“Vatreni” pad u Pešti podigao je buru reakcija, među kojima postoje dijametralno suprotna razmišljanja. Je li vrijeme za pomlađivanje, za promjenu modela igre ili je ovo, ipak, splet teškoga (zdravstvenog) trenutka i splet silne motivacije suparnika, pitali smo, između ostalih, i hrvatske stručnjake, koji tvrde da nije vrijeme za bilo kakvu paniku... Uz, ipak, jedan ali.
- Ah, kao da nama treba mnogo za depresije... - javio se Igor Štimac, koji tvrdi:
- Kao prvo, mi ovu momčad moramo prestati gledati kao srebrnu iz Rusije, jer ona to nije. Dakle, u startu stvari promatramo kroz krive okvire. Valjalo bi staviti prave očale i onda analizirati. A u njima, pak, ja ne vidim mjesta za bilo kakve alarme; igrali smo bez Perišića i Brozovića u optimalnom stanju, s Kalinićem kojem nedostaje klupska minutaža, i bez standardnih bekova. Da je sve to bilo na mjesto, siguran sam da ne bismo sada razgovarali o porazu od Mađara. Koji su bili sjajni: disciplina, agresivnost, nadahnutost i motiviranost bila je zadivljujuća, imao sam na trenutke osjećaj kao da gledam finale nekog engleskog play-offa u kojem su oni stanju bili. I za to im pune čestitke - konstatira Štimac, uz zaključak:
Igor Štimac
- Hrvatska baš nikad nije lako rješavala kvalifikacije, pa to, izgleda, neće ni ovoga puta. No u času kada ćemo trebati biti pravi, i kad se popravi klupska situacija naših važnih igrača, bit će sasvim drugačija Hrvatska, koja zna što želi i kako to ostvariti. Stoga, ako mene pitate - puna podrška izborniku i igračima, koji uza sve objektivne probleme sada imaju još jedan novi: njihovo srebro drugim je reprezentacijama poput crvene krpe, a to je zorno otkrila i Liga nacija, ali i ove dvije uvodne utakmice kvalifikacija. No, kažem, ja se za ‘vatrene’ ne bojim, pogotovo kada ih prestanemo ocjenjivati kroz prizmu srebrnog Mundijala...
S time se, načelno, slaže i Igor Pamić, ali tvrdi:
- Vidio sam nekoliko zabrinjavajućih stvari. Ne za dizanje opće panike, ali kao svjetionik što činiti. Brine me, dakle, pristup, govor tijela, koji nije na razini Hrvatske na kakvu smo navikli, potom i nesigurnost zadnjeg reda, neovisno o ozljedama i izostancima. Naime, možda se u Budimpešti mogla kreirati drugačiji zadnji red s Ćaletom, pa bi Vida mogao na jedan od bokova i time bismo, vjerujem, bili čvršći i kompaktniji, dok jalovost napada ovisi o kompozitnom liku jednog čovjeka, koji stravično nedostaje. On je Mario Mandžukić. Njegov pristup diže sve oko sebe, to je broj jedan. Broj dva, on nudi dubinu, širinu, oslobađa prostor, ali ga i napada, strašan je u skoku i ujedno nudi prvu crtu obrane. To je nešto za što moramo naći nadomjestak, jer njega više nema i sve je očitije da strašno nedostaje ovoj momčadi koja je naviknula na njega - u dahu će Pamić.
- Ne želim dizati paniku, i mislim da joj nema mjesta, ali neke stvari jesu problematične i moramo ih mijenjati. Konačno, znate, meni otpočetka i ta skupina nije najbolje legla. Jer, u startu misliš da ćeš sve riješiti s pola gasa, a radi se zapravo o srednjim vrijednostima europskog nogometa, reprezentacijama koje su napaljene, žele napraviti rezultat i dodatno se etablirati. Jesu svi redom slabiji od nas, ali nas u punoj, pravoj formi. U suprotnom, i Mađarska, i Wales i Slovačka mogu nam stvoriti probleme, što smo, eto, i vidjeli - zaključuje Pamić.
Rezultati by SofaScore