Split, 101019. Stadion Poljud.
Kvalifikacijska utakmica 7. kola za UEFA Euro 2020 izmedju Hrvatske i Madjarske.
Na fotografiji: slavlje igraca i navijaca nakon pobjede Hrvatske, Bruno Petkovic, Luka Modric, Domagoj Vida.
Foto: Duje Klaric / CROPIX
Duje Klaric / CROPIX

PRVA LICA UTAKMICE

JEDNA OD NAJUZBUDLJIVIJIH I NAJNEVJEROJATNIJIH PRIČA HRVATSKOG NOGOMETA Taj momak je zaista nevjerojatan, što li je samo napravio povratkom u domovinu

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 11.10.2019. u 13:05

  • Dvije igračke priče jučer su se pričale na Poljudu. Dobro, više njih. Recimo ona Ivana Rakitića kad je izlazio iz igre petnaestak minuta prije kraja. Tribine Poljuda su ustale, orilo se “Ivane, Ivane...” Rakitić je jučer vraćen u život. Prvo ga je vratio Zlatko Dalić instaliranjem u udarnu momčad, a onda i poljudske tribine.

    Nitko se više ne sjeća da Rakete nije bilo na posljednje dvije reprezentativne akcije. Poljud je poručio: “Ivane mi te volimo, a Barcelonu tko šljivi, ovdje si uvijek dobrodošao.”

    Upravo je taj Poljud još jedna izdvojena priča. Atmosfera na stadionu bila je fenomenalna, da se odmah zaljubite u nju. Iako je igranje Vatrenih na Poljudu bila politička priča jučer se pretvorila - ljubavnu! Love story u Poljudu sigurno je zauvijek vezao Vatrene i grad pod Marjanom. “Nije u šoldima sve, neka te tu kraj mene.” To je poručio Split, zato će opet biti utakmica u Splitu.

          

     

    A sad se vratimo onim dvjema pričama iz uvoda. One se zovu Luka Modrić i Bruno Petković. To su bila dva najveća junaka utakmice. Kapetan je bio kolosalan, onaj “The Best”. Kakve li je samo ovacije doživio, ne sjećamo se kad je zadnji put doživio takve počasti... Da, zapravo smo se sjetili, na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, kad je proglašen za najboljeg igrača. Dioklecijanov grad i Luka vole se javno i bezuvjetno. S ovakvim Modrićem, već nešto razmišljamo o nekim četvrtfinalima, polufinalima ili, zašto ne, finalima budućih velikih natjecanja. Luka je jučer bio - bog! Nogometni bog...

    Bruno Petković je također bio bog. Bog šesnaesterca. Majstor minijature i improvizacije. Postigao je dva pogotka, jedan petom drugi vrhom kopačke, oba majstorska, briljantna. Zato smo ga izabrali za igrača utakmice, junaka Poljuda.

    Taj momak je zaista nevjerojatan, što li je samo napravio povratkom u Hrvatsku, u Dinamo. Čudo jedno, jedna je od najuzbudljivijih priča hrvatskog nogometa uopće. Možda i najuzbudljivija i najnevjerojatnija. Nakon Slovačke, opet je bio najbolji. Petković nacionale. Rekli bismo, jučer je bio Mišo Kovač Poljuda!

    Samo je trebao podići ruke, u njegovu slučaju noge. I svi su pjevali... Još pjevaju.... Bravo Luka, bravo Bruno, bravo svi! Vatreni su na Poljudu opet bili “Rusi”. Oni finalisti. Oni za nas najbolji na svijetu. “Kad sam s tobom srce moje...” To je bio početak zadnjeg refrena jučer na Poljudu.

    Iz drugih medija