Sedam turnirskih utakmica, među njima šest remija u regularnih 90 minuta i - naslov europskog prvaka. Nije li ovakav epilog zapravo jedini mogući rasplet sumanutog putovanja jedne nimalo impresivne nacionalne momčadi i jednog natjecanja cijepljenog protiv svake logike?
Kao što je netko napisao još prije desetak dana, grčki duhovi-pokajnici ovdje su zaista odučili kazati “sorry” Portugalcima za onu tragediju iz 2004. godine, pa su u Lisabon poslali izbornika Fernanda Santosa, a vječno namrgođeni izbornik je odradio ostatak posla...
U 23. minuti Santosov jedini izraziti adut iznesen je s terena na nosilima nakon nes(p)retnog i naizgled benignog duela s Payetom. Nema Ronalda? Nema problema. Vještim inženjerskim zahvatom portugalskog izbornika “seleçao” je pregrmio i taj hendikep. Nije igrao osobito uvjerljivo, ali taj detalj zapravo nikog nije napadno iritirao jer su opstrukcija i obrana od armiranog betona ionako odavno prerasli u zaštitni znak reprezentacije.
Cilj je od početka bio provjerenom krijumčarskom rutom prošvercati utakmicu do neoznačenog teritorija, do “ničije zemlje” produžetaka ili jedanaesteraca, gdje Portugalci važe kao eksperti.
Hrvatski izbornik Ante Čačić dobio je štofa za novi nastavak priče o europskom prvaku koji je zaustavio Hrvatsku na šampionskom putu, dok većini neutralnih ostaje zbunjeno slegnuti ramenima. “Bad guy” turnira je novi europski prvak, sreća da je završilo...
