Pojam postoji i danas, u radnom pravu rabi se i danas, ali nekako kao da je smišljen, kao da pripada i kao da miriši na bivši svijet komunizma - neplaćeni dopust. I eto ga, nakon pune pobjede kapitalizma, eto tog neplaćenog dopusta, tog “forlougha”, u punoj snazi i na najvišim razinama sustava u samom srcu i vodećem carstvu kapitalizma, eto ga u Americi! Government shutdown, zaustavljanje brojnih službi američke administracije, već nekoliko tjedana, uz nadu da će Obamini razgovori s republikancima ovog vikenda ipak donijeti rješenje i “deblokirati Ameriku”.
Neuspjeh demokrata i republikanaca, ušančenih u rovove Senata i Zastupničkog doma, da potvrde federalni proračun, prije svega zbog povećanja doprinosa za predstojeću provedbu Affordable Care Act, dakle zakona o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, popularno zvanog Obamacare, izazvao je blokadu administrativnog sustava i na “forlough” poslao gotovo milijun službenika raznih državnih agencija i institucija. Funkcionira najnužnije, ostalo na neplaćenom! Država pred defaultom!
Rasprava o zdravstvenoj reformi u Sjedinjenim Državama traje već godinama, uvijek je tvrda, politizirana i čak obojena ideologijskim optužbama - bilo je tako u vrijeme Clintonova Medicare, nastavlja se s Obamacare. Uostalom, uz mirovinsku, zdravstvena reforma je najveći i najteži zalogaj bilo koje vlasti.
Obamin zahvat u zdravstveni sustav, s ciljem da ga učini dostupnijim što većem broju korisnika, da pri tomu bude isplativ, da smanji moć osiguravajućih društava, da osigura zdravstvenu zaštitu po kategorijama prihoda i da istodobno zadrži sustav privatnog osiguranja, za američki politički i društveni krajolik gotovo da je nalik onom davnom devetnaestostoljetnom Bismarckovom uvođenju posve novog i, zapravo, čak i danas gotovo jedinog ozbiljno funkcionalnog zdravstvenog sustava.
Ali, Bismarck je imao privilegij da na suprotnoj strani nije imao Republikansku stranku i da je mogao vladati na način koji bi mu danas pohvalio jedino Putin, a zasigurno osporavali Vijeće Europe i OESS. Tako je blokada između Senata i Zastupničkog doma, odnosno Demokratske i Republikanske stranke, dovela do blokade vlade i njene nemogućnosti da obavlja financijske transakcije, osim najnužnijih, potvrdivši pri tomu da je Obamacare samo povod za iskazivanje dubljih političkih i idejnih podvojenosti polariziranog američkog političkog spektra.
Pouke i upozorenja su dvostruka. Prije svega, slučaj Obamacare i “government shutdown” upozoravajuće pokazuje kamo mogu odvesti i do čega dovesti ogorčena i nesmiljena ideološka polarizacija i sukobi dviju vodećih stranaka - izravno do blokade sustava!
K tomu, u brojnim europskim primjerima, od talijanskih do bosanskohercegovačkih i drugih, daljih i bližih, blokade sustava izazivaju se raznim političkim sredstvima, zarad stranačkih ili pojedinačnih interesa, dakle nekorisnih ili izravno štetnih po strateške interese zemlje, a da istodobno gotovo i nema mehanizma zaustavljanja takvih loših ili neučinkovitih politika.Berlusconi je nesporno najsvježiji primjer… nije važna kriza Italije, nije važno što zemlja glavinja usred silnih teškoća i potresa, najvažniji je stranački interes i osobna nepopustljivost, najvažnije je izazvati blokadu. Najnoviji bliski primjer su višednevni razgovori bosanskohercegovačkih stranačkih prvaka o novom izbornom zakonu koji bi trebao osigurati punu ravnopravnost i autonomnost u izboru predstavnika triju naroda - potraga za BiH nužnošću da se nađe ravnoteža između demokratske i etničke zastupljenosti kao da ponovo vodi u blokadu, stranački interesi kao da nadjačavaju, koliko god je jasno da bez tog dogovora BiH proklizuje u neizvjesnost jer EU institucije se, zbog izbora za Europski parlament i drugih razloga, više neće baviti Bosnom i Hercegovinom barem godinu i po dana!
