Za boravka u Sjevernoj Koreji, iako već navikli na kojekakva iznenađenja, ipak smo bili zatečeni kada smo, za obilaska učilišta u središtu Pjongjanga, u velikoj dvorani ugledali desetke ljudi za kompjutorima. U jednoj od najsiromašnijih država u svijetu, u kojoj se pola plaće od pedesetak dolara dobiva u bonovima za hranu, a oko 45 posto djece do tri godine je neuhranjeno, u kojoj je krajem 2011., kada smo posjetili tu zemlju, bilo samo sedam tisuća mobitela, nekoliko privatnih automobila i gdje su bicikl i dječja kolica luksuz koji si malotko može priuštiti, nismo baš očekivali da ćemo susresti kompjuteraše.
Zaplijenjeni mobiteli
Pogotovo stoga što su nam po dolasku na aerodromu zaplijenili mobitele i laptote i vratili ih tek kada smo se na povratku ukrcavali u avion za Peking. Nismo mogli provjeriti jesu li oni, među kojima je bilo i nekoliko vojnika i policajaca, doista nešto radili na računalima ili su bili glumci u još jednoj predstavi za strance. I koji će, čim gosti odu, vratiti računala u kutije. Za posjeta oglednim vrtićima, školama i sportskim klubovima uvjerili smo se kako su sve to zapravo kulise koje posjetiteljima iz inozemstva trebaju predstaviti lažnu sliku o idiličnom životu i visokom standardu u toj zemlji.
Tehnološko čudo
Za afere sa sjevernokorejskim hakerima koji su provalili u kompjutorski sustav Sonyjevih filmskih studija u Hollywoodu, mnogima je bilo teško povezati siromaštvo i izoliranost te države s najmodernijom tehnologijom pomoću koje su njihovi vrhunski informatičari probili softver najzaštićenijeg računalnog sustava. Tim lopovlukom 31-godišnji diktator Kim Jong-un spriječio prikazivanje filma “The Interiew”, u kojem su on i njegova zemlja izvrgnuti ruglu, a istodobno je ponovno u središtu pozornosti svjetske javnosti. U čemu on i najviše uživa. Nakon prijetnji atomskim bombama, sada je tiranin Kim dobio novo oružje kojim će ucjenjivati SAD, Kinu, Japan, Južnu Koreju… Do sada se rat mogao voditi na kopnu, moru, zraku i svemiru, a sada je Sjeverna Koreja osmislila i petu vrstu međunarodnog sukoba, cyber rat. Kim Jong-unova strahovlada počiva na dva ključna stupa, atomskoj bombi i teroru. Budući da zna da ne može pobijediti u ratu konvencionalnim oružjem, razvija nuklearne vojne kapacitete kojima ucjenjuje susjede, a vlastiti narod iscrpljuje glađu, ubojstvima, mučenjima, silovanjima i tako ga drži u pokornosti.
Kim Jong-un je naredio da svi kompjutori i printeri u zemlji moraju biti registrirati u posebnom nacionalno sigurnosnom odjelu, kako bi spriječio širenje neprijateljske propagande, što pokazuje da je u Sjevernoj Koreji sve više računala, dakako, samo u državnom vlasništvu. No, to je samo još jedna od kontroverzi vezanih za tu misterioznu državu.
Usprkos nezamislivoj neimaštini, svaki čovjek ima, naime, pravo na samo 200 do 300 grama hrane dnevno, Sjeverna Koreja uspjela je razviti industriju koja proizvodi automobile i kamione, željezničke lokomotive i vagone, borna kola i podmornice, sve vrste oružja do raketa srednjeg i duljeg dometa, pa čak i satelite, a stručnjaci procjenjuju da već može sama proizvesti atomsku bombu.
Američki general Curtis Scaparrotti upozorio je nedavno da je Sjeverna Koreja završila gradnju pokretnih lansirnih rampa s kojih će ispaljivati rakete s mini nuklearnim glavama te da je krajem listopada počela s radom nova tvornica za proizvodnju obogaćenog urana.
Velik trošak
Siegfried Hecker, bivši direktor američkog Los Alamos nacionalnog američkog laboratorija, predvidio je da će Sjeverna Koreja do 2016. raspolagati sa 4 do 8 atomskih bombi. Iako nema ni 25 milijuna stanovnika, Sjeverna Koreja drži pod oružjem 1,2 milijuna vojnika, što je neizdrživ trošak, pogotovo kad se zna da je samo za gradnju dvadesetak raketa dugog dometa potrošeno više od 1,3 milijarde dolara.
U sjevernokorejskoj vojsci već dulje vrijeme postoji odjel Biro 121 sa 1800 kompjutorskih stručnjaka kojima je zadaća špijuniranje drugih država. Oni su, od ožujka do lipnja 2013., u akciji poznatoj pod nazivom “Crni Seul”, onemogućili u radu više od 48.000 južnokorejskih bankarskih i medijskih računala. Nakon što su sjevernokorejski hakeri, u znak odmazde zbog filma koji ismijava njihova velikog Maršala, provalili u kompjutorski sustav Sonyja, administracija Baracka Obame ocijenila je da je posrijedi napad na nacionalnu sigurnost zaprijetivši da će SAD odlučno uzvratiti.
