Ako ste ljubitelj boksa, 2016. godina je uglavnom bila očajna. Odlični mečevi se mogu nabrojati na prste jedne ruke (Vargas - Salido, Gonzalez -Cuadras, Frampton - Santa Cruz...) , ali zato je propalih pregovora i izbjegavanja najboljih suparnika bila napretek. Teška kategorija se razbila u dijelove kao porculanska vaza, najbolji boksači srednje kategorije kopali su po velteru u potrazi za očito nedoraslim izazivačima, a iz nekog razloga zadnjih mjeseci se opet vrte priče o novom meču Mayweather-Pacquiao, što zvuči uzbudljivo kao repriziranje etno-spektakla Branka Uvodića "Lijepom našom".
Kad bismo bili cinični - a jesmo - kao dosadašnji boksački događaj godine proglasili bismo prošlotjedni debi UFC-a u njujorškom Madison Square Gardenu. U dvorani koja je vidjela toliko velikih mečeva da nosi titulu Meke boksa izvrsna MMA priredba srušila je sve rekorde po pitanju interesa i zarade te simbolično svrgnula plemenitu vještinu s trona najpopularnijeg borilačkog sporta. Ako danas želite gledati mečeve najboljih protiv najboljih i pravu akciju u ringu, svoj ćete novac na Fight Channelu potrošiti na Demetriusa Johnsona, Conora McGregora, Stipu Miočića i plejadu drugih... jer samo bi se zagrižena budala, poput autora ovih redaka, budila u tri ujutro da gleda nevoljkog penzionera Pacquiaoa kako dominira nad Jessiejem Vargasom, bez imalo zlobe prema velikoj karijeri Filipinca i srčanosti Amerikanca.
Srećom, godina još nije gotova, a najbolji "matchup" tek slijedi. U nedjelju jutro, oko pet sati po našem vremenu, u lasvegaškoj T-Mobile Areni u ring će ući dva borca koja kotiraju među pet najboljih "pound for pound" boksača na svijetu. I gle čuda, borit će se jedan protiv drugog. U jednom kutu će biti Amerikanac Andre Ward (30-0, 15 KO), bivši olimpijski pobjednik iz Atene, najbolji boksač u povijesti super-srednje kategorije i čovjek koji je zadnji meč izgubio otprilike u isto vrijeme kad je obrijao prve tri dlake ispod nosa (12 godina). U drugom će biti Rus Sergej Kovalev (30-0-1, 26 KO), prvak poluteške kategorije po WBA, WBO i IBF verzijama, neporaženi profesionalac koji je počistio kategoriju od svih voljnih i dovoljno hrabrih suparnika (što izuzima WBC prvaka Adonisa Stevensona) i čovjek koji je nadboksan i velikog "Izvanzemaljca" Bernarda Hopkinsa. Pobjednik dobiva (ili zadržava) naslove u poluteškoj kategoriji i, još važnije, priznanje za najboljeg boksača današnjice.
Zašto je ovaj meč toliko važan?
Za početak, zato jer su ga oba protagonista iskreno željela. U vremenu kad se od najboljih suparnika bježi kao od djelitelja letaka po kolodvorima i kad mečevi "mariniraju" do trenutka kad boksači ostare, a frustrirani fanovi izgube svu nadu i živce, činjenica da dva najbolja boksača u kategoriji žele utvrditi tko je bolji u ringu, umjesto "spontanim" Twitter postovima, teška je za povjerovati. Skoro kao da ste vidjeli jednoroga u parku - znate da nije moguće, a on ipak nonšalantno pase travicu ispod drveta.
Drugo, radi se o najboljem mogućem "matchupu" koji se trenutno može napraviti u boksu. Ni u jednoj od 17 kategorija se trenutno ne nalaze dva borca koja se unisono svrstava u top 5 današnjice. Istina, meč Golovkina i Canela bi privukao više fanova i love, a ogled Romana Gonzaleza s Naoyom Inoueom ponudio pravi vatromet, ali u tim kombinacijama jedan je boksač ipak nešto slabiji od drugog. Kod Kovaleva i Warda se zaista radi o 50-50 meču u kojem je sigurno prognoziranje pobjede praktički nemoguće.
Treće, ovo je intrigantan sukob stilova. Kovalev nije bez razloga poznat pod nadimkom "Krusher" (razbijač) - Rus je nokautirao skoro 90 posto svojih suparnika, ali ne divljačkom agresijom već strpljivim i proračunatim "uhođenjem" po ringu. Tehnički itekako potkovan, Kovalev umjesto srljanja po nokaut prvo procijene jake i slabe točke suparnika, a onda sadističkom posvećenošću snažnim i preciznim udarcima slama otpor nesretnika. Slabih točaka gotovo da i nema, iako je u njegovom zadnjem meču Isaac Chilemba pokazao da mu ne odgovora nepredvidljivi i neortodoksni stil (ovdje ne mislimo na gard) koji ga nakon dovoljno rundi donekle može isfrustrirati.
Andre Ward je poznat po užasno pretencioznom, ali samoobjašnjivom nadimku "Sin Božji". Amerikanac smatra da na svijetu trenutno nema čovjeka koji ima više praktičnog znanja o boksu od njega i tu je u pravu. Nitko nije toliko inteligentan i toliko tehnički vješt boksač kao što je Andre Ward. Ako postoji mana u nečijem stilu ili rupa u gardu, on će je uočiti, zabilježiti i iskorištavati do kraja meča. Ward je u biti pravi boksački kameleon koji se može maksimalno prilagoditi situaciji i bilo kojem suparniku u ringu. Kako nitko nije savršen, pa tako ni Andre usprkos svojem nadimku, kao njegovu manu mogli bismo navesti nešto manju snagu zbog koje mu je rušenje suparnika prije iznimka nego pravilo.
Četvrto, ovaj meč se dogodio taman kad je trebalo. Nismo čekali šest godina kao u slučaju Mayweather - Pacquiao, a ni Kovalev (33), ni Ward (32) još nisu zašli u godine u kojima bi njihove izvedbe u ringu bile smanjene trenutnim fizičkim mogućnostima. Štoviše, obojica su rigorozno posvećena treningu i sportskom životu, a pritom im ne fali motivacije, iako se ona malo razlikuje. Ward žarko želi biti najbolji "pound for pound" boksač na svijetu, dok je Kovalev nešto jednostavniji - on naprosto želi pobijediti svakog tko mu se nađe na putu.
Stoga, ako još niste digli ruke od boksa, nedjelja ujutro nudi meč kakav smo u ovom desetljeću gledali možda dva, tri puta. Naravno, nema garancije da će izvedba opravdati "hype", a oni koji su željni prave tučnjave sigurno će ostati razočarani. Ovaj meč ne bi trebao biti bezumno mlaćenje, nego pravi performans plemenite vještine u kojem će dva vrhunska i inteligentna boksača tražiti način da nadmudre, nadmaše, a možda i nokautiraju suparnika.