Bolje je biti drugi?, stao je na trenutak Andrej Kramarić. “Ma OK, dobro saznanje, ali nikad nije dobro ‘tankirati’, sve ti se uvijek obije o glavu. A uostalom, moram li vam kazati kakav je gušt igrati na Wembleyu...”
I zabijati, također. Što Kramariću i bez koljena u zadnje vrijeme ide kao od šale (ukupno četiri utakmice, četiri gola). Euro je daleko, ali, dobro je to znati, svakako.
- Izgleda da je bolje imati nos, nego koljena - smije se odlično raspoložen. - No šalu na stranu, koljeno i dalje otiče, na trenutke boli, ali liječnici se slažu da je sada sve loše iza mene i da bi u periodu koji slijedi sve trebalo doći na svoje. Da bi koljeno trebalo biti u idealnom stanju, što je najvažnije u cijeloj priči.
I za Hoffenheim, ali i za Hrvatsku, kojoj slijedi nova poslastica.
- Baš sam zapeo u gužvi nakon utakmice i pratio na radiju prijenos. I ostao sam zadovoljan nakon što sam čuo koga smo dobili. Engleska, paf, odmah na Wembleyju, to je čisti spektakl. Oni željni revanša, pustimo Ligu nacija, krcat stadion, i mi koji također imamo neke svoje ciljeve. Onda Česi, koje nikako ne smijemo shvatiti olako, jer su spremni biti plutajuća mina, što vidim i po ‘svom’ Kaderabeku, koji ovdje u Hoffu igra sjajno u oba smjeru, a onda čeka i taj četvrti... Ako mene pitate, iskreno ću vam kazati: ne bih volio Škote, jer bi to značilo da na Euru imamo dva gostovanja, ali niti Srbe, koji su u stanju odigrati katastrofalno, ali i čudesno - u dahu Kramarić otvara pitanje tog ždrijeba, u kojem su uživali i drugi “vatreni”, poput Nikole Vlašića.
- Ma mislim da je skupina dobra - složit će se s Kramarićem. - Istina, želio sam izbjeći Engleze, jer su jako, jako dobri, ali opet, bolja je opcija igrati u Londonu i Glasgowu, nego da smo u Rimu i Bakuu. No, opet, na stranu Englezi, koje silno respektiram, dobili smo Čehe i tko god dođe iz baraža, bit će reprezentacije koje su prolazne. I zato, sve u svemu, možemo biti zadovoljni, jer možemo se nositi sa svima, pa i Englezima, što smo dokazali i na Mundijalu, ali i u Ligi nacija, iako smo tijesno izgubili. Tako da, stvarno sam optimističan.
Baš kao i njegov kompanjon iz mlade garde Josip Brekalo, koji će zajedno s Vlašićem prvi put osjetiti bilo velikog natjecanja...
- Slažem se s dečkima, a po meni na ždrijebu su se dogodile dvije ključne stvari: bilo nam je bitno, kako zbog nas, tako i zbog navijača gdje ćemo igrati. Svi smo se zajedno nekako nadali nečem bližem, da izbjegnemo Baku ili St. Peterburg, koji je doduše i ranije izletio iz kombinacija, čisto da nemamo toliko putovanja i nezgodnog trošenja vremena. Ovako, ovo su odlični stadioni, odlični uvjeti, kolijevke u kojima je nogomet institucija, a ujedno i lokacije koje će naši navijači napuniti i davati nam vjetar u leđa - počinje Brekalo, pa nastavlja: - Nogometno, ovo je skupina po mjeri; iz prvog smo pota znali da ćemo dobiti neku vrhunsku reprezentaciju, i Engleska je dobar izbor, jer se vrlo dobro poznajemo, igrali smo često i definitivno se imamo šansu pokazati protiv njih. A čast Česima, no protiv njih smo definitivno favoriti i tu ne treba tražiti nikakav alibi, dok će, je, dobro Krama kaže, biti zanimljivo ako dobijemo Srbiju ili Škotsku, no opet sviđa mi se čak i ta mala neizvjesnost i iščekivanje tog četvrtog para. I opet, koga god da dobijemo možemo zaključiti da je ždrijeb po nas bio vrlo dobar i bez dvojbe opet imamo vrlo dobre šanse napraviti veliki rezultat na velikom natjecanju...
S tim se slažu sva trojica naših aduta, koji su, dakle, nakon plasmana i ovakvog ždrijeba, u kojem je bilo jedino bitno izbjeći skupinu smrti, uvjereni da “vatrene” ponovno čeka jedno vrelo ljeto puno nade.
A ona se definitivno ne bi smjela “muvati” tamo na rubnim dijelovima grada poput prijateljice noći, već biti suputnica sve do kasnijeg dijela natjecanja.
- Nakon što smo se plasirali, imamo vremena za analize, gdje će izbornik definitivno donijeti prave zaključke i adekvatno nas pripremiti za ono što slijedi. Najbitnije je pritom ostati skroman i ponizan, ne zalijetati se prije nego sve krene, već se mudro koncentrirati i ići korak po korak. Možemo svašta, bez dvojbe, ali moramo ostati na zemlji i nadati se, što je najbitnije, da baš svi ostanemo zdravi do početka. Kada se sve zavalja, opet će nas sve pokrenuti i onda smo kadri učiniti štošta. Već se sad ježimo... - zaključuju uglas sva trojica.