Nisu se još reprezentativci pribrali u svlačionici od mučnog epiloga dvoboja s Portugalcima, a vječni optimisti među navijačima utješili su se novom prilikom. Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji! Povezali su ga uz neizbježnu, koliko virtualnu poveznicu s brončanom generacijom. Jedina generacija s odličjem također je imala traumatični Euro.
Zbilo se to 1996. godine kada je Hrvatska poražena na Old Traffordu od kasnijeg europskog prvaka Njemačke (1:2). Ta je utakmica također ostavila dojam da su Vatreni mogli proći Elf, iako je to svakako, pogotovo tada, bilo opterećeno našim subjektivnim osjećajem.
Samo Srna odlazi
No, kada je dvije godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, ta Njemačka doživjela debakl protiv Hrvatske (0:3), potvrdio se dojam moći jedne generacije proizišao s Eura ‘96. Bitno je, međutim, naglasiti, pobjeda naših u Lyonu nije došla tako uvjerljivo kako upućuje ishod. Nijemci su u prvom dijelu imali sjajnih prilika i Hrvatsku je u egalu držao bravurozni vratar Ladić. Nakon strogog isključenja Wörnsa (prekršaj nad Šukerom) Hrvatska je imala lakši put prema pobjedi, revanšu i, pokazalo se, brončanom odličju. Dakle, kako je dvije godine prije utakmica na detaljima prelomljena u njihovu korist, tako je u Francuskoj 1998. prelomljeno u uspjeh Vatrenih…
Aktualna Hrvatska je igrama i dojmom više učinila na ovom Euru u odnosu na Englesku ‘96. Kako je selekcija Vatrenih praktično samo u Srni imala veterana na odlasku, jednostavno je zaključiti da će gro ove grupe 23 činiti veći dio popisa za SP 2018. u Rusiji. Od igrača koji su zagazili u tridesete godine tu su Schildenfeld, Subašić (31), Ćorluka, Modrić i Mandžukić (30). Što znači da će oni u eventualnom nastupu na SP-u imati 33, odnosno 32 godine. Četiri-pet igrača takve dobi i kvalitete u kvoti 23 zapravo su nužna kvantiteta iskustva. Izuzmemo li Schildenfelda, koji je pouzdana alternativa, Subašić, Ćorluka, Modrić i Mandžukić spadaju u red senatora i ponajboljih igrača. Oni će u Rusiji biti još u dobi kada mogu dati najbolje od svojeg nogometa. Kad govorimo o Subašiću, njegova golmanska era trajat će još i bitno duže, ali će u Rusiji biti praktično na vrhuncu…
Uzimajući u obzir da će izbornik Ante Čačić imati na raspolaganju sve igrače s Eura, osim Srne, a da su mu raspoložive sve druge snage osim spomenutih senatora ispod 30 godina, više je nego jasno da bi ova Hrvatska zapravo u Rusiji mogla imati vrlo realno pokriće višim ambicijama. U njoj će uz veterane, odnosno druge iskusne nositelje kao Rakitić (28), Perišić (27), Badelj (27), Vida (27), N. Kalinić (28), one nešto mlađe kao Brozović (23) i drugi, posebno novu i snažnu limfu u vatreni krvotok unijeti napredovanje Vrsaljka (24), Jedvaja (21), Roga (21), Pjace (21). Uz njih očekuje da se konačno nametne Mateo Kovačić (22), da si više prostora osigura Kramarić (25), a uz raspoloživost Strinića (29) konkurenciju lijevog beka osnažit će povratak Pivarića (27). Mlade snage kao Halilović (20), Ćorić (19), Ćaleta Car (19), Pašalić (21), potom neki novi mogući new entry (tipa Vlašić) ili povratak (Lovren, 26), sve su to faktori vjere da se u Rusiju može uistinu stići sa snažnom mješavinom iskusnih i mladih snaga koji zajedno imaju visoku koncentraciju kvalitete…
Već od jesenskih kvalifikacija, koje startaju u rujnu protiv Turske, moći će se vidjeti taj revitalizirani Vatreni stroj, u kojem će dodatnu moć i okomitost za početak donijeti Šime Vrsaljko kao nasljednik Srne, te, nadamo se, starter Marko Pjaca. U idućih 715 dana do početka Mundijala u Rusiji bit će još dosta iskušenja za aktualnu reprezentativnu grupu, vjerojatno i promjena, dodatnih kandidata, ali dojam je uvjerljiv, da će Hrvatska iz finiša utakmice s Portugalom, uz spomenute mlade snage koje će odmah u vatru, biti temelj selekcije koja bi mogla ostvariti natjecateljski iskorak Hrvatske.
Nema potrebe je govoriti o brončanima, odličjima i sličnim razinama ambicija. Treba težiti boljem nego do sada, a to u određenom trenutku može značiti i druga kup-utakmica nakon skupine, pa onda i velika prilika za polufinale, ovisno o nizu drugih faktora. No, prije svih drugih ambicija treba imati na umu da se Hrvatska treba plasirati u Rusiju. To znači prebroditi prilično komplicirane kvalifikacije (jaka konkurencija, igranje bez publike, do daljnjeg dvojbenost atmosfere oko reprezentacije…). Čini nam se uvjerljivim da je ovaj nastup na Euru bitno ojačao jednu te istu grupu igrača, njihovo samopouzdanje i iskustvo, povjerenje javnosti i spoznaju kako se natjecateljski treba ponašati. Dojmovi su varljivi, činjenice (rezultati) su presudne…
Hrvatska je na Euru odala da može imati više ambicije. Iskustva uče da Mundijal može (iako nije pravilo) biti lakši nego Euro. Put prema Moskvi, dakle, mora biti zapravo natjecateljska, tehničko-taktička priprema za SP, ali i potvrda svih dobrih stečevina iz Francuske. Puno posla dakle, ali je temelj ovaj put iznimno čvrst i ohrabrujući…
