Priča kaže kako je imao samo 13 godina kad je rekao “Bit ću najbolji na svijetu”. U redu, mnogo klinaca ima velike snove, ali Sander Sagosen je u godinama koje su slijedile pokazao da nije bila riječ samo o dječjim snovima. Sander Sagosen je napravio točno to što je najavio - postao najbolji. Ili jedan od najboljih ili...
- Svatko ima svoje mišljenje o tome tko je najbolji rukometaš na svijetu, trenutačno ili kroz neko razdoblje. Ja se s time ne zamaram. Za mene je jedino bitan trening svaki dan i razvijanje samoga sebe. Napredak iz dana u dan, novi korak prema tome da budeš bolji nego što si trenutačno.
Službenu potvrdu da je najbolji dobio je 2018. u izboru Handball-Planeta kad je izabran za najboljeg rukometaša godine. Prije toga je čak tri puta izabran za najboljeg mladog rukometaša svijeta: - To je titula koju želim osvojiti nekoliko puta.
Berge sve promijenio
Ali do nje želi doći sa zlatom oko vrata. I to je ono što ga trenutačno najjače pokreće - osvojiti zlato s Norveškom. Za početak na Euru koje je upravo u tijeku, a onda ponoviti na idućim natjecanjima...
U Norveškoj su rukometašice dugo bile glavne, muška reprezentacija je bila u njihovoj debeloj sjeni, ali to se počelo mijenjati prije nekoliko godina. Poklopilo se s dolaskom Christiana Bergea za izbornika i s odrastanjem i preuzimanje sve veće uloge Sandera Sagosena. Rezultat - dva svjetska srebra na posljednja dva svjetska prvenstva 2017. i 2019. Ali upravo ta srebra itekako “žuljaju” Sandera Sagosena, odnosno “žuljaju” ga njegove igre u spomenutim finalima.
- Nisam odigrao svoje najbolje utakmice u finalima i puno sam razmišljao o tome što trebam učiniti, kako se pripremiti i fizički i mentalno, da bolje igram u takvim utakmicama. Puno sam radio baš na tome.
U Francuskoj 2017. je objektivno bio premlad, a Norveška preneiskusna u velikim utakmicama da bi se mogli ravnopravno suprotstaviti Nikoli Karabatiću i društvu u finalu na njihovom terenu. Prije dvije godine finale između Danske i Norveške najavljivano je i kao veliki obračun Mikkela Hansena i Sandera Sagosena, ali Danci su “ugasili” Sagosena i posljedično Norvešku. U finalu 2017. zabio je tek 1 gol iz 5 pokušaja uz dvije asistencije, a prije dvije godine 3 gola iz 9 pokušaja.
San o prvom zlatu
Definitivno ih nije odigrao kao ono što želi biti - najbolji na svijetu i logično je da su mu te izvedbe poprilično kvarile san. Je li sad stiglo vrijeme za pravog Sagosena u najvažnijim utakmicama? I za zlato Norveške, prvo veliko zlato i prvu medalju uopće na europskim prvenstvima? Sagosen je uvjeren da je odgovor - da. Zasad igra fantastično - u šest utakmica (protiv Slovenije se odmarao) zabio je 51 gol i imao 39 asistencija!
- Vjerujem i nadam se i sanjam da ćemo mi biti na vrhu postolja na ovom Euru. Imamo momčad koja je dovoljno dobra da bi to ostvarila.
Na putu do polufinala to su doista demonstrirali, ali sad tek dolaze one utakmice koje su najbitnije i najteže za igrati. I nakon kojih se vidi tko je doista najbolji. Momčad i igrač.
- Davno sam odlučio biti najbolji na svijetu. Zašto se uopće baviti nečim ako ne želiš biti najbolji? A ako to želiš, onda te ništa ne može zaustaviti. Budući da sam ja imao iznadprosječne rezultate u svim elementima bitnim za sportaša zapravo mi je bilo lako vjerovati da mogu postati netko u rukometu - jednostavno je objasnio i onu izjavu kad je imao samo 13 godina.
Iako, malo je nedostajalo da ne postane - netko u nogometu. Naime, kao i većina klinaca dobrih s loptom prvo je igrao nogomet. Čak je nogomet i izabrao kao svoj sport nakon što je kao 13-godišnjak izabran u reprezentaciju regije. Mama Monica i otac Erlend nisu imali primjedbe, iako je otac sasvim sigurno bio sretan kad je mali Sander ipak promijenio mišljenje i priklonio se rukometu.
