Korijeni kriminalnog ponašanja vidljivi su u mozgu, tvrdi u svojoj novoj knjizi “The Anatomy of Violence: The Biological Roots of Crime”, Adrian Raine, profesor na Sveučilištu Pennsylvania u Philadelphiji. Po struci psiholog, Raine je jedan od pionira neurokriminalistike , nove znanstvene discipline koja traga za biološkom osnovom kriminalnog i zločinačkog uma.
- Već 35 godina istražujem biološke korijene kriminala i nasilja. Kada sam 1977. godine diplomirao, počeo sam istraživati biološku osnovu antisocijalnog ponašanja u školske djece. Bilo je to u sklopu rada na mojem doktoratu, a pod vodstvom prof. Petera Venablesa sa Sveučilišta York. Venables je bio izvanredan mentor i znanstvenik, bez čije pomoći nikad ne bih ovako daleko dogurao u istraživačkoj karijeri - rekao mi je Adrian Raine.
Nemaju osjećaj straha
Podrijetlom Britanac, Raine je diplomirao eksperimentalnu psihologiju na Oxfordu, a doktorirao na Sveučilištu York. Dvije godine radio je kao zatvorski psiholog u nekim od od najstrože čuvanih engleskih zatvora, a zatim je predavao na Sveučilištu Nottingham. Od 1987. godine živi u SAD-u, gdje je 20 godina predavao na Sveučilištu Južna Kalifornija, a 2007. godine prešao je na Sveučilište Pennsylvania.
Kad je prije dvije godine na godišnjem sastanku Američke udruge za unapređenje znanosti (AAAS) izjavio kako bi sken mozga kod djece mogao predvidjeti hoće li ona u budućnosti biti delinkventi, našao se u fokusu medijske pozornosti. Reakcije su bile vrlo žestoke, a Rainea su napadali i ljevičari i desničari.
- Otkrili smo da će se trogodišnja djeca koja nemaju osjećaj straha, što smo izmjerili laboratorijskom simulacijom straha, vjerojatno razvijati tako da će kao odrasli postati počinitelji kriminalnih djela. Djeca slabog fiziološkog uzbuđenja, poput niske razine otkucaja srca i slabog znojenja, također su više predisponirana da postanu kriminalci - rekao je Raine.
Manjak kisika
- Kod beba koja su prilikom rođenja iskusile komplikacije, poput manjka kisika, što oštećuje mozak, a koje odrastaju u lošem obiteljskom okruženju, triput je veća vjerojatnost da će postati nasilni kriminalci. Također, kod djece koja vrlo rano počnu iskazivati antisocijalno ponašanje i pritom se ono nastavi i tijekom adolescencije, veća je vjerojatnost da imaju kognitivna oštećenja u mozgu nego kod mališana koji su antisocijalni samo tijekom buntovničkih tinejdžerskih godina - dodao je Raine.
Je li mozak kriminalca drukčiji od onoga kod običnog čovjeka, upitala sam ga.
- Da, moja knjiga “The Anatomy of Violence” opširno govori o tome. Otkrili smo da ubojice imaju lošiju funkciju u frontalnoj regiji mozga, dijelu koji kontrolira naše impulzivno ponašanje i regulira naše emocije. Muškarci, koji su dugogodišnji počinitelji kriminalnih djela, imaju 11 posto manji volumen sive tvari, odnosno neurona, u prefrontalnom korteksu. Njihovi su mozgovi različiti od naših - pojasnio je Raine.
- Mi smo, također, otkrili da psihopati imaju 18 posto manju amigdalu, dio mozga koji generira emocije i osjećaje poput straha, krivnje i grižnje savjesti. To bi moglo pojasniti zašto psihopati čine strašne stvari: oni jednostavno nemaju savjesti. Oni mogu znati što je dobro, a što loše. No, oni nemaju osjećaj za dobro i loše - dodao je Raine.