Ronald Goršić / Cropix

'SVIMA OČITALI LEKCIJU'

MARIO STANIĆ PIŠE EKSKLUZIVNO ZA SN 'Euro je velika pobjeda Čačića i Vatrenih. Najveća!'

AUTOR:
    • Mario Stanić

  • OBJAVLJENO:
  • 28.06.2016. u 15:48

  • "Nogomet je nepredvidiv sport u kojem ne pobjeđuje uvijek bolja momčad.” To su riječi bivšeg izbornika Kovača kojima se oprostio od reprezentacije. Nitko, ali baš nitko to nije ozbiljno shvatio, analizirao i statistički obradio. Toliko kompjutora, napredne tehnologije, stručnjaka, statističara, analitičara koji nas bombardiraju informacijama... Nude se rješenja kao na traci, ali nitko da se uhvati ukoštac s nepredvidivošću.

    Svi zaboravljaju da je lopta okrugla i uzalud pokušavaju ukalupiti geometrijski oblik kružnice u pravilan kvadrat. E pa ne ide to tako...

    Da, danas znamo da je Santos pobijedio Čačića... Brže je reagirao, mijenjao i POGODIO. Zna to vjerojatno i Čačić duboko u sebi, ali ne želi i ne smije priznati javno. Nisu ni drugi mnogi bivši izbornici a neće ni budući.

    Međutim... Nije sve tako crno ili bijelo. Vratimo se malo unatrag, jedan korak prije Portugala. Tekma protiv Španjolske najbolje je mjerilo da treneri ne pogađaju uvijek. Velikog stručnjaka Del Bosquea nadmudrio je hrvatski anonimac Čačić... Jedini trener na svijetu koji je kolekcionar trofeja Lige prvaka, prvak Europe i svijeta, legendarni španjolski stručnjak Del Bosque protiv Hrvatske nešto ipak nije POGODIO.

    Rezultat nam daje za pravo da to tvrdimo. Nešto mu je sigurno promaklo kad je uspio upisati poraz u zadnjim minutama utakmice. Vjerojatno je zakasnio s izmjenama, kad je nakon ranog vodstva i dobivene utakmice ostao kratkih rukava. Postavlja se pitanje kako tako veliki i iskusni stručnjak može zakazati? Pravovremena reakcija s klupe zna bitno utjecati na igru, ali ne i uvijek na rezultat? Trenerski instinkt je ono što odlučuje kad i kako reagirati.Valjda je tu kvaka! Jednostavno rečeno: Del Bosque je protiv nas doživio istu sudbinu koju je doživio Čačić protiv Portugala. Jedina razlika je ta što se nama dogodilo u nokaut fazi. Ispalo je da Čačić zna što radi protiv Del Bosquea, a samo nekoliko dana kasnije ispada kako Čačić nije dorastao Santosu... Ispalo je da naš strateg nije dorastao generaciji koju vodi!

     

    Santos je dobar trener i veliki strateg jer je pogodio sa svojom defanzivnom taktikom i pravovremenim osvježenjima. Međutim, nemojte zaboraviti da smo primili gol upravo iz naše akcije i prethodno pogođene vratnice... Da je samo dva centimetra ta lopta išla prema unutarnjoj strani gola, Santos bi morao odgovarati na vrlo neugodna pitanja portugalskih medija. Valjda bi mu netko izvadio statistiku Ronalda koja je bila poražavajuća. Vjerojatno bi mu ukazali da nema muda izvaditi igrača šetača... Pitali bi ga zašto je dopustio da njihova reprezentacija igra 100 minuta s igračem manje. Uistinu, bez obzira na sve, tanka je linija po kojoj plešu trenerski dobitnici i gubitnici. Lopta je okrugla i nepredvidiva.

    Statistika u nogometu zbir je točnih informacija koje često kriju pravu istinu. Statistika je poput bikinija, puno otkriva ali još više skriva... Kako to obično biva, sada svi sve znaju, a kad su u koži Čačića onda se to znanje odmah prepolovi i ispari. Baš nekakav čudan fenomen...

