Taman smo pisali o dobrim energijama i vibracijama oko splitske utakmice, odnosno domaćinstva Vatrenima na Poljudu, a eto bespotrebnog, koliko nemuštog slučaja Rijeka - Rujevica. U trenutku kada je postalo jasno da će utakmica sa Slovacima biti presudna za plasman na EURO, u HNS-u su se upalile lampice.
Zabrinuti zbog ipak nepredviđene neizvjesnosti plasmana, a sada opterećeni i strahom jer su spoznali da će Dalićeva momčad biti bitno oslabljena protiv Slovačke (za sada bez Vide i Lovrena), upravo su u HNS-u potegnuli pitanje promjene domaćinstva 16. studenoga.
Učinili su to iz glavnog razloga što su svjesni da je podrška 30-ak tisuća ljudi snažniji vjetar u leđa reprezentaciji od podrške 8 tisuća navijača. U strahu su velike oči i donekle je razumljivo da sada oni ljudi, koji su donijeli odluke o domaćinstvu reprezentaciji, prvi govore kako je jako važna podrška 30 tisuća ljudi.
Ono što nije razumljivo, to su dvije nekorektnosti. Prva je prema Rijeci, kao gradu, jer je ispalo kao da su sada problem reprezentaciji i poželjnom okruženju za utakmicu kada gori pod petama.
Druga, i još veća netaktičnost, jest što se pokušaji promjene domaćinstva u posljednji tren pokušavaju sakriti iza leđa reprezentacije. Razgovarali smo s nekolicinom igrača i odbacili su bilo kakve priče o njihovim “zahtjevima” da se utakmica premjesti.
Oni jesu ljetos, kada je odluka donesena, iskazali skepsu što se posljednja utakmica s jednim od najjačih suparnika, a koje može biti odlučujuća, ne igra na većem stadionu. No, nitko ih nije uzeo u obzir.
To je još jedna bjelodana potvrda da igrači u kontekstu odluka gdje će se igrati nemaju utjecaja. Nekorektno je stoga, kada se neke odluke pokažu u najmanju ruku nelogičnima ili u javnosti nepopularnima, svaliti teret na njihova leđa. Nešto slično događalo se i u dugogodišnjem animozitetu na relaciji HNS - Hajduk u eri Brončanih.
Tada su se javno širile glasine kako su igrači stavili veto na igranje na Poljudu jer im, kao, nije odgovarala atmosfera na stadionu, odnosno, da im je želja biti u komforu metropole.
U aktualnom HNS-u su očito bili uvjerenja da će već sve biti riješeno glede plasmana na EURO, pa nisu marili za to pitanje masovnije podrške.
Što opet ukazuje da se domaćinstva dodjeljuju bez nekog jasnog kriterija struke i natjecateljske logike. Nakon forsiranja jednog grada sada se išlo u drugu krajnost da se “mora” igrati u svakom gradu. Što je ispravno i točno, ali to mora biti po nekoj logici stvari, a ne kako se nekome politički i dogovorno učini trenutno važnijim. Jednom donesena odluka više se ne smije mijenjati osim zbog više sile, jer sve drugo samo širi negativnu energiju i animozitete. Hrvatskoj to doista (više) nije potrebno, pogotovo ne u trenutku kada se nadvladala jedna teška pat-pozicija kakva je bila domaćinstvo u Splitu. Valjda će iz ove krive priče izvući pouke i s više mudrosti i odgovornosti djelovati ubuduće.
Naposljetku, prema raspoloživim informacijama, Slovačka se nije složila za promjenu domaćinstva. Logično, i njima više odgovara da je manje publike. U tome treba tražiti pojačani motiv da se i publika na Rujevici i igrači na terenu iskažu u maksimalnoj formi i pokažu snagu kvalitete hrvatskog navijanja i nogometa bez obzira gdje se i kada igra...