U toj zaista nevjerojatnoj zemlji, u kojoj jedno pokraj drugoga egzistiraju beskrajna bijeda i luksuz, slobodne ekonomske zone i BDP po stanovniku od 1251 dolara, za razliku od Južne Koreje koja ima BDP od 22.000 dolara, prve male privatne trgovine i obiteljske farme sa strahovladom i crnim tržištem hrane, odjeća, knjiga, DVD-a…
Stanice podzemne željeznice u Pjongjangu obložene su mramorom i bogato osvijetljene. No, kada putnici uvečer izađu iz metroa, na ulicama ih dočeka mrkli mrak. Noću, naime, zbog štednje, na ulicama nema osvjetljenja, a kako u kućama i neboderima u svakoj sobi može gorjeti samo jedna lampa, tako taj dvoipomilijunski grad utone u tamu po kojoj, vraćajući se s posla, bauljaju i sudaraju se deseci tisuća ljudi. Tek rijetki nose baterije jer je i to veliki luksuz. Pjongjang noću doista izgleda sablasno, posebice u okolini željezničke stanice, gdje tisuće najsiromašnijih spava po parkovima.
Učenici i studenti svaki dan prije nastave proučavaju djela velikog vođe Kim Il-sunga i Dragog Vođe, Kim Il-jonga, djeda i oca 31-godišnjeg Kim Jong-una, a njihovi roditelji svaku subotu provode prorađujući misli dvojice tiranina. Usprkos tom maltretiranju mnogi Sjevernokorejci pronađu vremena za čitanje zabranjene literature. Na crnom tržištu knjiga najpopularnije su američke, japanske i južnokorejske špijunske i detektivske priče koje se iznajmljuju na sat, i to po cijeni za koju se mogu kupiti dva kilograma riže. Što znači da je riječ o ozbiljnom novcu. Strani klasici mogu se unajmiti za istu cijenu, ali na cijeli dan.
Kuće bez antena
Koliko je Sjeverna Koreja izolirana, najbolje se vidjelo izvan Seula. Ni na jednoj oronuloj seoskoj kući nismo vidjeli niti jednu televizijsku antenu. Doduše, i da imaju televizore, ne bi mogli gledati ništa osim nekoliko sati na dan najprimitivniju političku propagandu. Stoga ne čudi što je iznajmljivanje DVD-a na crnoj burzi toliko popularno premda je nedavno objavljeno da je javno strijeljano deset dužnosnika vladajuće Radničke partije Koreje jer su gledali južnokorejske sapunice. Tako je prošlo i šest građana za koje je utvrđeno da su kupovali DVD-e s američkim filmovima. Bolje prolaze jedino oni koji gledaju ruske filmove: ti fasuju “samo” po tri godine logora.
Javne egzekucije državnih neprijatelja uobičajene su u Sjevernoj Koreji. Sredinom godine pred svojim je vojnicima, projektilom iz minobacača, smaknut general koji se napio na prijemu, a na sličan je način likvidiran i Kimov tetak Jang Song-thaek, nekada najbliži suradnik njegova oca Kim Jong-ila, čije su mrtvo tijelo bacili bijesnim psima. Njegova supruga Kim Kyung-hee umrla je malo kasnije od infarkta dok je na telefonu predbacivala Kimu što je ubio njezina muža.
Kim Jong-un, potrošio je u tri godine otkako je došao na vlast, prema podacima UN-a, više od 645 milijuna dolara na kupovinu luksuznih roba iz inozemstva. Najveća su mu slabost skupi automobili i muzički instrumenti, kojih ima po nekoliko desetaka, nabavio je i tucet klavira te sagradio privatno kazalište za tisuću svojih sljedbenika. Devize za kupovinu tih roba zarađuju se državnim švercom alkohola, duhana, droge, slonovače… O kakvom je luksuzu riječ svjedočio je Denis Rodman, bivša američka košarkaška zvijezda. Nekoliko je puta bio gost Kim Jong-una, a za njegov je život rekao da nalikuje tulumu sa sedam zvjezdica, da oko njega teku potoci alkohola i skupih koktela, da se vozi luksuznim jahtama, a da su najluđi provodi na njegovu privatnom otoku.
Okrutni tiranin naredio je da se, po uzoru na zimske resorte u Švicarskoj, gdje se školovao, na planini Muasi-kryong sagradi raskošan zimski kompleks s devet golemih skijališta, brojnim ski liftovima, devetokatnim luksuznim hotelom s bazenima, saunama, spa centrima, a tu se mogu kupiti najluksuzniji zapadni proizvodi, od nakita i satova do čokolada, likera, sireva, kolača…
Prošle godine u Pjongjangu je otvoren veliki vodeni park s bazenima, vodopadima i delfinima, a u Wonsanu je počela gradnja podzemnog hotela. Sve je to dostupno samo pripadnicima diktatorove elite, i to u zemlji koja je, prema podacima UN-a, među 34 države svijeta koje ne mogu prehraniti svoje stanovništvo.
