Taj zatvoreni gard i uvijek namrgođeno lice samo su fasada iza koje se krije otvoren i vrlo komunikativan čovjek, približava Tomislav Ivković figuru portugalskog izbornika Fernanda Santosa. Tijekom njegova gotovo desetogodišnjeg staža u Sportingu, Estorilu, Setubalu, Belenensesu i Amadori putanja Ivkovićeve karijere dva puta se krajcala sa Santosovom.
"Prvi put mi je trener bio u Estorilu, a onda na kraju karijere i u Amadori. Uvijek je bio takav, prema van smrknut i pomalo odbojan, kao da je sve oko njega katastrofa, a u svlačionici sušta suprotnost. Volio je razgovarati s igračima i uopće nije inzistirao na ozbiljnosti, dapače, pamtim ga kao zafrkanta."
Kakva je Santosova filozofija danas?
"Ista kakva je bila i onda, ništa se tu nije promijenilo. Naravno da se svaki trener razvija, svi mi napredujemo iz godine u godinu, ali pritom ne odustajemo od svojega nogometnog svjetonazora, što vrijedi i za Santosa. Njega sam odmah doživio kao inteligentnog čovjeka i pametnog, proračunatog stratega. Igru je gradio vodeći računa o profilu nogometaša koje ima u momčadi."
"Ako su najbolji dio sastava bili obrambeni igrači, on je igrao defanzivno, s orijentacijom na kontre. Kada bi procijenio da raspolaže većom napadačkom nego obrambenom kvalitetom, forsirao bi igru s više posjeda i napadačkih akcija. Vodio je kroz karijeru puno portugalskih i grčkih klubova, malih i velikih, nije svuda nailazio na jednaku klasu igrača i zato se prilagođavao. Ovo danas s Portugalom je nekakav miks, sredina između ta dva stila..."
Jesu li Portugalci generalno sretni nakon što su “švercerskom rutom” stigli do finala? Oni su u prošlosti ipak igrali lepršaviji i atraktivniji nogomet...
- Ma kakav lepršaviji nogomet, molim vas? Nikad oni nisu bili poput Španjolaca. Imali su nekad više individualne klase na terenu nego danas, ali je stilski to uvijek bilo na tragu današnje igre. Sjetite se samo njihova puta do finala Eura 2004. i momčadi koja je odradila taj rezultat. Dva zadnja vezna, Costinha i Maniche, to je zakon od kojeg se ne odustaje. Ispred njih Rui Costa ili Deco, Figo i Ronaldo, a naprijed jedna tipična devetka, Nuno Gomes ili Helder Postiga. Neovisno tko sjedio na klupi, Scolari ili netko drugi, redovito su forsirali svoj 4-2-3-1 sustav.
Ivković prepoznaje trenersko majstorstvo u Santosovoj metodi rotacije igrača tijekom turnira.
- Činio je to ponekad da bi se prilagodio suparniku, ali i zato da bi rasporedio snage. Niti jednog igrača nije izbacio iz momčadi zato što je odigrao ispod kritike. U veznom redu, koji je najjači dio momčadi, izrotirao jae šestoricu igrača. U polufinalu je odmarao Pepea, najboljeg portugalskog igrača na ovom Euru.
Pomazila je Santosa i sreća. Ovdje ne prestaju lamentacije da smo mi trebali biti na mjestu Portugalaca...
- Glupost. Da smo trebali, onda bismo tamo i bili. U sljedećih pet utakmica s Portugalom mi bismo možda dobili dvije, još dvije remizirali i samo jednu izgubili, ali ovaj put smo bili poraženi. Smiješno je u nogometu potezati argument što bi bilo kad bi bilo. Što bi bilo s Nijemcima da Schweinsteiger nije igrao rukom? Nikad nećemo saznati jer Francuska je pobjednik, zasluženi pobjednik.
Što Francuze čeka u finalu?
- Čeka ih najteža utakmica turnira. Portugal je dobio golemo samopouzdanje i nema što izgubiti, dok Francuze pritišće imperativ da domaćinstvo okrune naslovom. Ja ću definitivno biti Portugalac...
