Nedjelja, 17. veljače. Rano jutro u Hrvatskoj ili, preciznije, duboka noć. Tek je pokoje svjetlo u domovima diljem Lijepe naše odražavalo da ima još budnih, ali ne zbog tulumarenja, nego radi praćenja još jednog nastupa. Njega! Mirka Cro Cop Filipovića.
Dok je ipak ponajveći dio domovine snivao, Mohegan Sun Casino Arenom u Connecticutu odjekivao je Duran Duran. Iz zvučnika je treštalo Wild Boys. Upozorenje da je u dvoranu ušao, da prema ringu kroči jedan od najvećih u borilačkim sportovima, u MMA-u.
Mirko Filipović išao je ususret svojoj tada 52. borbi. Protiv Amerikanca, bradatog tipa, nalik klasičnom drvosječi, Royu Nelsonu.
- Ne znam kako mu baš dopuštaju borbu s tom bradurinom. Mislim, nije da mene osobito smeta, ali opet... čisto higijenski. Nije zgodno. Kad se uhvatiš u klinč s takvim tipom, a njegova ti brada po licu... Ma dobro, dobit ću valjda svemu unatoč.
Deset za ocjenu deset
Tako je uoči polaska još u SAD zborio Mirko. I da, te ga je noći dobio. Jednoglasnom sudačkom odlukom. Osvetio mu se za poraz iz 2011. iz Las Vegasa, u UFC-u. Ostvario je te noći svoju 38. MMA pobjedu. Rekordnu, desetu uzastopnu. Mirko nije za 5, on je za 10! Niti pojmiti nismo mogli, u primislima nam nije bilo, da smo te poluprobjedevene noći zapravo gledali njegovu posljednju borbu. Onda kad smo vidjeli ga prateći okom TV kamere, njegova leđa, točnije ogrtač s ispisanim “Cro Cop Team” i ulazak u nutrinu dvorane u Uncasvilleu, to su u svojoj biti bile posljednje sekunde Mirka Filipovića u areni i dvorani, ringu i oktogonu. Pojmiti nismo mogli u svojim najcrnjim slutnjama da je to kraj. Dan, dva kasnije dočekali smo ga u Zagrebu.
- E, da mi je samo znati tko vam je rekao da dolazim ovim letom. Vidi koliko vas je - rekao je Mirko nakon što je na aerodromu vidio mnoštvo novinara, fotoreportera i kamera.
- Koju želju imam? Pa... prva mi se nije ostvarila.
Da? Koja, Mirko?
- Da vas ne vidim - u svojem će stilu i uz osmijeh Cro Cop. Kasnije je već jasno malo popričao, najavio prvo odmor, a dalje će vidjeti.
- Znam da Bellator u lipnju ima zakazanu priredbu svoju u Londonu, ali ja još ne znam ništa. Bok sada, odoh se odmoriti.
Potom je slijedio šok. Za petak, 1. ožujka, bilo je najavljivano njegovo gostovanje u studiju Nove TV, u Dnevniku, ali nitko nije slutio što nas čeka...
- Gotovo je. Nema više ringa, nema borbe. Nikada više. Imao sam moždani, sada se valja brinuti o zdravlju. Nikada više ne smijem ni trenirati sa sparing partnerom. Gotovo je!
Nismo baš tako zamislili njegov oproštaj. Nije ni on. Iako je najavljivao. Mirko doista jest najavljivao, ali u najužem krugu, dva tjedna prije borbe s Nelsonom. Razgovarajući s ovim novinarom i kolegom Brajdićem iz Večernjeg lista.
- Nemojte to pisati, ali ove godine se gotovo sigurno opraštam. Osjećam to, osjećam tijelo. Nemojte pisati jer će sada svi onda početi o mom kraju, a ne o borbi s Nelsonom, a to mi ne treba. No da, kraj je tu, blizu - zborio je Mirko početkom veljače u Zagrebu, u svojem kafiću, dva tjedna prije borbe s Royem Nelsonom.
Bio je bliže nego je mislio. Zdravlje, čak i život je u pitanju ne bude li se ubuduće vodio strogim liječničkim preporukama. Prvo tri tjedna mirovanja, bez tjelesnih napora.
