.jpg)
Ono što je svijet imao priliku vidjeti u londonskoj noći sa subote na nedjelju, bila je najljepša moguća reklama i promocija boksa. Neizvjesnost, dramatika, savršena izvedba i sprema dvojice velemajstora u rukavicama, dugotrajna borba koja je oduzimala dah i nakon koje ste mogli žaliti što je već završilo.
Doista, i oni koji nisu osobiti ljubitelji boksa ili kojima su borilački sportovi odveć nasilni te su noći ostali prikovani uz ekrane. Joshua i Kličko razmijenili su strahovite udarce, one koji bole, tresu glavu i cijelo tijelo, ali to nije brutalnost. Istinsko sportsko viteštvo. U biti, nakon ovakvog sraza shvatite u punini zašto je boks zavrijedio epitet “plemenite vještine”.
No, to je viđenje nas gledatelja više ili manje upućenih u tajne boksa. Kakvo je gledište profesionalaca, stručnjaka, boksačkih majstora?
- Uživao sam, višestruko sam sretan zato što je meč bio odličan. Predobar - u startu će Hrvoje Sep, višegodišnji hrvatski prvak u poluteškoj kategoriji, brončani na EP, olimpijac, a odnedavno profesionalac.
- Navijao sam za Joshuu, a pojasnit ću i zašto. Zato što je Kličko 10 godina radio mečeve kojima je, po meni, nanio određenu štetu boksu. Zato što svjesno nije radio ovakve mečeve, s ovakvim suparnicima. Uvijek je radio, boksao sa strašno puno sigurnosti, ziheraški da mu se ništa ružno ne dogodi. Zato njegovi mečevi nikad nisu bili atraktivni. Ironija je sad da je u Londonu konačno bio atraktivan, a izgubio je.
Gdje je Kličko, u biti, izgubio?
- Poanta je da je meč izgubio između 6. i 8. runde. U 6. rundi je rušio Joshuu, u 7. i 8. Joshua “nije bio u ringu”, a Kličko praktički nije ništa napravio. Čak je kasnije to priznao, “Vidio sam da je Joshua gotov, ali sam mislio, polako, ovo je tvoja večer, pobjeđuješ, ne žuri”. Nije računao da će se Joshua tako oporaviti i onda ga još i napasti. Joshuin voljni moment jači je od Kličkova i zato je to mogao učiniti.
Ovaj je sraz, bez pretjerivanja, bio dostojan svih silnih najava, velikih očekivanja, takav vrhunski boks dvojice prvaka ovaj sport nije vidio dugo...
- Gledao sam meč s trenerom Pijetrajem i još nekim društvom i mi smo nakon 5. runde, kao da smo na tribinama, ustali i pred televizorom pljeskali. Obojici! Toliko je dobro bilo, toliko nas je dojmilo. Pazite, u toj je rundi Kličko pao, broji mu se, ali baš je u toj rundi Kličko kasnije toliko “razbio” Joshuu da tu rundu nije bodovno izgubio! To se još u boksu nikad nije dogodilo! Na kraju sam čak navijao za Klička jer je dao puno, dao je sve od sebe. Zato mi je sad na kraju malo i žao što je izgubio. Ne znam hoće li on nakon Joshue u mirovinu, ali jedino što njega sada može još motivirati su novi mečevi za pojas svjetskog prvaka. On to zaslužuje. Zaslužuje možda još jednom s Joshuom.
Malo o Englezu... Je li vas Englez iznenadio činjenicom da je bio onoliko spreman, opasan, jak i sposoban za rušenje suparnika u 11. rundi, kada znamo da je prvi put u karijeri boksao više od osam rundi?
- Nimalo! Zato što mi svaki dan na treningu radimo onolik broj rundi koliko nas čeka u meču. Svaki dan! Nema toga na svijetu koji će mi reći da ja to ne mogu. Ako to mogu na treningu, mogu i na meču, i na sparingu, i kod kuće, i u dnevnom boravku... Svugdje ja mogu napraviti tih 12 rundi. To vrijedi za svakog profesionalca, i za Joshuu.