Naposljetku se dogodilo ono što je logično. Hrvatska je pobijedila u relativno kompliciranoj utakmici zato što je jednostavno za klasu bolja od Slovačke. Bez obzira što su Vatreni odigrali loše prvo poluvrijeme, što su gosti poveli, vidjelo se i ovaj put da je razlika u kvaliteti između dvije reprezentacije odveć velika da bi epilog bio negativan. Slovaci su dali sve od sebe u prvih 45 minuta, iskoristili su to što je Hrvatsku okovao grč i nesnalaženje u igri na čvrstu postavljenu obranu. Sve se u prvom dijelu događalo onako kako se i očekivalo.
Potpisana predaja
Slovačka se zatvorila u defenzivni blok, dvije linije zgusnute ispred kaznenog prostora, gužva koja se mogla predvidjeti. Naši su krenuli prilično mirno, premirno, jer odmakom minuta kao da nisu mogli ubaciti u višu brzinu.
Na postavljenu obranu najlošija je varijanta ako se igra sporo, s nizom laganih dodavanja, bez nekog rizika i okomitosti. Sve je to bila voda na mlin gostiju, koji su točno onako kako se to i najavljivalo, postigli pogodak nakon akcije i kombinatorike iz središnjeg dijela.
Naši su djelovali uspavano i sada je teško reći je li to bio pritisak imperativa ili manjak energije koja je potrebna za ovakvu utakmicu. Ono što je u prvom dijelu moglo utješiti naše, to je da Slovačka i pri vodstvu nije djelovala toliko uvjerljivo da bi nervoza potpuno blokirala ambicije Vatrenih.
U prvom dijelu ključno je da je Hrvatska bila spora, da su napadači bili statični i da je Slovacima bilo prilično jednostavno zaustavljati sve njene pokušaje.
U drugom dijelu dogodilo se ono što je također teško razumjeti kad su suparnici u pitanju. Slovačka koja je izišla u drugom dijelu na teren Rujevice izgledala je kao momčad koja nije vjerovala da može izvući pobjednički rezultat. Iako su imali vodstvo, pa i psihološku prednost, oni su se prepustili Hrvatskoj. Kada je Vlašić (opet) probio njihov blok, potpuno su se predali.
Možda Slovaci nisu imali snage parirati pritisku naših, možda nije bilo dovoljno koncentracije, ali u svakom slučaju, potpuno su pali i pokazali što znači zakon kvalitete. Dalić je u nastavku dobro mijenjao i bio je logičniji nego u izboru startne postave. Brekalo je donio drugu energiju, a golovi Petkovića i Perišića bili su samo logična posljedica kvalitativno veće vrijednosti Vatrenih.
Hrvatska je tako ostvarila plasman na Euro 2020. s logičnim statusom najboljih u kvalifikacijskoj skupini. Sve drugačije bilo bi uistinu veliko iznenađenje.
S obzirom na snagu Vatrenih, oni se nisu ni trebali naći u ovoj poziciji, da u posljednjoj utakmici rješavaju plasman, i to sa stresom kakav se pokazao prvi dio meča…
Sada ostaje sedam mjeseci da se profilira reprezentativna grupa za Euro i, usudili bismo se reći, s novim igračima i mladim osvježenjima, Hrvatska će djelovali opasnije nego što je to izgledalo u kvalifikacijama.