    Mnogi su imali šansu, a nisu se proslavili

    Trebalo je ranije raditi izmjene, moralo se visoko napasti, više riskirati, igrati s dvije špice, pametnije postaviti igru (što god to značilo) i tako dalje i tako dalje... Savjeti i rješenja nude se po medijima, bivši i budući treneri, bivši i budući izbornici se nameću i nadmeću tko je pametniji. Zaboravljaju da su mnogi od njih imali šansu, a nisu se baš proslavili. Gubili su i oni, kasnili s izmjenama, postavljali krive sustave, ali i pogađali.

     

    Zaboravljaju da smo trebali biti u finalu svjetskog prvenstva, ali, eto, nismo iz gore navedenih razloga... Brzo se zaboravlja da smo mi u polufinalu svjetskog prvenstva igrali dobar dio utakmice s igračem više i nismo uspjeli.

    Zaboravljaju da nismo otišli na Euro dvijetisućite godine jer su možda zakasnile reakcije i da smo možda promašili taktiku ili pripremu same utakmice. Zaboravlja se da su mnoge utakmice izgubljene i dobivene zahvaljujući samo igračevim kvalitetama i trenutnim nadahnućem. Trener je bitan, ali... Mnogi pretjeruju, kompliciraju i daju sebi na važnosti.

    Nikad nećemo saznati što bi bilo da je bilo. Uostalom, treneri su poput su igrača. Najveći i najbolji ponekad promaše zicer. Kasno reagiraju, ne vide i imaju loš dan. Jednostavno ne pogode. Svi do jednoga... Ranieri, Ancelotti, Mourihno... Sve velikani trenerskog posla koji zarađuju milijune, imaju klauzule koje ih štite i daju im sigurnost, a ipak kasne s reakcijama i ne pogađaju uvijek. Nije li Capello s Rusijom na prošlom svjetskom prvenstvu ispao u prvom krugu? Nije li Scolari “popio” sedam komada od Njemačke? Nije li nedavno Zoran Mamić “skinuo skalp” Arseneu Wengeru... Sve iskusni i lukavi generali!

    Što mi to očekujemo? To je ključno pitanje! Ako mene osobno pitate, bit ću vrlo iskren. Čačić me ugodno iznenadio. Mogao je ranije mijenjati, ali, eto, nije, mogao je više riskirati, ali nije... možda je trebao dati njima posjed i igrati klasičnu “sačekušu”, ali nije. Mogao je sve i svašta, ali je isto tako ona Perišićeva lopta mogla ući u gol...

    Thuram je protiv nas devedeset i osme pogodio dva puta. Tada i nikad više.

     

    Dostojanstveno su štitili nacionalni interes

    Naš besprijekorni Vida samo je za malo promašio... centimetri su u pitanju u oba slučaja. To je ono što boli... Moj stav i dojam je poprilično jednostavan. Čačić je kao trener izvukao iz sebe svoj maksimum i treba mu na tome čestitati! To nije malo, to je puno više nego što smo mi svi očekivali. Ostaje gorak okus u ustima jer ova generacija nije rezultatski ostvarila maksimum. Ostaju tuga i suzne oči jer smo gledali najdominantniju reprezentaciju ikad. Srce ti puca kad vidiš koliko je volje, želje, zajedništva i kvalitete pokazala ova generacija, ali rezultatski to nije naplatila.

    Nitko nikad nije ovako odigrao četiri turnirske utakmice uključujući i onu našu brončanu generaciju! To odgovorno tvrdim. Za mene osobno ovaj je turnir velika pobjeda hrvatskih igrača. Njima pripadaju najveće zasluge i čast! Zaslužili su i zadužili sve nas pasivne građane koji smo digli ruke od njih. Oni su, draga moja gospodo, na ovome Euru postavili neke nove nogometne standarde i pokazali ispravan put. Oni su branili dostojanstvo i štitili nacionalne interese za sve nas. Nisu oni igrali za Mamiće, Šukere, Vrbanoviće... Tako se ne igra i ne bori za nekoga. Nema šanse! Onako kako su oni odigrali samo znak da u pozadini ima nešto veće, nešto ljepše i sveto! Nešto što se ne može oduzeti.

