SESTRE KOJE SU SVAKA NA SVOJ NAČIN OBILJEŽILE HRVATSKI TAEKWONDO Prava je šteta što nikada nećemo saznati koliko su daleko zajedno mogle stići

Vjerojatno je da nitko i nikada neće nadmašiti sve što su kao sestre u hrvatskom sportu napravile Ana i Lucija Zaninović, blizanke su praktički osvojile sve što se osvojiti moglo u taekwondou. S druge strane prava je šteta što nikada nećemo saznati koliko su daleko zajedno mogle stići Anamarija i Dora Runtić u istom sportu.

- Sjećam se kako smo istoga dana postale prvakinje Hrvatske, Anamarija kao juniorka, a ja kao kadetkinja - kaže četiri godine mlađa Dora.

- Bio je 18. travnja 2015.

- Kako si uspjela zapamtiti datum - nasmijala se uskoro 20-godišnja Anamarija, studentica prve godine povijesti umjetnosti na rimskom La Sapienza Universita.

Bozidar Vukicevic / CROPIX

Anamarija je, štoviše, stipendistica i ostala su joj samo tri ispita na prvoj godini. Taekwondo je za nju, nažalost, prošlost. Europska juniorska prvakinja otprije četiri godine teško je ozlijedila koljeno, prisilno pauzirala deset mjeseci i nakon toga odlučila reći zbogom i posvetiti se akademskom obrazovanju. Nije da se ne bi posvetila tome i da se nije ozlijedila.

Život u Rimu

- Lijepo mi je u Rimu, stanujem vrlo blizu fakultetu, navikla sam se na sve.

Činjenica jest da je ozljeda koljena bila vrlo teška, jer Anamarija nije cura, koja tek tako odustaje. Možda ćete se sjetiti, možda nećete, to je djevojka kojoj ni bolest (dijabetes tip jedan, najteži oblik) nije mogla ništa.

- Imala sam 13 godina kad sam oboljela, tri sam tjedna bila u bolnici, za to vrijeme su moji roditelji prošli edukaciju. Htjela sam u početku odustati od taekwondoa, mislila sam da je nemoguće uskladiti jedno i drugo s obzirom na to da si dnevno moram dati četiri injekcije inzulina. Kad sam dvije godine nakon toga postala europska prvakinja, nisam bila svjesna što sam napravila. Tek sada shvaćam i tek sada sam ponosna.

Jakov Prkic / Cropix

Čini se da je ta Anamarijina borba s bolešću itekako motivirala Doru, koja je ionako u sestri vidjela uzor. Tek kasnije joj se svidio jedan Korejac, koji joj imponira svojom mirnoćom.

- Mi smo različite po stilu kojim se borimo. Ja sam se uvijek više borila glavom, Dora nekako ima više energije i agresivnosti.

- Ja sam bila dosta divlja, stalno sam napadala. I porazi su mi teško padali. Prije četiri godine izgubila sam samo jednu borbu, na kadetskom prvenstvu Europe i, kad sam prešla među starije, nije mi bilo jasno zašto gubim. Teško sam to prihvaćala, trebalo mi je vremena. Tek kad sam se smirila, kad sam shvatila da se mogu i na drugi način boriti, opet su počeli dolaziti rezultati.

Pogotovo ove godine, kad je “vezala” neobičan hat-trick i postala prvakinja Hrvatske u juniorskom, U21 i seniorskom uzrastu do 49 kilograma.

- Zato me sada čeka ljeto bez kupanja, samo treninzi i priprema za dva Europska prvenstva, rujansko U21 u Švedskoj i juniorsko u listopadu u Španjolskoj. Jedini odmor imat ću ovih dana kad sa svojim razredom idem u London na šest dana.

Bozidar Vukicevic / CROPIX

Po medalju na EP

Dora je učenica Prve jezične gimnazije (na jesen će u treći razred), baš kao što je bila i Anamarija. Čak je htjela slijediti sestru i na fakultetu, no izgleda da se predomislila. Sada je privlači nutricionizam, no još su dvije godine pred njom da bi donijela odluku.

Nego, može li sestru naslijediti na europskom juniorskom tronu?

- Nadam se, moj je cilj osvojiti medalju, dok za ovo U21 prvenstvo nisam sigurna, ipak sam dosta mlađa od konkurencije.

Anamarija će joj sigurno biti podrška, najveća.

- Trebala bi me nadmašiti. Makar smo razdvojene, čujemo se svaki dan i pričamo o svemu. Možda su ti razgovori bili malo rjeđi posljednjih mjesec dana kad su se meni zaredali ispiti, a i njoj je bio kraj školske godine ispunjen i obavezama u taekwondou.

Nema sumnje da će se Dora u Švedskoj i Španjolskoj boriti sa sestrom u mislima, ali ne zato da bi je nadmašila. Sestra je njezin uzor i njezin motiv, a pred njom je definitivno velika budućnost. Tek joj je 16 godina…