- Uz lijekove, sve što mogu prva tri mjeseca lagana je šetnja. To je sve - rekao je.
Svjestan opasnosti
No, i kasnije će Mirko morati nužno i strogo paziti na sebe. Nema više onih nadljudskih napora, treninga kojima se podvrgavao proteklih više od 20 godina. Nema spariranja, nema borbi. Ne smije riskirati ni najmanji udarac u glavu.
- On bi mogao biti koban. Nema jamstva, ali mogao bi jer ta žila može prsnuti, mogu dobiti i drugi moždani udar, a taj je nerijetko koban. Smrt ili nešto što bi meni bilo još i strašnije, potpuna ili djelomična nepokretljivost. Da nisam svjestan života oko sebe. Ma... radije bih da me nema - po ovom će pitanju Mirko Filipović u kamere Nove TV.
Mnogi će na ovo reći “konačno si se i ti riješio svih tih silnih udaraca, dosta ti je bilo”. Jest, to jest poprilično logično ili zdravorazumsko razmišljanje većine ljudi, ali opet se vraćamo razgovorima s Mirkom. Stalno i ustrajno je objašnjavao zašto se nakon 40. godine, pa nakon 42., a onda i u 44. bori, zašto trenira, a trenira naporno.
- Ljudi ne mogu shvatiti, pa se onda izmišljaju i priče, da sam “dekintiran”, da sam lovu prokockao i svakakve gluposti. Ne, ne radim to zbog novca. Radim to jer ja to jednostavno volim. To sam ja. Moje tijelo traži trening, napor. Sjajno se osjećam kad vježbam, radim naporno. Podignem po nekoliko stotina kilograma, odradim vreću, zgibove, čučnjeve, borbu, kada se oznojim. Netko voli popiti, nekome je gušt popiti kavu, zapaliti cigaretu, ja volim trenirati, vježbati. Novac? Da, usput se onda i zaradi na tim borbama, ali što sad. Zar nitko drugi za svoj posao nije plaćen?
Sada, kada je preko noći osuđen na apsolutno minimaliziranje svih tjelesnih aktivnosti, strogo mirovanje ono je što će Mirku biti najteže. Psihički se već itekako pomirio s tim da u 44. godini karijeru završava, no ovaj dio, prestanak treniranja, kraj borbe, pa i na treningu, to je, u biti, najveći, najteži udarac za Mirka Filipovića. Opet, poznajući malo njega i koliko je udaraca u životu doživio, istrpio i nadvladao, uspjet će Cro Cop i u ovome.
U konačnici, trajao je dugo, bilo je uspješno, zanimljivo i lijepo. Vrijeme je oprostiti se s Ratnikom. Adio, Cro Cop.
U istoj su se dvorani oprostili Mavrović i Filipović
Mohegan Sun Casino Arena u američkom gradiću Uncasvilleu. Dvorana koja ulazi u povijest hrvatskog sporta, pa i borilačkih sportova općenito.
Naime, ispostavilo se da su u istoj dvorani svoje posljednje borbe u karijeri imali Željko Mavrović i Mirko Cro Cop Filipović.
Šaka sa Srednjaka, Željko Mavrović, jedan od najboljih hrvatskih boksača svih vremena, 26. rujna 1998. rujna imao je svoj mitski šakački obračun s Lennoxom Lewisom. Dvoboj naslov svjetskog prvaka po WBC-u. Željko ga je izgubio jednoglasnom sudačkom odlukom, iako nam ostaje dojam do danas kako je “imao Lewisa”, kako je malo nedostajalo da jednu boksačku legendu baci na pod. Bilo kako bilo, nakon tog poraza Željko Mavrović se više nije vratio boksu.
Malo više od dva desetljeća kasnije, 17. veljače 2019. u ranim jutarnjim satima po hrvatskom vremenu, Mirko Cro Cop Filipović se u okviru Bellator promocije borio protiv Amerikanca Roy Nelsona. Mirko je pobijedio jednoglasnom sudačkom odlukom.
Dva tjedna kasnije ispostavit će se da mu je to bila zadnja borba. (dba)