Fantastično! Oduševljen sam sinoćnjom predstavom hrvatske reprezentacije protiv papirnatog favorita turira, protiv reprezentacije koja ima svjetske klase u baš svakoj liniji momčadi. Dečki su herojskim preokretom osvojili prvo mjesto u skupini, što su prema prikazanom u ove tri utakmice, potpuno zaslužili. Odigrali su odličnu utakmicu protiv Turske, dojmljivih 70 minuta protiv Češke, i sve začinili pobjedom protiv branitelja naslova. Još važnije od pobjede protiv Španjolske, koja će odjeknuti svijetom, jest raskrčen ždrijeb i lakši suparnik u sljedećem krugu.
Kako je Hrvatska dobila? Tako što je Ante Čačić pametno izabrao 23 kandidata za ovaj turnir, doveo je u Francusku igrače koji su u formi i kojima očito potpuno vjeruje. Tako si je mogao dopustiti luksuz da promiješa špil, uvede petoricu novih igrača i svejedno odigra ravnopravnu utakmicu s igračima u čijem su vlasništvu dva europska i jedan svjetski naslov. Ne treba bježati od istine da nas je u izvjesnim trenucima i sreća mazila. Morata je propustio zicer za 2-0, Ramos nije realizirao jedanaesterac kojim bi Španjolci vjerojatno produžili prema pobjedi, ali i taj detalj je indikativan. Iz iskustva znam da nema velikog rezultata bez osmijeha sreće. Nama je bila saveznik jer su je igrači željeli isprovocirati. Vidjelo se iz aviona da se ne žele zadovoljiti minimalnim porazom, nije ih zanimalo taktiziranje, jurišali su u nadigravanje.
Čačićev izbor jest bio riskantan, ali ne bih se složio s ocjenom da je bio hazarderski. Uveo je u momčad Jedvaja, koji je standardan nogometaš Bayera iz Leverkusena, te Vrsaljka iza kojeg je životna sezona u Serie A. Dodao im je Pjacu i Roga, dvojicu ponajboljih igrača 1. HNL, koji su s Dinamom napravili iskorak u Ligi prvaka. Čačić je bio hrabar i vratilo mu se s kamatama. Na drugoj strani Del Bosque je djelom pokazao da iskreno respektira Hrvatsku čim je na teren poslao svoju najbolju jedanaestoricu. Osjetio je na vrijeme da ispušta konce dvoboja iz ruku, posegnuo je za zamjenama, ali nije razbio ritam naše momčadi.
Naši igrači generalno su odigrali izvanrednu utakmicu. Kako god okreneš - trkom, motorikom, dinamikom, gardom i željom za nadigravanjem - bili su ravnopravni ili dominantniji od Španjolske. Pobijedili su naglašenim momčadskim duhom, ali jedan je igrač, bez uvrede, ipak bio iz neke druge dimenzije. Ivan Perišić cijeli ovaj turnir igra briljantno. Posjeduje stravičnu moć u igri jedan na jedan. Sinoć je protutnjao pored Piquea, kao što je nekoliko dana ranije pobjegao Sivoku prije nego što je zakucao loptu u mrežu. Djeluje perfektno kada se s loptom u nogama spusti uz aut-crtu; elegancija i živa vatra u istoj osobi, njegov nogomet sinoć klasni obrambeni igrači poput Juanfrana ili Piquea nisu mogu kontrolirati. Velike su Perišićeve zasluge za prvi pogodak, velik je njegov utjecaj na suigrače kojima podiže adrenalin svojim pobjedničkim držanjem. Odličan je jednako tako bio i Nikola Kalinić, strijelac spektakularnog gola i asistent za drugi.
Svi ostali također su bili na visokoj razini. Ćorluka sigurniji nego Jedvaj, koji se poput Vrsaljka malo sporije uključivao u utakmicu, ali je u drugom poluvremenu bio na visokoj razini. Ostali su bili pristojni. Srna standardno dobar, kapetanskog garda. Badelj korektan. Jako mi se svidjela Pjacina partitura, bio je poduzetan u napadu i odgovoran u obrani. Svemu je nadgradnju udario Subašić obranom jedanaesterca.
Hrvatska u nastavku turnira može biti kost u grlu svakom suparniku. Ne trebamo se držati kao favoriti, treba zabraniti ulaz euforiji u svlačionicu, ali suparnici će nas neizbježno sada gledati drukčijim očima. Ova je momčad sposobna za veliki rezultat, neće se zaustaviti u osmini finala. Pogotovo ne sada, kada je izbjegla Talijane, koji su me impresionirali defenzivnim blokom i taktičkom pameću igrača. Toj zamci neka sada pokušaju doskočiti Španjolci...