenjati im se u tanjur.
Iako formalna predizborna kampanja počinje tek za dvadesetak dana, ona se već zahuktala, na raznim stranama na razne načine. Iznenađenje je, bar u neku ruku, premijer u ostavci Monti. Preuzevši predsjedanje tehničkom vladom obećao je da neće ostati u politici - ali ga je pogazio, izdavši povjerenje koje mu je dao predsjednik Giorgio Napolitano (87). Štoviše, umanjio je vlastite šanse da bude izabran za Napolitanova nasljednika u svibnju.
Monti se žrtvuje
Imenovan doživotnim senatorom, Monti ne ide sam na izbore - ali pod njegovim vodstvom ide na izbore skupina koju s jedne strane čine desni demokršćani ( Casini, Buttiglione itd.), a s druge desni liberali pa i postfašističke provenijencije ( Fini), a s treće poduzetnici koji su već u sukobu interesa ( Cordero di Montezemolo). Monti tvrdi da se mora angažirati kako ne bi bili uzalud spiskani rezultati njegovih reformi i žrtava Talijana. Podržala ga je Evropska pučka stranka, koja je odbacila Berlusconija, a posve jednako je postupio i Vatikan uvodnikom Osservatorea Romana, zanemarivši sve usluge dobivene od Berlusconija, pa i po cijenu globi iz Bruxellesa.
Ovoga časa se jedinom nepoznanicom čini hoće li Bersani pobijediti s dovoljno glasova da osigura stabilnu većinu ili će Italija ući u novo razdoblje pogubne nestabilnosti. Ali Italija je zemlja krajnje nesigurnih prognoza. Nije badava nekadašnji premijer Mussolini rekao da njome vladati “nije teško nego uzaludno”.