Ozren Glaser mota se po Motovunu. Ljeto je 2003., na Festivalu se izvan konkurencije upravo prikazuje golemi hit “Sati” za koji je Nicole Kidman te godine dobila Oscara. U Motovunu se pojavio i Stephen Daldry koji je “Sate” režirao. Glaser, tada 19-godišnji student komparativne književnosti, prilazi uglednom režiseru i govori mu da ga obožava. Počinju čavrljati, nastavljaju drugi dan. Pa sljedeće godine, opet u Motovunu, gdje je Daldry došao sa svojom ženom, Lucy, i tek rođenom kćerkicom Annabel Clare.
Sto tisuća pregleda
Jedne je večeri, Daldry, ničim izazvan, pozvao Ozrena da dođe na par dana k njemu doma u Veliku Britaniju, nedaleko od Londona. U 600 godina star zamak koji je neko vrijeme bio u vlasništvu obitelji Williama Shakespearea.
- Dok sam mu tamo bio u posjetu, Daldry me jedno jutro odvukao na set. Baš je snimao svoj hit ‘Žena kojoj sam čitao’ s Kate Winslet - priča danas Glaser dok pijemo kavu u centru grada. Na snimanjima u Londonu prvih je dana, prisjeća se, samo bauljao po lokacijama, promatrao. A onda su on i režiser krenuli pričati o muzici za film. Ozren mu je na licu mjesta nabacio par ideja. Daldryju su se svidjele i ponudio mu je da osmisli i razradi predložak prema kojem se snimila originalna glazba za film.
Nakon tog se projekta posvetio skladanju filmske glazbe za kratke češke i američke dokumentarce. Kaže kako je puno jednostavnije surađivati sa strancima, na svim razinama: od budžeta do kreativnosti. No, surađuje s domaćim autorima, pa je tako napisao glazbu za doduše nikad izvedeni mjuzikl “Crna kraljica” Mire Gavrana.
- Nažalost, mjuzikl čeka neka bolja vremena da bi bio izveden, jer za njega nema sredstava. Veoma mi je žao zbog toga, jer bih jako volio da ga ljudi vide i dožive onako kako sam ga ja doživio. Miro Gavran, s kojim sam surađivao na tom projektu jer je autor knjige koja je poslužila kao libreto, jedan je od mojih životnih mentora i sa zadovoljstvom sam skladao glazbu za “Crnu kraljicu”. Pod mentorom mislim na osobu koja me nadahnjivala da radim na sebi. Osim toga, kao jednog od mentora vidim i Ljubu Stipišića Delmatu. On je živio u Samoboru, kao i ja, pa smo se upoznali i razvili kreativno prijateljstvo - objašnjava mladi skladatelj.
Nedavno je napisao “Christmas Song”, božićni hit koji izvodi s pjevačicom Renatom Sabljak. Clip su postavili na Youtube i još par muzičkih kanala, gdje je pregledan više od sto tisuća puta.
Hit nastao na kavi
- Meni, i ekipi koja je sa mnom radila, ti su podaci potpuno nevjerojatni. Pritom, uopće nismo radili na promociji pjesme, nismo je ni pokušali reklamirali. A ja sam je, iskreno, napisao dok sam sjedio na kavi. Dakle, nikakva očekivanja od te pjesme zapravo nismo imali. Kreativan izričaj bio nam je najvažniji. Nismo ni u jednom trenutku razmišljali o plasmanu ili zaradi. Uživali smo u stvaranju, snimili spot u studiju Bernarda Mihalića i, zaista čisto reda radi, pustili ga na internet. Uskoro su nam se počeli javljati razni ljudi koji kažu da je pjesma drugačija i da im je uljepšala praznike, a mi smo shvatili da se dogodilo nešto što nismo ni sanjali. Osobno mi je pisanje ove pjesme bilo uzbudljivo jer se prije nisam bavio, nazovimo to tako, popularnom glazbom - objašnjava.
Njegova se pjesma može čuti na radijskim postajama u Poljskoj, SAD-u, Japanu, Australiji, Nizozemskoj, Bosni i Hercegovini... Upravo je ovim hitom Narodna skupština Republike Srpske čestitala Božić svojim građanima, što su neki mediji ocijenili najvećim doprinosom bilateralnim odnosima ove godine. Iznimno je popularna i na društvenim mrežama. Spot je, među ostalima, na Facebooku podijelio i oskarovac Kevin Spacey, kojeg je pjesma na engleskom navodno oduševila. Što je segment na koji je Glaser osobito ponosan. Procjenjujem, jer se nekoliko puta u razgovoru vraća na Spaceyja. Kako mi prepričava, stvar mladog hrvatskog skladatelja vidio je na zidovima nekih drugih zvijezda, pa ju je odlučio podijeliti i na svom.
Glaser danas ima 28 godina, uspijeva živjeti isključivo od svoje glazbe. I ne voli puno pričati o činjenici da na oba uha čuje samo 45 posto.
Probleme sa sluhom ima još od djetinjstva, kad je zbog loše liječene upale uha trajno oštećen živac. Rečeno mu je da će se situacija s vremenom pogoršavati, no mladog skladatelja to ne uznemirava. Uvijek će, misli on, postojati neki način da čuje svoju glazbu.
- Naviknuo sam se, ne vidim sebe kao hendikepiranog. Ne mogu zamisliti da čujem sve, apsolutno sve zvukove, a iskreno, to i ne želim. Ovako mi je savršeno, svoj sam i činjenica da slabije čujem jednostavno je dio moje osobnosti. Jesam li zbog toga počeo skladati, ne znam ni sam, možda i jesam, teško je reći - kaže Ozren.