Na oduševljenje velikog broja ljubitelja slobodne borbe, prvak poluteške kategorije Daniel Cormier (20-1-1) bit će sljedeći izazivač našem Stipi Miočiću u borbi za UFC naslov u teškoj. Dvoboj koji će se održati 7. srpnja u Vegasu definitivno će biti jedan od vrhunaca godine za sve koji vole pogledati MMA. Cormier je dominantan u poluteškoj, Stipe je dominantan u teškoj i to je ono što ovaj meč, uz činjenicu da je Cormier iznimno uspješan teškaš, čini posebnim.
Dosta je ljudi upoznato s njegovom sportskom karijerom i uspjesima koje postiže prilično redovito, no tko je zapravo Daniel Cormier? Trenutačno je prvak poluteške kategorije, izazivač za titulu u teškoj kategoriji, suprug Saline te otac šestogodišnjeg Daniela i petogodišnje Marquite. Međutim, jedna od najvećih MMA zvijezda na svijetu imala je nevjerojatan put. Put za dokumentarce ili filmske priče, put iz kojeg se rijetko tko izvuče, a kamoli izađe na vrhu svijeta.
DC, kako ga navijači vole nazivati, možda je i najjači borac svijeta u psihološkom smislu, samo uzevši u obzir sve što je prošao.
Rođen je u Lafayetteu 1979. U ranom djetinjstvu imao je, možemo reći, prosječan i normalan život, sve do sedme godine kad mu je na Dan zahvalnosti upucan otac Joseph. Ubojstvo je počinio otac Josephove druge supruge, no Danielova majka Audrey tad je već bila u drugom braku i DC se navikao na očuha, koji je uvijek bio odličan prema njemu, što je, kako i sam kaže, spasilo njegov život u tim trenucima.
Pomogao je očuh
- Nakon što sam izgubio oca, bilo mi je jako teško, iako sam tek bio dijete i nisam u potpunosti sve razumio. Puno je situaciju ublažio očuh Percy koji me, zajedno uz majku, naučio da po zakonu prirode više nikad neću moći vidjeti svog biološkog oca, ali da bez obzira na to, imam obitelj koja će uvijek biti tu za mene i dati mi najvažnije smjernice za život. Uz Percyja sam naučio kako biti prava osoba i to me oblikovalo u osobu kakva sam danas - iskreno će Cormier.
Nevjerojatno ali istinito, to nije bila najveća tragedija koja se dogodila u životu Daniela Cormiera. Kad je već počeo razvijati svoju hrvačku karijeru i osvajati prvenstva SAD-a, dogodilo se nešto najgore što se roditelju može dogoditi. U ožujku 2003. Cormierova tadašnja djevojka Carolyn Flowers rodila je djevojčicu, kojoj su dali ime Kaedyn Imry Cormier. Nakon samo tri mjeseca Kaedyn je poginula u prometnoj nesreći u kojoj se kamionet zabio u vozilo u kojem su bili Daniel, njegova djevojka i njegova kći. To je znatno jače pogodilo Cormiera.
Svi uspjesi koje sad postiže posvećeni su kćeri, koja nije živjela dovoljno čak da bi njezin otac čuo prve riječi.
- Nisam znao kako se nositi s tim gubitkom. Ništa i nitko ti u takvoj situaciji ne može biti od pomoći. Izgubio sam svoje prvo dijete, mislio sam da se nikad neću psihički izvući. Najgori osjećaj na svijetu je tako rano izgubiti nekog tko ti je toliko drag i blizak srcu. Onda sam se počeo oslanjati na bliske ljude, tadašnju suprugu Robin, trenere i prijatelje te sam došao do razine da si postavim ključno pitanje. Hoće li me ovo koštati života ili će ovako loša situacija prouzročiti inspiraciju da sve napravim za Kaedyn? Imam sreće što sam uspio takve tragedije pretvoriti u nešto što će me gurati dalje i motivirati me. Svakog dana želim biti veći borac i bolji čovjek i primjer Danielu i Marquiti - rekao je veliki Cormier.
Blistao u hrvanju
Kako uz takvu prošlost i takve psihološke otegotne okolnosti biti veći borac i bolji čovjek i dospjeti do ovog do čega je danas došao?
Dnevna rutina DC-a ne podrazumijeva nikakvu nedorečenost. Svakog dana odradi tri treninga, dok je nedjelja slobodna. Tako je bilo u hrvačkim danima, tako je ostalo i u MMA danima. Odmah nakon svih tragedija eksplodirao je na hrvačkoj svjetskoj sceni. Kako je htio biti što bolji i jači za pokojnu kći Kaedyn, to se vidjelo na borilištima. Rezultat je došao već iduće godine na OI 2004. u Ateni gdje je Amerikanac bio na domak bronci u hrvanju slobodnim stilom, no, izgubio je od Iranca Alireze Heidarija.
DC nije stao na tome i 2007. došla je konačno medalja s velikih hrvačkih natjecanja, na Svjetskom prvenstvu u Bakuu bio je brončani također slobodnim stilom. U hrvanju je proveo još godinu dana, no, problemi s bubrezima udaljili su ga s OI 2008. u Pekingu, ali mu gotovo oduzeli život. Spasio se, proveo godinu dana odmarajući se, provodeći vrijeme s novom djevojkom Salinom te igrajući NBA video-igricu, u kojoj je bio među najboljima na svijetu, što mu je upalilo novu lampicu u glavi.
- Ako sam toliko kompetitivan, zašto ne bih mogao ponovo biti kompetitivan u pravom sportu, ali u nečem novom? - prisjeća se Cormier svojih razmišljanja.
Glavna karika u njegovim MMA počecima bio mu je prijatelj Muhammed Lawal, poznatiji kao King Mo, koji mu je preporučio slobodnu borbu kao novi početak. DC se poslije samo nekoliko treninga “navukao” i samo tri tjedna nakon prvog treninga nastupio u prvoj borbi porazivši Garyja Fraziera tehničkim nokautom. Sve je ostalo povijest.
Cormier se ubrzo isprofilirao kao jedan od najboljih boraca u svijetu porazivši velikane kao što su Antonio Silva, Dion Staring i Josh Barnett, protiv kojeg je i osvojio teškaški naslov Strikeforcea. Cormier je definitivno puno uspješniji u MMA negoli u hrvačkoj karijeri, što je nastavio pokazivati i u UFC-u.
22 borbe bez poraza
U debiju je svladao jednog od najboljih teškaša svih vremena Franka Mira, pa je slijedio snažni Roy Nelson, sve to dok naš Stipe Miočić nije još bio ni blizu UFC-a. Sad je bez premca na vrhu poluteške, a jedine dvije borbe koje u Cormierovoj karijeri nisu zabilježene kao pobjede su mečevi s Jonom Jonesom, koji je nakon oba pao na doping-testovima, što Cormiera, barem po nekim načelima logike, čini neporaženim borcem u 22 borbe.
Iduća, 23. borba zasigurno će biti jedna od najtežih u karijeri 38-godišnjeg Amerikanca jer će, unatoč teškaškom omjeru 13-0 i nenadmašivim hrvačkim vještinama u ring protiv vrlo vjerojatno najboljeg teškaša svih vremena i najboljeg teškaškog prvaka u povijesti UFC-a. Stipu čeka čovjek koji je od malih nogu bio borac...