Kim Jong-unova mlađa sestra Kim Yo Jong (27), koja je nedavno imenovana zamjenicom direktora odjela za propagandu i agitaciju u Radničkoj partiji Koreje, što je iznimno visoka funkcija, jedna je od modnih ikona zemlje. Na svečanosti uvijek dolazi superelegantna, modernih frizura, a objavljene su i njezine fotografije kako jaše bijelog konja. Kim Yo Jong i Kimova mlada i lijepa supruga Ri Sol-ju, koja nosi Diorove torbice vrijedne i po šest tisuća eura, bile su najvažnije gošće na 12. Pjongjang modnom festivalu, gdje su sjevernokorejskoj društvenoj eliti predstavljeni najnoviji svjetski modni trendovi. I dok su oni uživali u ekstravagantnim modelima, jedinice modne policije patrolirale su gradom i pazile da se netko ne bi pojavio s prekratkom suknjom, predubokim dekolteom ili, ne daj Bože, odjeven u traper, koji je simbol američkih imperijalističkih devijacija.
Masovna ubojstva
Dok vojna i politička nomenklatura uživa u neviđenom luksuzu, povjerenstvo za ljudska prava Opće skupštine UN-a izglasalo je rezoluciju kojom je zatražilo od Vijeća sigurnosti da pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, zbog terora nad vlastitim narodom, pokrene postupak protiv vodećih političara Sjeverne Koreje.
Na 400 stranica zabilježena su svjedočenja 80 prebjega koji su opisali masovna ubojstva, mučenja, silovanja, seksualno zlostavljanje, nasilne abortuse, umiranje od gladi i krajnje nehumane uvjete života u logorima smrti u kojima je zatočeno oko 200.000 muškaraca, žena, djece…
Bestijalan režim tri generacije Kima pokazuje rijetku sposobnost preživljavanja. Dok su se nakon smrti Staljina, Mao Zedonga, Ceausescua, Hodže njihove okrutne diktature urušile same od sebe, dotle se strahovlada Kimovih prenosi s koljena na koljeno. Zahvaljujući besprimjernoj okrutnosti, ali i nauku filozofa Konfucija ugrađenom u svijest svakog Sjevernokorejca, koji od sljedbenika zahtijeva da bespogovorno slušaju vođe i starije, nema izgleda da se u toj nesretnoj zemlji u dogledno vrijeme išta promijeni.
Prokopani tuneli
Uostalom, strani diplomati svjedoče i o stanovitom napretku, pa tvrde da se Pjongjangom kreće puno više automobila nego prije tri godine, kada su ulice bile sablasno puste. Više je, kažu, prodavaonica s odjećom i hranom te restorana u kojima se primaju dolari i euri. Ima već i 2,5 milijuna mobitela, s kojima se, dakako, ne može komunicirati s inozemstvom.
Prije nekoliko mjeseci južnokorejsko ministarstvo obrane potvrdilo je da su pronađena tri sjevernokorejska mala špijunska zrakoplova, drona, koja su snimala vojne objekte i instalacije. U dronovima su bile ugrađene kamere i razne komponente proizvedene u Japanu, Kini, SAD-u, Češkoj i Južnoj Koreji. Budući da ih najmoderniji južnokorejski radarski sustav nije uspio otkriti, u Seulu je zavladala panika da bi se uskoro nad gradom mogli pojaviti i dronovi s mini bombama.
Gotovo istodobno sjevernokorejska je televizija objavila snimke višecijevnih lansirnih raketnih rampi dometa 150 kilometara, koje u nekoliko sekundi mogu lansirati četiri rakete. Budući da uz granicu s Južnom Korejom imaju raspoređeno oko 15.000 komada raznog artiljerijskog oružja, po kineskim procjenama, Sjevernokorejci mogu u nekoliko sati ispaliti 700.000 projektila te ubiti više milijuna građana Seula.
Južnokorejski umirovljeni general Hahn Sung-chu, upozorio je ovih dana da su Sjevernokorejci sagradili čak 84 tunela ispod granice, a neki od njih dosežu i do samog centra Seula koji je udaljen od granice samo šezdesetak kilometara.
Premda je Ministarstvo obrane to odmah opovrgnulo, tvrdeći da postoji samo pet tunela i da su svi oni otkriveni, malotko vjeruje u tu brojku. Posjetili smo jedan od tunela koji je pravo graditeljsko čudo jer prolazi kroz stijene. Tuneli su građeni godinama, u nemogućim uvjetima, a toliko su prostrani da se kroz njih može prenositi teško oružje, minobacači i mitraljezi. Prema vojnim procjenama, još je najmanje desetak takvih neotkrivenih tunela. A to je Kim Jong-unu sasvim dovoljno da Korejski poluotok, pa i cijelu Aziju još dugo drži svojim taocima.