Naime, i tata je bio rukometni reprezentativac svojevremeno, upisao je 14 utakmica na golu Norveške i upravo je on odigrao ključnu ulogu u sinovom razvoju. Za početak tako da je Sander odrastao u kući uz koju je otac postavio umjetnu travu, a u podrum je bila teretana. Svi uvjeti da se sportski razvija od najmlađih dana.
U seniorskoj reprezentaciji je Sagosen zaigrao još prije šest godina, a već u trećoj utakmici “klinac” je na jednom time outu preuzeo riječ od tadašnjeg izbornika Roberta Hedina i objasnio suigračima što trebaju igrati. Sa samopouzdanjem očito nikad nije imao problema, kao ni s preuzimanjem liderske uloge.
Dolazi kod Duvnjaka
Nakon rukometnih početaka u Norveškoj već 2014. je s danskim Aalborgom igrao Ligu prvaka, tri godine kasnije prešao je u zvjezdanu momčad PSG-a, u društvo Mikela Hansena i Nikole Karabatića, a sad je spreman za novi korak... Iduće sezone bit će suigrač našeg kapetana Domagoja Duvnjaka u Kielu. Ispunit će se tako prognoza Jespera Jensena, trenera Aalborga, koji je još 2014. kad je dobio mladog Sagosena rekao “on može biti playmaker u Kielu ili Barceloni”.
- Razlog odlaska iz PSG-a u Kiel je Bundesliga. Francuska liga je sve bolja, ali Bundesliga je najbolja rukometna liga na svijetu. Veći je interes oko nje, fizički je teža od bilo koje druge i želim se okušati u njoj dok sam još dovoljno mlad i moje tijelo može odgovoriti svim naporima.
Za njega je to još jedan korak u pravom smjeru...
- Mislim da sam se dosad cijelo vrijeme razvijao na najbolji način. Moraš raditi prave korake i onda ćeš jednog dana biti na vrhu stepenica.
Ništa od onoga što radi da bi bio ono što si je zacrtao još s 13 godina za njega nije muka ili žrtva...
- Ne gledam to na taj način. Kad odlučiš potpuno se posvetiti rukometu dobiješ toliko toga zauzvrat. Da se nisam, kako to neki kažu “žrtvovao”, ne bih bio tu gdje sam danas. Ja sam izabrao što želim - mirno kaže.
Na sva četiri velika natjecanja na kojima je nastupio, dva eura i dva svjetska prvenstva bio je u sedmorci natjecanja. Norveška je pritom bila - četvrta, dva puta srebrna i sedma. Još jedan izbor u društvo najboljih sedam ovog puta ga neće nimalo zadovoljiti. Ne, ako Norvešku ne odvede tamo gdje želi...
Bratu vezao desnu ruku da bi imali i jednog ljevaka u obitelji
Sander se okušao i kao “trener” mlađem bratu Ciljanu. Zapravo pokušao se okušati i to sa zanimljivom idejom. Naime, zaključio je kako u obitelji trebaju imati i jednog ljevaka pa je vezao bratu desnu ruku na “treninzima”. No, taj je pokušaj brzo propao, vjerojatno kad su roditelji shvatili što radi. Inače, i 12-godišnji Ciljan je navodno iznimno talentiran.
- Bilo bi zabavno jednog dana igrati s bratom u reprezentaciji, ali sad je najbitnije da se Ciljan zabavlja igrajući rukomet. Ima predispozicije biti doista dobar, ali dugačak je put ispred njega i ne želim da ga se uspoređuje sa mnom i da mu se stvara pritisak.
Od tih usporedbi Ciljan će teško pobjeći ako doista nastavi bratovim stopama, a pomoći će mu na tom putu uz brata i oca i 19-godišnja sestra Ine koja je također rukometašica.
Rukomet je definitivno obitelji posao kod Sagosena.
- Tata me sve naučio, on me najbolje poznaje od svih ljudi i najbolji je trener kojeg sam ikad imao. Mame se ponekad zaboravljaju u tim pričama, ali ona je ta koja se pobrine da sve funkcionira, ma to je pravi timski rad kod nas.