Tjedan dana dijeli nas od najavljenog velikog boksačkog spektakla u zagrebačkoj Areni. Sedam dana od sraza Filipa Hrgovića, u amaterskim danima prvaka Europe i brončanog s OI u Rio de Janeiru 2016. i iskusnog te vrlo dobrog Amerikanca Amira Mansoura.
Realno već jako dugo nismo imali profesionalni boksački dvoboj na ovakvoj razini u Hrvatskoj, u Zagrebu. U velebnoj dvorani kakva je Arena, najvećem zatvorenom sportskom objektu u državi. U suorganizaciji boksačke promocije Sauerland, koja skrbi o Hrgovićevoj profi-karijeri, koja u europskom boksu pripada u sam vrh. Konačno, Hrvatska dugo nije imala toliko darovitog, visokokvalitetnog, snažnog teškaša kakav je Filip Hrgović. Realno, udovoljeni su svi preduvjeti za vrlo zanimljivu i potencijalno kvalitetnu boksačku večer u hrvatskoj metropoli. U gradu u kojem Hrgovića još uvijek nema.
Promijenili smo plan
Dolazak je najavljen “tek” sutra, u nedjelju. Filip je, naime, minulih tjedana boravio u boksačkom kampu u Miamiju. Nama se učinilo da je prošlo malo više od mjesec dana, 4-5 tjedana. Krivo nam se učinilo.
- Pa nisam baš četiri tjedna. Više sam osam tjedana.
Opa, vrijeme stvarno leti.
- Ma, bio je plan ostati mjesec dana, ali smo zaključili s vremenom da ću se tu bolje pripremiti, ima više boljih sparing partnera i zato sam ostao dvostruko dulje. Dva mjeseca sam ostao u SAD-u. To mi je najdulje izbivanje od kuće dosad.
No, to dugačko izbivanje je Filipu donijelo podosta novina. Počevši od trenera.
- Sa svime sam stvarno prezadovoljan. Od uvjeta, načina rada i, da, novog trenera. Dobro se osjećam, a uostalom, ne bih toliko ni ostao da se nisam osjećao dobro. Trenirao sam tu minulo vrijeme s desetak vrhunskih profesionalaca.
Malo smo “preskočili” tog novog, vrlo bitnog lika u vašem stožeru. Dakle, novi Hrgovićev trener je Kubanac Pedro Luis Diaz Benitez. Stručnjak koji je kroz karijeru vodio u amaterskim danima i jednog Felixa Savona, bio je trener i direktor kubanske boksačke vrste, da bi nakon odlaska s Kube 2000. radio u boksačkom dijelu Evadorskog i Kineskog olimpijskog odbora...
Detalji koji su nedostajali
- On je vrhunski stručnjak. Sviđa mi se njegov pogled na boks i tu smo se našli, baš kao i privatno. Pozitivan je i veseo, a vrlo ambiciozan. Posložio mi je neke stvari što se tiče periodizacije priprema za mečeve od 12 rundi, kao i neke stvari koje su prije meni i dosadašnjem treneru Hasanu Yousefu bile nepoznate. Nešto što smo mi dosad nadoknađivali upornošću. Trenirao sam zato dosad možda čak i previše. Sad mi je Pedro posložio neke stvari. Isplatio se taj moj potez, koji nije bio lagan. Mislim i na odlazak u Miami, a i promjenu trenera - veli Hrgović.
Jeste li imali nekakav kontakt i prije vašeg dolaska u Miami?
- Čuo je za mene jer sam bio nokautirao trojicu Kubanaca. On je ipak 17 godina bio trener u njihovoj reprezentaciji, tako da je u kontaktu s kubanskim trenerima, neovisno tomu što je od tamo otišao. U kontakt smo došli preko mojeg menadžera Karima Bouzidija, koji je s Pedrom prijatelj. Ja sam, pak, od početka profi-karijere tražio trenera, nije to tajna i takav je bio dogovor i s Hasanom Yousefom i promotorom Sauerlandom. Tražili smo nekog iskusnog trenera, koji će dati neke završne detalje koji su nedostajali. Razgovarao sam nekoliko trenera, pa tako i s Pedrom. Vidjeli smo se prije mog posljednjeg meča s Meksikancem Filibertom Tovarom u lipnju i tada smo se dogovorili da će me Pedro pripremati za meč u Zagrebu. Bio sam malo i skeptičan jer nikada nije lako uvesti nešto novo, pogotovo pred bitne mečeve, ali isplatilo se i zadovoljan sam što sam napravio ovakav potez.
Filip Hrgović Returns Home In Zargreb On September 8th https://t.co/xkvDBVFCFr #boxing #boxingnews #Hrgovic
— HitHardNews (@HitHardNews) 28. lipnja 2018.
Koliko se onda Filipov boks promijenio nakon ova dva floridska mjeseca? Je li novi trener Pedro Diaz uspio i u tako malo vremena neke stvari izmijeniti, usavršiti...?
- Je, je. Sve dosadašnje godine sam boksao određenim stilom, tehnikom, u kojoj je Pedro vidio neke nedostatke, pogreške. Na tomu smo radili i još radimo. Mogu reći da sam sigurno danas bolji boksač nego kada sam došao u Miami, ali za neke stvari ipak treba vremena. Ovo je naš prvi kamp. Bit će ih još puno, no, siguran sam da je Pedro pravi čovjek za dovesti me do svjetskog naslova - uvjeren je Hrgović.
