Donedavno je Hrvatska imala podosta problema s faktorom brzine. No, stvari su se promijenile i kad gledamo kontekst utakmice sa Slovačkom, možemo zaključiti kako izbornik ima relativno slatku brigu kojim brzancima dati startno povjerenje.
Na bočnim pozicijama Ante Rebić, Mislav Oršić, Josip Brekalo i Ivan Perišić osiguravaju faktor prodornosti u različitim verzijama. Rebić je, primjerice, okomit i agresivan, Perišić je skloniji ići u dribling, Oršić je tehnički potkovan i brz pa može biti okomit, ali i u driblingu, a Brekalo mu je sličan, s time da je mrvicu brži u startnom koraku. Dakle, tehnički gledano, oni su igrači koji donose dubinu, a sada tko je od njih pogodniji za start protiv Slovaka umnogome ovisi i o taktičkom pristupu izbornika Dalića…
Slovaci će vrebati
Slovaci će, najvjerojatnije igrati u 4-3-3 formaciji kad se otvaraju, a zgusnuti u 4-5-1 u defenzivnom bloku. Brojke su relativne i stvar trenutnog odnosa na terenu. Uvjerljivija nam je opcija po kojoj će Slovačka biti zatvorena u bloku, da na početku onemogući agresiju Hrvatske i održi remi, te da će igrati na protunapad. Svjesni su da je svako otvaranje prostora u defenzivi usluga Vatrenima. Logički je da Slovaci računaju kako će protokom vremena rasti nervoza Hrvata i padati koncentracija, pa bi eventualni va banque mogao uslijediti tek u nastavku utakmice. Ukoliko bi pristup gostiju bio po toj logici (nadamo se da bi mogli biti nelogično napadački orijentirani…), onda to daje dosta naznaka s kakvim bi taktičkim pristupom mogao krenuti Dalić, posljedično s kojim profilom igrača.
Hrvatska na postavljenu obranu ima podosta teškoća, poglavito ako je ne načne u ranoj fazi utakmice. Kao s Mađarima kada je Modrić postigao gol u petoj minuti. Muku s Azerima u Zagrebu, koji su poveli i natjerali naše na nervoznu potragu za izjednačenjem, te u finišu pobjedom, imali smo u drugačijoj verziji u Bakuu. Tamo su Vatreni rano poveli (Modrić, 11.), ali više nisu imali snage probiti blok domaćih te u manjku snage u posljednjoj trećini utakmice dobili gol i posustali. Slovačka će vjerojatno čekati i vrebati, što znači da će maksimalno umanjiti slobodne prostore. U takvom odnosu brzi igrači, koji su tehnički manje jaki, imaju problem nedostatka prostora. Taj se problem, recimo, nazire kod Rebića sada u Milanu, jer u Serie A općenito je manjak prostora za razviti duži sprint, a višak agresije i obrane jedan na jedan.
Uzmemo li taj kriterij, onda bi Perišić (Oršić) lijevo i Brekalo desno bili logičniji izbor. No, treba voditi računa i o drugim kriterijima, među inim o važnosti utakmice, imperativima, napetosti i pritisku koji ona nosi. U takvim okolnostima treneri su uglavnom skloniji iskusnijim igračima, prekaljenima u utakmica koje su presudne. Po tom kriteriju prednost Perišića i Rebića bila bi logična. Kao što bi u slučaju da Daliću veliku važnost igra visoki presing i agresija, svakako Rebić bio prirodan izbor. Istina je da Rebić malo igra, nije baš u ritmu, kao što je točno da je u Splitu s Mađarima, u istim okolnostima, bio među prvim imenima utakmice. Sudimo li po kriteriju aktualne forme, onda bi logična bila prednost Oršića i Brekala, koji donose novi impuls entuzijazma i pojačanog adrenalina.
Sve te plusove i minuse, ovisno o taktičkoj mu ideji, treba analizirati izbornik. Ukoliko, naravno, bude igrao s dosadašnjim sustavom. Slovačka je po linijama najjača u sredini i tamo Slovaci nastoje napraviti razliku u odnosu na suparnika. U Trnavi je Hrvatska otupila taj dio slovačke momčadi i dominirala. S obzirom na to da igra i bez dva jako važna igrača, Lovrena i Vide, pa će uz sredinu terena jako trebati paziti na središnjicu obrane, moglo bi se razmisliti o pojačanju vezne linije na račun jednog klasičnog krila.
Miks odlika
Recimo da u sredinu, pokraj Modrića, Brozovića i ofenzivnijeg veznog Vlašića, uđe brzonogi Kovačić. On u Chelseaju sada igra možda najzreliji nogomet dosadašnje karijere, hitar je i može osnažiti blok ispred (neiskusnih) stopera te omogućiti da se u prazne ofenzivne prostore ubacuju Vlašić (sredina i bočno) te Modrić (između linija). S tim igračima u veznoj liniji imamo i visoku razinu hitrine i tehničku potkovanost, možda i najvažniji miks odlika za ovakvu vrstu utakmice.
