Mirko Filipović nas je dočekao u sjajnom raspoloženju. Prije negoli će danas ući u zrakoplov, koji će ga odvesti prema Japanu, prema Saitama Areni, gdje će u RIZIN-ovu Grand Prixu sljedećeg vikenda u ring s Korejcem Hyunom Manom Myungom, otvorio je dušu. Nije mu trebalo dugo da izvijesti.
- Baš sam dobar, osjećam se odlično, baš odlično!
Osjećaj je odličan jer je u posljednjih šest tjedana pakleno trenirao i sasvim je zadovoljan onim kako je radio. A taj intenzitet treninga danas je isti kao što je bio i dok je Cro Cop bio dosta mlađi. Danas su njemu 42 godine, 10. rujna ušao je u 43...
Kako je to ulaziti u meč s čovjekom koji je puno mlađi i teži, koji ima više od 190 cm i 120 kg?
- Bit ću kondicijski spremniji. A što se tiče kilograma, treba te kile nahraniti. Što je čovjek teži, to je tolerancija na kisik slabija. Bez obzira na to koliko je on spreman i ja sam, sigurno nije spremniji od mene. Čekam ovo kao i svaki drugi meč, ako sam pripreme dobro odradio, a jesam, nisam imao ozljeda, ne razmišljam, irelevantno je li on mlađi ili stariji borac.
Voli li Filipović više borbe u kavezu ili u ringu? U Saitami će se boriti u ringu.
- Ring je meni nekako ugodniji, borio sam se u oba. Ring mi je draži, ima više sportskog štiha, kavez je nekako...
Gladijatorski...
- Ma da, dvojica se tuku u kavezu. Životinjski, rekao bih...
Spomenuo je da se vrhunski hrani, što točno?
- Jako malo jedem, popijem proteinski napitak ujutro, bademovo mlijeko, malo meda. Malo za ručak, voća, navečer lagana večera. Jaja mi se ne mogu ogaditi, jednom kuhana, pečena, nekad tunjevina. I dosta vode, 5-6 litara dnevno, kada dehidriraš, voda je najslađa.
I vratio se na ono koliko je spreman.
- Sve kompenziram, ozljede, operacije, sve sa snagom mišića. Nitko tko je ušao u 43. godinu života ne osjeća se tako dobro kao ja. I u svjetskim razmjerima. I te pripreme, ja uživam u tome, osjećam se živim. Kad se sjetim kako će biti na aerodromu danas, ekipa mi je totalno pozitiva. To su Stipe Drviš, Tomislav Davidović Šokre, Mladen Blažek i Saša Milinković. Oni će biti sa mnom svugdje, naravno i uz ring.
Onda je stao. Kad je spomenuo ring.
- Kad ti poslije borbe sudac digne ruku, to je poseban osjećaj, zbog kojeg vrijede sve te muke na treningu.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A