    Pokazali su karakter i personalitet, što velika većina građana nema, a političare da ne spominjem. Oni su odradili svoj posao profesionalno, emotivno, koncentrirano i sa srcem. Branili su boje naše zastave, skrivali sve nacionalne sramote, afere i komplekse.

    Huligani na tribinama, huligani u odijelima, huligani u Hrvatskom saboru, huligani u pravosuđu, huligani u državnim institucijama i huligani u medijima. Svi mi pasivni huligani dobili smo lekciju kakvu nismo očekivali, a još manje zaslužili. Dobili smo očit primjer kako u najvećoj pustinji izrasta najljepši cvijet i prkosi svim elementarnim nepogodama.

    Samo zahvaljujući njima uspjeli smo potisnuti i zaboraviti na HDZ, SDP, ustaše i partizane, raspadnutu vladu, javni dug, zaboravili smo na INA-u i MOL, USKOK, POSKOK, PNUSKOK... Probudili su u nama onaj dobri osjećaj zajedništva i ponosa koji nam, eto, otimaju dugi niz godina!

     

    Pustite ga da barem dostojanstveno preboli

    Dokazali su da se ipak može živjeti u sadašnjosti i ostaviti duhove prošlosti tamo gdje im je i mjesto! Nikakvi lijevi i desni, orjunaši i orgijaši, tamburaši prošlosti i licemjeri sadašnjosti nisu ih uspjeli poremetiti...

    Da vas malo podsjetim. Ovo je generacija kojoj su promijenili tri trenera u dvije godine, ovo je povijesna generacija kojoj su više puta prekidali utakmice, ovo je generacija koju su pozivali na bojkote i individualno prozivali na prekide karijere, ovo je generacija kojoj su crtali svastike, ovo je generacija kojoj su zabranili gledatelje... Ovu generaciju vodio je kapetan koji je paralelno proživljavao obiteljsku tragediju... Izgubio je oca, ali je dobio utakmicu života... Ponosno i dostojanstveno vodio je naše momke, upravo onako kako ga je otac i odgajao.

    Izgubili su oni možda bitku, ali su dobili rat koji je trajao i trajao.

    Ovo su jedini i rijetki pobjednici koje ništa i nitko nije uspio razj...ti iako smo svi mi dali svoj doprinos. Netko pasivnošću, a netko direktnim osobnim prikrivenim interesom. Vratili ste nadu onim običnim građanima i pravim navijačima da ipak sve može biti drugačije bez obzira na vanjski utjecaj i kolektivnu depresiju.

    Zato, okanite se Čačića, pustite čovjeka na miru da makar dostojanstveno preboli sportski izgubljenu utakmicu. Nije on kriv što mu je u ruke dana reprezentacija i nepovjerenje. Pišite i posvetite pažnju ovoj generaciji koja se digla iz pepela i demonstrirala sve one plemenite osobine koje su atrofirale kod nas. Nisam ja protiv kritike, ali treba znati razlikovati što je pozitivna konstruktivna kritika, a što je interesna i EGO KRITIKA!

    Statistika kaže da kod nas puno toga ne valja od vrha prema dolje i to je jedina istinita statistika. Svi mi to znamo, ali ništa ne činimo da nam bude bolje. Umjesto da izlazimo na ulice i blokiramo gradove i institucije, mi šutimo i bježimo iz zemlje. Motorika, kombinatorika, dinamika, brz protok interesa i posjed licemjerstva naša su točna analiza i dijagnoza. Manipulatori i političari kod su nas zvijezde koje ne gube sjaj zahvaljujući upravo nama.

    Ovo Europsko prvenstvo nas je konačno grijalo kao sunce svojim predivnim zrakama.

    Iz drugih medija