Otkako je prije par mjeseci ušao u Dinamovu zbilju, medijski je dojam kako se u Maksimiru ama baš ništa ne događa osim Zvonimira Bobana. Igrači, senatori, treneri, direktori, zaposlenici, modni izričaji, agenti, transferi... Svakakve teme ali uvijek istog početka, sadržaja i kraja - Boban. Ima li tu nogometa, pitao bi se slučajni namjernik...
S obzirom na njegovo ime, igračku i dužnosničku karijeru, sasvim je logično da je Bobanovo uključenje u Dinamo i hrvatski nogomet, izazvalo ogromnu pažnju javnosti, i medija. Boban još uvijek nije direktno sa medijima iskomunicirao kakvi su mu pravci kretanja u stručnom, igračkom i inom pogledu. Djelomično je to i razumljivo jer je zaronio u centrifugu resetiranja brojnog igračkog kadra Dinama, što podrazumijeva prije svega selekciju dosadašnje grupe, a usporedo i dopunsku selekciju buduće grupe igrača. Taj posao je u klubu kao što je Dinamo iznimno kompliciran, i to kao neizbježna posljedica njegove financijske premoći. Takav status omogućavao je kreatorima stručne priče da postavljaju kriterije plaćanja kojima će dominirati u domaćim okvirima, ali je u takvom pristupu vrlo lako izgubiti liniju realnih kriterija. Kada se nakupe takvi slučajevi onda se dogodi da je u Dinamovoj (kao i svakoj drugoj koja tako funkcionira) svlačionici podosta igrača čiji je objektivan učinak u neskladu sa visinom ugovorom zagarantiranih plaća.
U manjim klubovima, gdje se vrti nemjerljivo manji novac, takve pogrešne selekcijske priče riješe se jednostavnije. U klubu kao Dinamo (unutar zbilje HNL) one su kudikamo teže. Kada se naposljetku dogodi sezona natjecateljskih promašaja, kao što je za Modre protekla, opća je atmosfera oko kluba da se takav kadar treba resetirati i obnoviti. Stvar je u tome da onda tako nešto komplicirano, prilično skupo a i traumatično za ustaljene odnose, netko treba odraditi...
Zvonimir Boban je preuzeo to nezahvalno kopanje novih temelja. Šira javnost, logično, ne mari koliko je to teško i iziskuje određeno vrijeme da bi se efekti gradnje nove momčadi, stručnih i inih pristupa vezanih za igrače, izdigli iznad temelja. Kažu većinom pratitelji Modrih da je Dinamo takav klub koji nema vremena čekati gradnje. No, to nije izbor, to je imperativ kluba koji je zaključio jednu višegodišnju uspješnu natjecateljsku eru. Boban će svojim imenom, ali i stavom o funkcioniranju, očito privući na sebe, kao gromobran, sve posljedične udare nastale zbog nezadovoljstva igračkom, trenerskom, natjecateljskom i inom dinamikom događanja.
Svakome koji imalo poznaje odnose u nogometu, pogotovo u procesima kao što ih sada Dinamo prolazi - potpuni reset - jasno je da to ne može proći bez većih ili manjih stresova. Zato podosta toga ovisi i od medijskih pristupa, kako će neke faze tog procesa tumačiti javnosti, jer će to imati utjecaja na raspoloženje navijačkih masa, njihovu toleranciju i strpljenje dok se novi ciklus ne zahukta. I nije tu stvar da bi prvo mjesto u HNL-u bio znak da se iskoračilo. Ono bi samo pomoglo da se lakše prihvati očekivane uspone i padove forme. Da bi Dinamo kvalitativno iskoračio u novom ciklusu, ne samo na terenu nego i u svim drugim "reformama", trebat će više od jednog prvenstva ili europske jeseni...
Kao što smo prije rekli, Boban još nije direktno komunicirao javnosti svoje dosadašnje operativne pristupe. No, izborom trenera, pa početnim zahvatima rekonstrukcije igračkog kadra, kao i promjenama u omladinskom pogonu, može se nazrijeti u kojem pravcu vuče linije perspektive Dinama. Pomlađivanje kadra, stvaranje bloka domaćeg kadra uz nadopunu kvalitetnim strancima, financijska uravnoteženost, to su osnova načela te priče. U tehničkom smislu to je ubrzanje igre, za što su nužni motoričniji igrači, podizanje agresivnosti kako bi se moglo odgovoriti smislenom (a ne teorijskom "moranju") presingu, kontrola posjeda lopte i diktiranje ritma u kriteriju HNL te priprema (prije svega fizička) da bi se pratilo ritmove UEFA natjecanja. Naposljetku je, ili ako hoćete i na početku, iznimno važno stvaranje homogene grupe, koja bez tog faktora ne može biti ni kompaktna na terenu...
Faktor ‘Kovačević‘
U tim procesima, dakako, ključan je trener. Analizirajući tehničko-taktičke kao i pristupe vođenja grupe, mogu se prepoznati razlozi koji su Bobana naveli da odabere Marija Kovačevića za trenera. Da je struktura upravljanja Dinamom "stara", Kovačević vjerojatno ne bi došao ni u priliku da pokaže ima li "kubikažu" da te svoje vrline ugradi u veliki klub. Ono što je sigurno, u prethodnim funkcioniranjima, u klubu i svlačionici, Kovačević ne bi imao šanse izdržati sa backgroundom trenera iz manjih klubova. Sa Bobanom on će taj početni štit imati i na njemu je da to iskoristi. Jer ako se prepozna da duže ne pokazuje snalaženje u novoj mu zbilji, nema tog trenera koji će izdržati pritisak oko kluba predodređenog na najveća očekivanja...
Sve to govorimo u kondicionalu. Ono što je izvjesno već sada, kadrovske promjene u svlačionici koje provodi lider ovog Dinama, bitno će olakšati Kovačevićev ulaz u Modru zbilju. Istina je da je na planu tehničke kvalitete Dinamo izgubio važne aktere, pa ti potencijali nedostajali bi svakom treneru. No, tehnička kvaliteta je faktor koji ostaje, ali potencijal koji će je nametnuti na terenu je podložan promjenama.
Dinamo treba stvarati novu tehničku kvalitetu sa igračima koji imaju potencijal (moć, motiv, entuzijazam) da je pokažu na terenu. Kovačević neće biti opterećen dvojbama oko onih koji su godinama to bili u stanju, ali kako je prošla sezona rezultatski pokazala, iz različitih razloga to je izostalo. Kovačević će od početka imati novi(ji) kadar i moći će se fokusirati na to kako iz njega, postupno, izvući maksimum u cilju razvijanja nove grupe za konkurentnost Dinamovih očekivanja. Nema, dakako, garancija da će se u tome biti uspješni, ali je svakako lakše startati od "početaka"...
Komentari (2)