STRUČNI KOMENTAR IRFANA SMAJLAGIĆA
Odmah na početku moram čestitati ekipi jer sam prvi put kod ove generacije vidio sve karakteristike vrhunske momčadi. Vratiti se iz minusa od pet pogodaka protiv Njemačke, čvrste i ozbiljne reprezentacije, koja je bila naš prvi pravi ispit na ovom turniru, velika je stvar. I to je ono što ja zovem igra za medalju, kad više igrača doprinosi rezultatu, zapravo svi koji izađu na teren odrade svoju rolu.
Mi smo taj prvi pravi test prošli, dobili smo utakmicu važnu u svim segmentima. Obje momčadi bile su pod velikim pritiskom i nakon pobjede u jednom takvom okršaju imamo se pravo nadati medalji jer nam to jamči kvaliteta igre. Sad, naravno, tu kvalitetu treba ponovo pokazati kad bude najvažnije, u tom polufinalu koje smo već osigurali. A osigurali smo ga prije svega igrom u obrani, koja je uvijek najvažniji segment pozitivnog rezultata. Zato jer obranom dobijaš mogućnost tranzicije, laganih golova, što se dogodilo protiv Njemačke.
Imamo tih 5-1, dosta problematičnu obranu za sve protivnike zato jer Domagoj Duvnjak kao prednji ima potreban osjećaj, u obrani razmišlja kao napadač, čita igru, predviđa gdje će lopta. Teško je naći igrača sa svim tim komponentama jer njegov napadački način razmišljanja daje mu veliku prednost. Duvnjak je u tom smislu jedno naše veliko bogatstvo. Pritom se jako troši pa je dobro što imamo puno opcija na srednjom vanjskom pa su se tako u jednom dijelu utakmice s Nijemcima sjajno u rotaciji obrana - napad nadopunjavali Duvnjak i Karačić. Tu se dobro rotiralo, uspjelo se zadržati dovoljno svježine za završnicu.
Šut izvana je nužnost
Igor Karačić odigrao je uistinu vrhunsku utakmicu, unio je agresivnost u naš napad, iskreirao puno toga za suigrače, prvenstveno Stepančića, zabijao kad je bilo najpotrebnije... Koristio je ono u čemu je najjači, promjenu pravca i ritma zahvaljujući i tome što se nije trošio u obrani. Definitivno smo tu našli dobitnu kombinaciju.
Doduše, napadački nismo jako tečni, igramo dosta individualno, ali ta individualnost je sve više u službi momčadi. Nije lako na punu zonu dobiti protočnost, pogotovo protiv 6-0 obrana. Ali naša je prednost što imamo tri sjajna individualca na istoj poziciji, ali istovremeno su sva trojica polivalentni jer mogu pokriti dvije, možda i sve tri pozicije u vanjskoj liniji. Tako što nema nijedna druga reprezentacija, a Duvnjak, Karačić i Cindrić - o njima je, naravno, riječ - do sada se jako dobro rotiraju.
U svemu tome važna je dobra dionica Stepančića i činjenica da se otvorio prostor Mamiću jer će nam za medalju trebati šut izvana, kao i golovi s krila, koji su razumljivo nedostajali protiv njemačkih 6-0. Međutim, krila u takvim utakmicama moraju iskoristiti rijetke prilike pa je Mandić istrčao nekoliko kontranapada, zabio ono što mu se otvorilo i to je uvijek dobar recept.
Ako gledamo prema polufinalu, tamo bi nas nešto slično moglo čekati protiv Norveške pa će zato možda biti važna utakmica sa Španjolskom kako bismo izbjegli Norvežane prije finala. Portugal, recimo, igra dublju obranu, ali sve to je još jako daleko s obzirom da moramo čekati kako će se rasplesti stvari u Švedskoj.
