Rujan 2016. na začudan je, poseban način spojio dvojicu najsnažnijih Hrvata Mirka Filipovića Cro Copa i Stipu Miočića. Ne samo što će se istog, ovog mjeseca, obojica naći u ringu/oktogonu, svatko protiv svojeg suparnika, u različitim kutovima svijeta. Priča ide dalje i dublje.
Stipe Miočić će po istočnoameričkom vremenu u subotu, 10. rujna krenuti u prvu obranu pojasa svjetskog UFC prvaka teške kategorije. Odnosno, točno na 42. rođendan velikana iz Vinkovaca, dugo već sa zagrebačkom adresom Mirka Filipovića!
Nije ni to sve. Predstojeća subota, 10. rujna ujedno je i datum 10. obljetnice velike Mirkove borbe u Saitama Areni u Tokiju, one protiv Amerikanca Josha Barnetta nakon koje je Cro Cop ponio naslov PRIDE-ova Grand Prix prvaka! Drugim riječima, za borbu u oktogonu 10. rujna je najjednostavnije - hrvatski dan! Nadamo se da će se tako i nastaviti u Clevelandu!
Sučeljavanje nije odalo ništa. Ništa osim potrebnog samopouzdanja. Stipe Miočić i Alistair Overeem svoj su sastanak za medije odradili kao gospoda. Stisak ruke, pogled prema suparniku i to je bilo dovoljno. Sljedeći put kada se sretnu neće biti prijateljski raspoloženi jedan prema drugome, Stipe brani naslov najboljeg teškaša u UFC-u protiv nezgodnog Nizozemca. Inače, UFC je vrlo dobar prema prvaku i za prvu obranu američko-hrvatski vatrogasac predstavit će se svojim navijačima u Quicken Loans Areni u Clevelandu u noći sa subote na nedjelju.
Iako je teško govoriti o “lakšim” ili “težim” protivnicima kada je riječ o teškoj kategoriji, sigurno je da postoje manje opasni izazovi od onog što predstavlja Nizozemac. Pogotovo kada su obojica kombinirano osjetili gotovo sve teškaše iz Top 10. Jedan drugom ostali su nepoznanica, a tu je još i Cain Velasquez, koji čeka jednog od ove dvojice nešto dalje niz UFC stazu...
No, Cain je problem za budućnost, a tko će prije na njega, moglo bi biti odlučeno ovim ishodom.
Miočić prvi put brani naslov otkako ga je izbio Fabriciju Werdumu ranije ove godine, Overeem je tek prvi put u prilici postati UFC prvak. Malo iznenađenje za Nizozemca, koji je u elitnu organizaciju slobodne borbe doveden kao velika zvijezda i kao čovjek koji će prodrmati kategoriju. Krenuo je u skladu s očekivanjima, doslovno je razbacao Brocka Lesnara u debiju 2011. i odmah si osigurao priliku za naslov i Juniora dos Santosa.
Pao na dopingu
No, umjesto borbe s Brazilcem krenule su nevolje po Reemu. Tada kao prvi izazivač za naslov bio je pozitivan na dopinškom testu, a Sportski odbor Nevade objavio je da je imao povećani T/E omjer, odnosno omjer testosterona i epitestosterona, što, pak, može ukazati na uporabu steroida. Njegov A uzorak imao je omjer od preko 10:1, a gornja je granica je 6:1 i sve je rezultiralo (samo) devetomjesečnom suspenzijom. Ponekad UFC kao da nagrađuje želju borca da bude što bolji, pa bilo to i nedopuštenim tvarima jer da je pao na “zlu i opasnu” marihuanu, sigurno bi uslijedila drakonska kazna. Zna Nick Diaz.
Tu je, dakle, opravdao očekivanja jer mnogi su sumnjali u to da je samo konjetina zaslužna za dojmljiv fizički okvir koji je krasio Nizozemca.
Prebrodio je i te probleme, ali povratak nije bio lagan. U međuvremenu je očito promijenio dobavljača mesa jer vidljivo tanji upisao je dva poraza u nizu 2013, ali opet se vratio i od tada je prilično uvjerljiv. Stradao je samo od Bena Rothwella 2014. i nakon četiri lijepe pobjede - evo ga pred tronom.
U ovom ogledu, Nizozemac je puno iskusniji. Samo su Josh Barnett i Andrej Arlovski u igri dulje od njega, ali Reem ima više pobjeda. Kada su u pitanju veliki mečevi, i tu je Nizozemac na svome. Voljeli ga ili ne, Overeem nije bježao od izazova. Još od vremena PRIDE-a, kada je bio zanimljiv mladi borac, išao je na najbolje. Kada je otišao u “susjedno dvorište”, u K-1, bilo je pitanja što može “punjena MMA paprika” u borbi isključivo na nogama.
Bilo je to vrijeme najveće fizičke dominacije Alistaira Overeema. Sirovu snagu hulkolikog Nizozemca osjetili su velikani poput Remyja Bonyaskog, Petera Aertsa, Badra Harija ili Gokhana Sakija... Tu je tražio najteže, tražio je Badra Harija, s kojim je uspio stvoriti veliko rivalstvo koje je završilo neodlučeno. Ipak, jedan MMA borac uspio što legenda K-1 sporta poput Harija nije. Alistair Overeem završio je svoju K-1 kampanju osvajanjem naslova 2010.
Dan Hrvata
Organizacija je tada još imala kredibiliteta i cijenjeni turnir okupljao je najbolje kickboksače, a sa tri pobjede u jednoj večeri, najboljim se pokazao upravo The Reem. To je zanimljiva priča o Nizozemcu, priča o pobjedniku. Osim PRIDE-a, čovjek je uzeo naslove gdje god je nastupao. U slobodnoj borbi bivši je prvak Strikeforcea i DREAM-a, a sada mu Stipe Miočić stoji na UFC vrhu.
Kladionice, većina boraca i stručnjaka ne daju mu previše šansi jer - vrijeme je Stipe Miočića. Čvrstog, na udarce otpornog Stipe. Tu je možda najveća razlika između dvojice. Stipe je više puta dokazao da može, ali i da je spreman primiti koji udarac da bi zadao svoje, često odlučujuće serije. Overeem, pak, nije ljubitelj nikakvih pa ni teških udaraca i među svim tim mišićima, brada se ne da nadograditi i to “staklo” razbijeno je više puta.
Obojica preferiraju borbu u “stojci”, teških su ruku i odlučivat će sitnice. Reem možda više nije Marvelov lik iz ranijih dana, ali udariti nije zaboravio. Precizan je i ima dobar osjećaj kada krenuti u akciju. Promijenio je i stil, te je sada puno oprezniji i s distance pokušava rastaviti protivnike. Prošao je thai-školu i u klinču je vrlo, vrlo opasan. Odlično radi koljenima i ako koje pronađe put do tijela, borba obično ne potraje dugo. Vješt je i u parteru i više je protivnika prisilio na predaju nego što ih je nokautirao. Ipak, borba na tlu manje će brinuti Miočića jer njegovo hrvanje je na visini, a pokazao je da se zna obraniti od bilo kakvih zahvata.
Ono što treba brinuti američko-hrvatskog borca jesu mogućnosti Reema na nogama, bilo ručnim ili nožnim tehnikama. Ono što Reema treba brinuti je napredak u tehnici i taktici Stipe Miočića, uz već dokazanu čvrstoću i karakter. Uvijek neustrašiv sada je i uvjeren da je njegovo vrijeme.Mali problem u svemu tome je taj što treba to i dokazati. Makar... 10. rujna je ipak - Dan Hrvata!