Ovo mi je baš trebalo
Kako su protjecala ta dva mjeseca američkih priprema s novim trenerom. Spomenuli ste spariranje, ali ono je bilo posljednja 2-3 tjedna...
- U početku smo radili snagu i kondiciju. Pripreme su bile podijeljene u tri dijela. Prvi dio je bio 70% temeljen na tjelesnoj spremi, a 30% boks. U drugom dijelu je bilo 50-50, da bismo u završnom dijelu radili samo ring, samo boks. Tu mi je najviše trener Diaz pomogao jer ima silno iskustvo. Jako je dobro napravio tu periodizaciju treninga, a to je nešto s čime smo se malo mučili trener Yousef i ja. Trenirao sam dotad na neki svoj osjećaj, često bio i pretreniran. Ovo mi je baš trebalo. Jako je tu puno novih vježbi i treninga koje nikada nisam radio.
Primiče se borba u Areni, imate li informacije kako se prodaju ulaznice, hoće li dvorana biti puna? Koliko ste sami uzbuđeni i ima li treme od prvog nastupa u Zagrebu?
- Što se ulaznica tiče, to nemam pojma jer sam već nekoliko tjedana malo “isključen”, a sada kada dođem kući, to je tjedan neposredno uoči borbe i tada ću se potpuno izolirati. Nemam nikakvih doticaja sa Zagrebom, čak se i s obitelji slabo čujem. Potpuno sam fokusiran kako bih se što bolje pripremio, ali vjerujem u ispunjenu dvoranu, u spektakl u Areni. Ja sam učinio sve ne bih li odradio meč života. Bit ću spremniji no ikad i vjerujem da će ljudi to prepoznati, da će doći pozdraviti me, bodriti i veseliti se mojem prvom naslovu u karijeri. Veselim se, jako sam uzbuđen i normalno da je puno veći pritisak nego inače. Ima više treme, ali ima i više ponosa. Ovo je nešto što nema puno ljudi priliku u životu doživjeti. Ovo je nešto za što svi mi treniramo - veli Filip, koji se ovdje dotaknuo i nečeg što je najavio u SN još prije 2-3 mjeseca.
Naime, borba u zagrebačkoj Areni nije tek “jedna od profi-borbi”, već jest i borba za pojas...
- Radi se o WBC interkontinentalnom naslovu. To nije moj krajnji cilj. Moj cilj je normalno osvojiti onu “pravu” WBC titulu, pravi naslov svjetskog prvaka, ali ovo je jako dobar početak. Samim tim što se ovakvo nešto događa u mojem tek šestom profesionalnom dvoboju. Rijetko je koji boksač u povijesti tako brzo došao do borbe za neki naslov. Ovo je velika stvar, borba za naslov, borba u 12 rundi. Nadam se da će ljudi to prepoznati i doći.
Ulaz s Geni kameni
Dolazi li i Marko Perković Thompson? Najavljivali ste prije koji mjesec da dolazi, a poznato je da vi u dvoranu, uoči svakog profi-meča (iako, tako je bilo i u amaterskoj konkurenciji) ulazite s Thompsonovom uspješnicom “Geni kameni”.
- Da, da, dolazi. Čuo sam se s Thompsonom i moj tim je u kontaktu s njim i on će pjevati ulaznu pjesmu u živo u Areni. Tako da će ulazak biti spektakularan, a nadam se i meč.
Malo više ipak o suparniku Amiru Mansouru, kojeg smo se tek donekle dotaknuli...
- Stvarno je jako, jako dobar i taj podatak o njegovim godinama (46) može samo zavarati. Srčan je, hrabar, ne staje 10 ili 12 rundi, ovisno koliko se bori. Strašan borac, meč će biti vrlo težak. Opet, ja sam spreman i vjerujem da ću pronaći način kako ga smiriti i nokautirati, ali sigurno će biti vrlo teško.
Koje su mu vrline, a koje su mu mane?
- Prednosti su mu što je spreman, hrabar, stalno ide naprijed i eksplozivan je. Strašan je udarač. Gotovo svi boksači koji su s njim boksali, bili su na podu. Mana mu je što je dosta niži od mene. Ima 185 cm, manji teškaš, dok sam ja 198 cm. I... mana mu je što ću ga nokautirati! To mu je najveća mana - u svom je stilu javljanje iz Miamija okončao Filip Hrgović.
Žao mi je što nisam bio na dočeku Vatrenih, ali bilo je lijepo tih dana biti Hrvat na Floridi
Što vam je najviše nedostajalo u dva mjeseca Floride?
- Zagreb, Hrvatska, obitelj. Srećom, posljednja tri tjedna mi je došla djevojka Marinela. Malo mi je olakšala dane u tuđini. Nedostaje mi, naravno, obitelj i Zagreb. Koliko god mi ovdje bilo lijepo, sve super posloženo, jedva se čekam više vratiti. Dom je dom. Da, žao mi je samo što nisam bio u Hrvatskoj tijekom nogometnog SP-a i na dočeku Vatrenih. Gledao sam zato utakmice na internetu. Međutim, u drugu ruku, probudio mi se tih dana strašan osjećaj ponosa. Ono, na drugom ste kraju svijeta, daleko od doma, a gdje god sam došao tih dana i gdje god je netko čuo da sam Hrvat, odmah su slijedile pohvale, čestitke i poruke tipa “svaka čast”, “imate sjajnu momčad”, “navijamo za vas”... Čudesno lijep osjećaj i ne mogu vam opisati koliko sam se ponosno osjećao što sam Hrvat.