Budimpesta, 240319.
Grupama Arena.
Kvalifikacijska utakmica za Euro 2020 zavrsila je pobjedom Madjarske i gubitkom Hrvatske.
Na fotografiji: tuga hrvatskih igraca, Dejan Lovren, Ivan Perisic, Bruno Petkovic.
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Ronald Gorsic / CROPIX / CROPIX

PIŠE TOMISLAV JURANOVIĆ

KOMENTAR: PORAZ NAS JE VRATIO U REALNOST I DOBRO DA JE DOŠAO BAŠ SADA Ovo su tri ključna detalja iznenađujućeg nokauta u Mađarskoj

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 24.03.2019. u 22:47

  • Htjeli smo, realno, odmah u ožujku praktički zaključiti kvalifikacije, što bismo i učinili da smo slavili u Budimpešti, međutim, poraz nas je vratio u realnost koja, uostalom, i jest najbolja stvar.

    Jer, Hrvatska u retrovizoru nikad nije najbolje prolazila nakon velikih rezultata na velikim natjecanjima (slučaj kvalifikacija za Euro 2000. nakon bronce 1998.), a ujedno, danas, ovakva ozljedama osakaćena, i bolje da je dobila sudar s realnošću - i to na vrijeme.

    Istina, Budimpešta je mogla otvoriti koridor na autocesti prema kontinentalnom natjecanju, međutim, "vatreni" imaju svojih problema koje moraju riješiti: ne samo u izostancima, nego i u fizionomiji igre, pogotovo sada kad više nisu lovac, nego lovina.

    U skupini s Mađarima, Walesom, Slovacima i inima, dobro je da je mamurluk došao dovoljno rano i da otrežnjenje nije prebolno, s obzirom da se itekako možemo vratiti. Još jači. I bolji.

    Viceprvaci svijeta jest epitet koji zvuči nestvarno dobro, no realno, i do njega smo bili klimavi, a takvi smo ostali i u prologu. Upravo stoga, na stožeru je da nas vrati u "normalu". I da izmisli ključeveb igre koji će do sljedećega ljeta funkcionirati kao modus, kao zaštitni znak kojeg u ovome času nemamo.

    Ako zakažu Luka i Raketa - mi kašljucamo. Ako nedostaje nekolicina prvotimaca - gubimo se. Ako se, i dalje, nakon Mandžukića, gube Kramarić i Rebić, odnosno ne zasjaju njihove individualne kvalitete - mi smo jalovi. Zlatko, ovo uopće nije bilo glatko, no ono što jest odlično je sljedeće: s dvije na silu dobivene pobjede, zamazali bismo si oči. Budimpešta nam ih je, ipak, otvorila. I sada to treba iskoristiti...

    TRI KLJUČNE TOČKE

    1. LOVRE KALINIĆ

    Bio je jako samouvjeren, i to je dobro. No i protiv Azera, a pogotovo protiv Mađara, Lovre Kalinić svoje riječi nije pretočio u djela. Zapravo, sva tri pogotka u hrvatskoj mreži, u ova dva dvoboja, idu njemu na dušu, direktno ili indirektno. U Pešti, prvi je gol mogao spriječiti, a drugi je primio iz svog prostora - peterca!

    2. MANJAK IDEJE

    Nije problem mađarska agresivnost, nego činjenice da mi na nju nismo odgovarali; Hrvatska u prvome dijelu, s obzirom na svoj vezni red, morala je bolje kontrolirati situaciju, no djelovala je smušeno i bezidejno: previše direktno, umjesto lopte u našim redovima koje bi smirile nasrtaje Dzsudzsáka i prijatelja...

    3. IVAN PERIŠIĆ

    U Rusiji smo ga čekali, i pojavio se - protiv Engleske, u utakmici svih utakmica, no Ivan Perišić i klupski i reprezentativno, više nije onaj igrač koji nas je oduševljavao. I jučer je zatajio, i još jednom dao do znanja da se on sam mora resetirati želi li biti onaj stari. Time bi pomogao sebi, ali i - reprezentaciji. Dojam je da ga je Dalić trebao mijenjati...

    Iz drugih medija