DRŽAVA TAOC POLITIKE

NI AMERIKA NE ZNA INTERES DRŽAVE STAVITI ISPRED STRANAKA Komentar Hide Biščevića

Cijela država je poslana na prisilan neplaćen dopust jer podijeljena politička elita ne želi izaći iz besplodne, ostrašćene rasprave koja ne donosi potrebna rješenja. Zvuči poznato?

Pojam postoji i danas, u radnom pravu rabi se i danas, ali nekako kao da je smišljen, kao da pripada i kao da miriši na bivši svijet komunizma - neplaćeni dopust. I eto ga, nakon pune pobjede kapitalizma, eto tog neplaćenog dopusta, tog “forlougha”, u punoj snazi i na najvišim razinama sustava u samom srcu i vodećem carstvu kapitalizma, eto ga u Americi! Government shutdown, zaustavljanje brojnih službi američke administracije, već nekoliko tjedana, uz nadu da će Obamini razgovori s republikancima ovog vikenda ipak donijeti rješenje i “deblokirati Ameriku”.

Neuspjeh demokrata i republikanaca, ušančenih u rovove Senata i Zastupničkog doma, da potvrde federalni proračun, prije svega zbog povećanja doprinosa za predstojeću provedbu Affordable Care Act, dakle zakona o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, popularno zvanog Obamacare, izazvao je blokadu administrativnog sustava i na “forlough” poslao gotovo milijun službenika raznih državnih agencija i institucija. Funkcionira najnužnije, ostalo na neplaćenom! Država pred defaultom!

Rasprava o zdravstvenoj reformi u Sjedinjenim Državama traje već godinama, uvijek je tvrda, politizirana i čak obojena ideologijskim optužbama - bilo je tako u vrijeme Clintonova Medicare, nastavlja se s Obamacare. Uostalom, uz mirovinsku, zdravstvena reforma je najveći i najteži zalogaj bilo koje vlasti.

Obamin zahvat u zdravstveni sustav, s ciljem da ga učini dostupnijim što većem broju korisnika, da pri tomu bude isplativ, da smanji moć osiguravajućih društava, da osigura zdravstvenu zaštitu po kategorijama prihoda i da istodobno zadrži sustav privatnog osiguranja, za američki politički i društveni krajolik gotovo da je nalik onom davnom devetnaestostoljetnom Bismarckovom uvođenju posve novog i, zapravo, čak i danas gotovo jedinog ozbiljno funkcionalnog zdravstvenog sustava.

Ali, Bismarck je imao privilegij da na suprotnoj strani nije imao Republikansku stranku i da je mogao vladati na način koji bi mu danas pohvalio jedino Putin, a zasigurno osporavali Vijeće Europe i OESS. Tako je blokada između Senata i Zastupničkog doma, odnosno Demokratske i Republikanske stranke, dovela do blokade vlade i njene nemogućnosti da obavlja financijske transakcije, osim najnužnijih, potvrdivši pri tomu da je Obamacare samo povod za iskazivanje dubljih političkih i idejnih podvojenosti polariziranog američkog političkog spektra.

Pouke i upozorenja su dvostruka. Prije svega, slučaj Obamacare i “government shutdown” upozoravajuće pokazuje kamo mogu odvesti i do čega dovesti ogorčena i nesmiljena ideološka polarizacija i sukobi dviju vodećih stranaka - izravno do blokade sustava!

K tomu, u brojnim europskim primjerima, od talijanskih do bosanskohercegovačkih i drugih, daljih i bližih, blokade sustava izazivaju se raznim političkim sredstvima, zarad stranačkih ili pojedinačnih interesa, dakle nekorisnih ili izravno štetnih po strateške interese zemlje, a da istodobno gotovo i nema mehanizma zaustavljanja takvih loših ili neučinkovitih politika.Berlusconi je nesporno najsvježiji primjer… nije važna kriza Italije, nije važno što zemlja glavinja usred silnih teškoća i potresa, najvažniji je stranački interes i osobna nepopustljivost, najvažnije je izazvati blokadu. Najnoviji bliski primjer su višednevni razgovori bosanskohercegovačkih stranačkih prvaka o novom izbornom zakonu koji bi trebao osigurati punu ravnopravnost i autonomnost u izboru predstavnika triju naroda - potraga za BiH nužnošću da se nađe ravnoteža između demokratske i etničke zastupljenosti kao da ponovo vodi u blokadu, stranački interesi kao da nadjačavaju, koliko god je jasno da bez tog dogovora BiH proklizuje u neizvjesnost jer EU institucije se, zbog izbora za Europski parlament i drugih razloga, više neće baviti Bosnom i Hercegovinom barem godinu i po dana!