Test karaktera
Puno važnije je da mi u nastavku turnira budemo imali širinu kao što smo je imali s Karačićem, Stepančićem, Cindrićem... Napokon smo riješili i enigmu sedmeraca, u Duvnjaku pronašli sigurnog izvođača, na tome smo dobili psihološku stabilnost, onda su time i golmani postali sigurniji. Sve se poklopilo, ali mene je oduševilo da su igrači pokazali ono što krasi vrhuske igrače i ekipe. Ustrajnost i upornost u gradnji rezultata svih 60 minuta. Ne igra se 50, niti 59 minuta, već do samog kraja. I ta mentalna čvrstina, koncentracija u završnici nam je donijela jednu izvanrednu obranu golmana s kojom smo došli do teške, ali zaslužene pobjede.
Nazvao bih sve to testom karaktera koji smo položili s odličnim.
Posebno bih se tu još jednom vratio na Karačića jer se radi o igraču s kojim sam puno radio u njegovim razvojnim godinama, prvo u mlađim reprezentativnim selekcijama, a kasnije i dvije godine u sarajevskoj Bosni kad je on prvi put zaigrao u Ligi prvaka. Radi se o igraču sa svim karakteristikama potrebnim za vrhunskog sportaša. Karačić ima upornost, ustrajnost u svim situacijama, karakterno je vrlo jak kao što su u našoj reprezentaciji još Duvnjak, Cindrić i Stepančić, s tim da je Igor po prirodi pozitivac, veže ljude oko sebe, tako i suigrače. U karijeri je pak sve zaslužio krvavim radom, ništa mu nije poklonjeno, nije slučajno dva puta bio prvak Europe s Vardarom, MVP Final Foura, već toliko godina igrao na najvišoj klupskoj razini. Isplivao je težim putem i sad je zasluženo tu gdje jest.
Ponavljam, naša je privilegija imati tri srednja koja igraju za Barcelonu, Kiel i Kielce, najjače europske klubove, taj tercet nam je najveća snaga jer funkcioniraju gotovo besprijekorno. Nadam se samo da nećemo ući u neke probleme, da će Stepančić izdržati jer nije dobro kad igramo s Duvnjakom, Karačićem i Cindrićem istovremeno, pogotovo jer dolazi do “raubanja”.
U svemu je dobra vijest da sljedeće dvije utakmice ne nose rezultatski imperativ pa se može proširiti rotacija, otvoriti još veći prostor Mamiću pa i Hristiću, da što više igrača osjeti tu neku neizvjesnost, utakmice u kojima je svaki posjed važan. Ne bi bilo loše povećati minutažu igračima koji su dosad manje igrali jer će nam svi trebati za polufinale i borbu za medalje.
Doduše, na nekim pozicijama nemamo prave alternacije jer nam je Mandić jedino lijevo krilo i Stepančić jedini desni vanjski, ali u određenoj minutaži mogu i neki vanjski pokriti krilo. Naš stožer je za ovaj turnir povećao fond vanjskih, a smanjio broj linijskih igrača jer se tako pojačao obrambeni intezitet nauštrb krila, odnosno prednje linije. Takva procjena do sada se pokazuje dobrom.
Treba dobar balans
To sad možemo reći jer smo imali pravi test, po svemu viđenom na Europskom prvenstvu je Njemačka definitivno mjerilo po kojem se možemo ravnati. Opet, bilo je tu nekih i loših stvari koje u sljedećim utakmicama treba popraviti. Prije svega obrambena tranzicija. Ali definitivno imamo na čemu graditi.
U ovom razdoblju također treba pronaći dobar balans jer u gotovo tjedan dana do polufinala s dvije utakmice valja zadržati natjecateljski ritam te istovremeno proširiti rotaciju, osvježiti prije svih četiri vanjska igrača koja su najviše igrali, a paziti da ne ispadnu iz sportske forme. Za medalju ćemo tebati momčad, svih 16 igrača i sad imamo idealnu priliku to pripremiti za polufinale i - svi se nadamo - osvajanje medalje u Stockholmu.