IVAN PERIŠIĆ
Svaka promjena sredine uzima danak, njegova pogotovo. Došlo je do promjene trenera u Bayernu, što sugerira da je momčad teško živjela. On je nastupio u 11 utakmica, uz 3 gola i 3 asistencije, ali s prosjekom od 40,6 minuta igre logično je zaključiti da nije u optimalnom ritmu. S obzirom na formu jednog od ljevokrilnih kandidata, Oršića, moglo bi se razumjeti pobornike teze kako je to dobar razlog da dobije prednost. No, Perišić je godinama jedan od oslonaca Vatrenih (od 2012.) i nije tek tako uživao povjerenje svih izbornika. Jest da oscilira u formi, kao i u raspoloženjima, ali je u pitanju igrač koji može jednom akcijom, potezom ili pogotkom promijeniti odnose na terenu. Kao što je pokazao u Rusiji. Nije bio u planu Dalića za start s Englezima, ali je na kraju igrao i upravo u toj utakmici bio ključan da se Hrvatska vrati u meč (gol za 1:1) i potom pobijedi. Dojam je da se izbornik neće dovoditi u rizik da se pokraj drugih nužnih promjena (stoperi, desni bek…) odrekne iskustva i tehničke kvalitete Perišića.
ANTE REBIĆ
Slično kao i kod Perišića, promjena sredine bitno ga je izbacila iz takta. Promijenio je stil nogometa koji mu je više odgovarao (njemački s puno prostora) od talijanskog obrambenog drila sa zatvorenim prolazima. K tome je upao u konfuziju Milana, prouzročene višegodišnjom krivom selekcijom, sada opterećene promjenom trenera, načina igre, izbora igrača. Rebić je igrač dinamike, agresije, koji probija obrane kao brzi vlak ako ima prostora. Ukoliko se nametne faktor agresije, opet je dominantan. Zbog tehničkih manjkavosti, pa i doze nestrpljenja u igri, Rebić uglavnom ulazi u problem ako suparnik igra zatvoreno te mu skrati prostore djelovanja. U Bundesligi je fizički faktor bio njegova snaga, a način igre Eintracht Frankfurta, na kontre, optimalan. Uza sve to Rebić, koji je nemiran duh, dobiva puno kartona, iskorak je napravio kod trenera (Nike Kovača) koji ga je strpljivo čekao, podržavao i tolerirao oscilacije. Takva podrška Rebiću je ključna da pruži maksimum, a u Milanu je trenutno nema. I zato mu nije nimalo lako dohvatiti natjecateljsku formu.
MISLAV ORŠIĆ
Ostat će tajnom kako treneri prije 6-7 godina nisu prepoznali potencijal mladog igrača koji ima takvu brzinu, tehničku kontrolu lopte i sklonost kolektivnoj igri. Vjerojatno je problem u lošoj stručnoj navici da se igračima uvijek potenciraju mane. Otkako je u Dinamu, Oršić igra odličan nogomet. Još u jesen 2018. godine vidjelo se da ima reprezentativne potencijale, što je sasvim primjereno brzom i tehnički dobrom igraču, koji je k tome vrlo solidan, i miran, u završnici akcije. Sve je te odlike Oršić dodatno potvrdio na još (naj)jačoj sceni, u Ligi prvaka. Za mjesec dana navršit će 27 godina i pred njim su najbolje godine karijere. Bude li sreće, koja je obvezni dio prtljage svakom igraču na visokim razinama, Oršić će u skoroj perspektivi iskoračiti kako u reprezentaciji, tako i u idućem inozemnom transferu. U međuvremenu sretan je Dinamo što ga ima, kao što Dalić u njemu ima izvrsnu opciju igrača koji može mijenjati ritmove utakmice. Pogotovo one koja ide u krivom smjeru. Daje dubinu, stvara višak, ima dribling u pokretu, solidan i iz mjesta, i efikasan je. U 20 utakmica jeseni postigao je 16 pogodaka uz 4 asistencije.
JOSIP BREKALO
Već nekoliko godina opći je stav da će postati jedan od ubojitijih igrača hrvatske reprezentacije. Brekalo ima sve predispozicije da tako doista bude. Uostalom, u početku igre za A reprezentaciju, protiv Španjolske i Engleske, to je zorno najavio. No, treba imati na umu da govorimo o igraču s 21 godinom. To je dob koja još uvijek znači sazrijevanje, a to što je više od tri godine u seniorskom nogometu (kratko HNL, pa Bundesliga) neće ubrzati taj proces. Štoviše, kada igrači prerano ulaze u visoke razine seniora, onda se zahtjevi i intenziteti igre nametnu logičnijem sazrijevanju te mogu usporiti isti proces. Brekalo je bogomdani talent. Ima hitrinu i sjajnu promjenu pravca, a tehnički je vrlo solidan. To su odlike za vrhunsku karijeru. Ono što još nema, a to je mirnoća i racionalnost u igri, posljedica je upravo manjka iskustva. I zrelosti. Za te godine sasvim prirodna pojava, a ključno je da ih igrač bude svjestan i ne stekne loše navike. Kao što je iskazivanje brzopletosti u igri, nerezonski šutovi na postavljenu obranu i izostali pas bolje pozicioniranom suigraču. No, jednom kad iskorači po tom pitanju, Brekalo bi mogao biti uistinu udarna igla Vatrenih, a i većeg kluba od trenutnog.