Na slične načine, nakon parlamentarnih izbora u Austriji sad će, ne bih se iznenadio, populistički “Team Stronach”, sa svojih šest posto zastupnika “u vlasništvu” Franka Stronacha, bogata biznismena povratnika iz Kanade, samozvanog spasitelja Austrije, izazivati blokade i otežavati napore vlade da održi jedva održivi smjer izlaska iz krize. Na sličan su način blokade moguće i u britanskom parlamentu kad se zahuktaju već vidljive predizborne borbe između “pro-bussiness” konzervativaca i “anti-bussines” laburista. Na sličan način bi mogao proći i Hollande kad uskoro odnese nacrt francuskog proračuna Europskoj komisiji na pregled pa kad se pred parlament vrati s korekcijama koje će zadirati u neka stečena prava ili tražiti štednju, što će pak oporbu dignuti na noge, kako se nedavno digla u portugalskom slučaju ili kako je u grčkom primjeru otplovila u nasilničko desničarenje.

U američkoj varijanti, za republikance je Obama sa svojom zdravstvenom reformom gotovo komunist, toliko se zapalila ta ideološka debata. Ali, Amerika će “shutdown” prevladati, jer ga je uvijek prevladala - naravno, uz još poneki trilijun dolara proračunskih troškova - ali u tolikim drugim primjerima “shutdown” kao da poprima šira značenja, osobito na južnim rubovima Europe, tamo gdje gospodarska kriza i višegodišnja recesija već graniče s društvenom depresijom.

Kako izbjeći blokade, shutdown, izazvane političkim polarizacijama stranaka i kako zaustaviti neučinkovite politike - u vremenima duboke krize, čini se da postaju najteža i najvažnija pitanja trenutka.

Jedan odgovor, ako dobro pamtim, u Njemačkoj je dao još kancelar Adenauer kad je uveo tzv. konstruktivno glasanje o povjerenju vladi, Misstrauensvotum, koje omogućuje glasovanje o nepovjerenju vladi preko granica stranačkih stega ako postoji pozitivna suglasnost oko mogućeg budućeg mandatara. Također, ako dobro pratim, to se načelo počelo koristiti u sve većem broju zemalja, od Španjolske do Češke, upravo kako bi se spriječilo da stranačka disciplina omogući neometanu provedbu nekorisnih ili štetnih politika, osobito u sjeni aktualne krize. Demokracija, sama po sebi, nije jamstvo sposobnosti i znanja.

Američki shutdown, kao podsjećanje na pitanje proboja iz blokade, letargije, stagnacije… što tako dramatično obilježava trenutak tolikih zemalja Europe, dalje i bliže. Proboja iz okruženja u kojem politička i ideološka polarizacija i ogorčeno suparništvo onemogućuju i odgađaju reforme i postaju beskorisna, dugoročno sve skuplja zamjena za okupljanje oko neophodnih programa i projekata izlaska iz krize, kako se to vidi u španjolskim, grčkim, talijanskim i drugim primjerima. Proboja iz krajolika bez vidljiva zajednička cilja i svrhovitih dogovorenih politika, kako se to vidi iz glavnine primjera na Balkanu.

Proboja iz stagnacijskog okruženja u kojemu je, istine radi, kriza otežala dovršetak tranzicije i otklanjanje taloga ratne privrede i poratne korupcije, ali gdje ni institucionalni napredak ka Uniji nije premostio jaz s realnim stanjem stvari.

Obamacare, dakle, kao pouka o tome kako uski stranački interesi i stranačke tvrdoglavosti, kakve upravo demonstriraju američki republikanci i demokrati dok Amerika treperi na rubu posvemašnje blokade, mogu biti pogubni za državu i interese građana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. svibanj 2024 06:21