Kada ju je u Zagrebu 2009. debljina kutije šibica dijelila od magičnih 210 centimetara, bila je na vrhuncu moći. Dvostruka svjetska prvakinja i žena koja ima sve argumente da skine 22 godine star svjetski rekord. “Znala sam da u nogama imam veliki skok, ali vjerujem da mogu i bolje od ovoga.” Vjerovali su svi, vjerovala je i Štefka Kostadinova, iako se sjećamo jednog novinara koji se usudio napisati - nikada više.
Četiri godine i dvije operacije kasnije, Blanka Vlašić propušta Svjetsko prvenstvo u Moskvi . Razlog je davanje šanse Ahilovoj tetivi i petnoj kosti da se odmore uoči priprema za novu sezonu. U 2014. nema Svjetskog prvenstva, jedinog velikog natjecanja na kojem je garantiran ogled s najvećima od najvećih, iako skok u vis nije disciplina u kojoj se najbolje igraju skrivača. Ipak, SP je poseban motiv, natjecanje koje su neki po otkazu proglasili “ne tako bitnim”, ali koje je uvijek - iznimno važno.
Bez najtežeg odgovora
Čim je Blanka, dvije godine nakon onog čuvenog “ljudi moji, ja van iden” uoči Daegua, rekla da ne može, znači da je noga loše. Naravno da propuštanje jednog natjecanja, pa makar se ono zvalo i prvenstvom svijeta, ne može ni za jedan posto potamniti sliku ponajbolje sportašice koju je Hrvatska imala i još uvijek ima, ali će nas natjerati da si postavimo neka pitanja. Blanka će na dio odgovoriti u petak na konferenciji za novinare, ali na najvažnije ni sama ne može znati odgovor.
Nitko kao Štefka
Hoće li ikada više letjeti onako visoko? Hoće li i nakon tridesete, jer sezona je gotova, a studeni donosi okruglu svjećicu na rođendansku tortu, dobiti priliku ostvariti preostali dio snova i grandioznu karijeru učiniti besmrtnom? Cilj je jasan, cilj je dati si šansu za napad na olimpijsko zlato u Rio de Janeiru 2016. Blanka bi na brazilskim Igrama trebala nastupiti u 33. godini života, a tada u nebo idu samo najveće. Štefka Kostadinova mogla je i u tim godinama uvjerljivo preko dva metra. Uostalom, i ona se tek s 31 godinom uspela na skakački Olimp i u Atlanti 1996. osvojila jedino olimpijsko zlato.
- Dvije mi se asocijacije javljaju u glavi kada pomislim na Kostadinovu. Prvo, ona je ikona ženskog visa. Drugo, ima nešto što ja želim - kazala je Blanka u jednom intervjuu za WAG magazin.
Danas su prognoze dvojake. Iz kampa Vlašićevih emitiraju optimizam i kažu da će ritam treninga prilagoditi ozljedi. Liječnici će, pak, ispod glasa reći da je ozljeda uzela previše i da Blanka nikada više neće skakati na razini najbolje u povijesti. Za cilj koji još uvijek sanja i zlatni ples u Riju, to možda i neće biti nužno. Medalje se na velikim natjecanjima najčešće dijele na visokoj razini, ali, da parafraziramo Davora Dominikovića i najavu rukometnog SP-a 2003., tko kaže da ih Blanka u Brazilu ne može razvaliti i s nekom nižom visinom...
SAD vs. Rusija u Moskvi
Do 2016. će se i stanje u ženskom visu sigurno promijeniti. Moskva bi trebala ponuditi veliki rusko-američki obračun, Ana Čičerova (31) protiv Brigette Barrett (22), i ponuditi dobar pokazatelj kako će izgledati naredne sezone. Ako ostane zdrava, Čiči će također potegnuti do Rija. Barrett je predvodnica nove generacije, Marija Kučina (20) najbolja je mlada Ruskinja, Alessia Trost (20) ove je sezone skočila preko dva metra... Konkurencija će do tada sigurno iznjedriti i neko novo ime, neka će i nestati sa svjetske scene. Blanka se nada da njezino neće biti u ovoj drugoj kategoriji. Ples na Copacabani za najveću karijeru koju je hrvatska atletika vidjela san je koji i danas Blanku gura dalje, san za godine u kojima visoko lete samo odabrane tete.
Blankina ahilova tetiva i kost pete jako pate
Peta Blanke Vlašić nije izdržala do Svjetskog prvenstva u Moskvi (10. - 18. kolovoza). Napori su tijekom sezone bili preveliki da bi Blanka s takvom petom imala dovoljno snage za bolji rezultat na tako važnom natjecanju. Liječnici smatraju da je to pametna odluka jer samo tako Blanka može izbjeći neke dodatne pa i veće nevolje koje bi je na duže vrijeme udaljile s atletskih borilišta.
Naime, nakon operacije pete u veljači prošle godine kojom joj je uklonjeno izbočenje na petnoj kosti gdje se nalazi spoj s Ahilovom tetivom, Blanka je imala peh i dobila infekciju zbog koje je cijeli oporavak bio sporiji pa je propustila londonske OI, odnosno cijelu prošlogodišnju atletsku sezonu.
Ortoped dr. Hrvoje Klobučar, iz bolnice Akromion, kaže kako ima puno sportaša koji zbog Ahilove tetive imaju problema. Dapače, kod nekih se to pretvorilo u kroničnu novolju s kojom treba biti vrlo pažljiv. Primjerice, među takvima je i nogometaš Vedran Ćorluka. Razlog je puno skokova i velikih naprezanja pete, a poglavito je veliko opterećenje u doskoku. Primjerice, kod skoka u vis opterećenje Ahilove tetive je 15 puta veće od tjelesne težine skakača. Upravo zato se to kronično stanje teško liječi i na konzeravtivan način i kirurški, kaže dr. Klobučar.
Osim toga, to se prenaprezanje tetiva pogoršava s dobi. Iza tridesete tkivo tetive počinje stariti pa ona ne može podnijeti velika opterećenja kojima su izloženi profesionalni sportaši.
Ti snažni odrazi i doskoci pogoršavaju stanje i sportašima je potrebno sve više vremena za oporavak između natjecanja. Bolovi koje osjete sportaši znak su da bi trebali usporiti, odnosno učniti predah, što, na žalost, mnogi ignoriraju i zbog toga moraju zauvijek napustiti sportsku arenu. Naprosto, tetiva se promijeni s godinama u svojoj strukturi i više ne može izdržati tako velike napore. Osim toga, kad je jednom ‘načeta’, to osjetljivo tkivo nakon operacije puno se teže obnavlja. Za sportaše rekreativce to nije problem, ali za profesionalce poput Blanke sigurno je potreban dodatni oprez kod svakog signala koji putem boli šalje ugrožena tetiva.