Na slične načine, nakon parlamentarnih izbora u Austriji sad će, ne bih se iznenadio, populistički “Team Stronach”, sa svojih šest posto zastupnika “u vlasništvu” Franka Stronacha, bogata biznismena povratnika iz Kanade, samozvanog spasitelja Austrije, izazivati blokade i otežavati napore vlade da održi jedva održivi smjer izlaska iz krize. Na sličan su način blokade moguće i u britanskom parlamentu kad se zahuktaju već vidljive predizborne borbe između “pro-bussiness” konzervativaca i “anti-bussines” laburista. Na sličan način bi mogao proći i Hollande kad uskoro odnese nacrt francuskog proračuna Europskoj komisiji na pregled pa kad se pred parlament vrati s korekcijama koje će zadirati u neka stečena prava ili tražiti štednju, što će pak oporbu dignuti na noge, kako se nedavno digla u portugalskom slučaju ili kako je u grčkom primjeru otplovila u nasilničko desničarenje.
U američkoj varijanti, za republikance je Obama sa svojom zdravstvenom reformom gotovo komunist, toliko se zapalila ta ideološka debata. Ali, Amerika će “shutdown” prevladati, jer ga je uvijek prevladala - naravno, uz još poneki trilijun dolara proračunskih troškova - ali u tolikim drugim primjerima “shutdown” kao da poprima šira značenja, osobito na južnim rubovima Europe, tamo gdje gospodarska kriza i višegodišnja recesija već graniče s društvenom depresijom.
Kako izbjeći blokade, shutdown, izazvane političkim polarizacijama stranaka i kako zaustaviti neučinkovite politike - u vremenima duboke krize, čini se da postaju najteža i najvažnija pitanja trenutka.
Jedan odgovor, ako dobro pamtim, u Njemačkoj je dao još kancelar Adenauer kad je uveo tzv. konstruktivno glasanje o povjerenju vladi, Misstrauensvotum, koje omogućuje glasovanje o nepovjerenju vladi preko granica stranačkih stega ako postoji pozitivna suglasnost oko mogućeg budućeg mandatara. Također, ako dobro pratim, to se načelo počelo koristiti u sve većem broju zemalja, od Španjolske do Češke, upravo kako bi se spriječilo da stranačka disciplina omogući neometanu provedbu nekorisnih ili štetnih politika, osobito u sjeni aktualne krize. Demokracija, sama po sebi, nije jamstvo sposobnosti i znanja.
Američki shutdown, kao podsjećanje na pitanje proboja iz blokade, letargije, stagnacije… što tako dramatično obilježava trenutak tolikih zemalja Europe, dalje i bliže. Proboja iz okruženja u kojem politička i ideološka polarizacija i ogorčeno suparništvo onemogućuju i odgađaju reforme i postaju beskorisna, dugoročno sve skuplja zamjena za okupljanje oko neophodnih programa i projekata izlaska iz krize, kako se to vidi u španjolskim, grčkim, talijanskim i drugim primjerima. Proboja iz krajolika bez vidljiva zajednička cilja i svrhovitih dogovorenih politika, kako se to vidi iz glavnine primjera na Balkanu.
Proboja iz stagnacijskog okruženja u kojemu je, istine radi, kriza otežala dovršetak tranzicije i otklanjanje taloga ratne privrede i poratne korupcije, ali gdje ni institucionalni napredak ka Uniji nije premostio jaz s realnim stanjem stvari.
Obamacare, dakle, kao pouka o tome kako uski stranački interesi i stranačke tvrdoglavosti, kakve upravo demonstriraju američki republikanci i demokrati dok Amerika treperi na rubu posvemašnje blokade, mogu biti pogubni za državu i interese građana.