Kada je igrao u kadetima Hajduka, vidjelo se da u odnosu na druge igrače ima nešto više. Nije to bilo u tehničkom dijelu, u pogledu baratanja lopte ili senzacionalnih poteza. U tome je bio dobar, ali u standardima korektne potkovanosti za red nadarenih igrača. Ono po čemu je Nikola Vlašić već tada upao u oko bila je fizička komponenta. I to po onim kriterijima koji su kod nas u Hrvatskoj deficitarni. Motoričan, okretan, niskog težišta, izraženog prvog koraka u kojem čini razliku, Vlašić je bio poseban.
Nekoliko godina kasnije te su se različitosti, sada seniora Vlašića, samo potvrdile u Prvoj HNL. Igrač koji je tehnički solidan, na što nadograđuje fizičku (nad)moć, ima otvoren put u vrhunski europski nogomet. Pokazao je to u dvobojima s Evertonom i sasvim je logično da ga inozemna struka odmah prepozna kao vrijednost.
Nikola Vlašić nije dobio značajne prilike u Premier ligi zato što je bio vrlo mlad i nije imao dovoljno povjerenja struke kluba koji ga je doveo.
Tolerancija i strpljenje
Da bi se tako mlad igrač u tako zahtjevnoj ligi nametnuo sa svojim vrijednostima, ključno je da dobije povjerenje od 10-15 utakmica u nizu. I toleranciju. I strpljenje. Svega toga u Evertonu nije bilo, a odlazak u Moskvu pokazao je, još jednom, koliko su važne i korisne posudbe. Pokazao je, između ostalog, da je Vlašić zrelog promišljanja i da neće čekati da mu svane na Zapadu, nego će otići u borbu i na manje atraktivan nogometni istok. U Moskvi, u dresu CSKA-a, mladi je Splićanin dobio ono što je nedostajalo u Evertonu - povjerenje trenera i zalijevanje njegova samopouzdanja. Sve je to momak u kontinuitetu igre opravdao te je se s iskustvom ruskog prvenstva, ali i Lige prvaka, stekao važne doze rutine.
Vlašić je u reprezentaciji napredovao po logici. I tu treba odati priznanje Zlatku Daliću što je imao osjećaj kada je za još uvijek mladog igrača najbolji trenutak. Svako preskakanje stepenica ili ubrzanje statusa velik je rizik. Kod Vlašića priča ide po stručno logičnom hodogramu.
U Trnavi smo mogli vidjeti da je zaključena prva faza iskoraka Vlašićeve karijere. Sve vrline koje ga krase, dakle hitrina, snaga, agilnost, tehnička solidnost, sve se to pokazalo u pravom trenutku. Kad je reprezentaciji to najviše trebalo. Odigrao je na poziciji ofenzivnog veznog točno onako kako se analitički priželjkivalo godinama od svih izbora dosadašnjih desetki, ali se nije ostvarivalo.
Dodatna energija
Imati igrača u trećoj četvrtini terena, koji može biti opasan u završnici, ali je istovremeno odgovoran i dovoljno moćan da stigne pomoći defenzivi, to je posebna dodana vrijednost Vatrenima. Kako to izgleda u trokutu Modrić - Brozović - Vlašić moglo se prepoznati u igri cijele momčadi. Upravo zato što je iskusnom dvojcu trebala ta nova dodana energija da maksimalno pokrenu momčadsku igru, Vlašićev je napredak u vatrenoj hijerarhiji došao u najpogodniji trenutak. S vrlo obećavajućim perspektivama.