Anthony Joshua večeras je pobijedio Carlosa Takama (35-4-1, 27 KO) prekidom u desetoj rundi, nastavio svoj niz nokauta i obranio WBA i IBF naslove u teškoj kategoriji.
Usprkos tome, čak 78.000 britanskih navijača na Principality stadionu u Cardiffu kraj meča dočekalo je s glasnim zvižducima. I premda su oni prvenstveno bili usmjereni sucu u ringu koji je prerano prekinuo borbu, mladi britanski šampion ne bi smio biti previše zadovoljan svojom izvedbom večeras.
Da, pobijedio je otprilike kako je i predvidio prije meča, između 10 i 12. runde. Da, pripremao se za potpuno drugačijeg suparnika od podcijenjenog Takama koji je samo 12 dana prije meča uletio kao itekako spremna zamjena za Bugarina Kubrata Puleva. I da, njegov put prema ujedinjenju svih relevantnih abecednih pojaseva još čvršće je usmjeren prema lukrativnim mečevima s Josephom Parkerom i Deontayom Wilderom.
Ali Joshua večeras nije briljirao, barem ne u kontekstu borca kojem je nadjenuta aura "spasitelja teške kategorije".
Prve tri runde bile su toliko ispražnjene od bilo kakve smislene akcije da su bile zaboravljene čim su završile, izuzev jednog lijevog krošea Joshue. Prvak se usidrio na sredini ringa i pokušao odsjeći put francusko-kamerunskom boksaču, ali ovaj je uspješno poskakivao uz konopce i eskivirao pokoji udarac upućen u njegovom smjeru.
Meč je zapravo počeo u četvrtoj rundi kada je Joshua spojio nekoliko serija i pred kraj runde lijevim krošeom srušio Takama, kasnije će se pokazati - jedini put večeras. Važnija od knockdowna bila je razbijena arkada ponad desnog oka Takama koja je odredila narativ sljedećih nekoliko rundi u kojima je Joshua nizao serije, ali se istovremeno i previše uspuhao da bi završio meč. Kao i protiv Klička, A.J. je na polovici meča izgledao zadihano kao tek unovačeni vojnik nakon 10 kilometara trčanja pod punom opremom.
Takam je pak preživio nedorečene nalete, polako počeo uzvraćati udarce i možda čak i dobio sedmu i/ili devetu rundu, iako je desnom rukavicom brisao krv s lica svakih nekoliko sekundi. Na njegovu nesreću, Joshua je do desete runde ponovno otkrio kisik i krenuo u veću seriju krošea i aperkata koji su Takama gurnuli na rub nokauta. Ali ne i preko.
Nažalost, tako nije mislio sudac koji je prekinuo meč dok je Takam bio uzdrman, ali još uvijek "živi" borac.
- Ne zanimaju me suci. Zanima me samo moj suparnik. Nažalost, sudac je prekinuo meč. Mislim da je većina ovdje željela vidjeti nesvjesnog Takama na podu, zar ne? Bio je na putu prema tamo, ali nisam imao kontrole nad odlukom sudaca - svojevrsnom isprikom počeo je Joshua poduži monolog na kraju meča u kojem se osvrnuo na ovaj meč, narednu godinu i svijet boksa u cjelini.
Puno kraći i konkretniji bio je njegov promotor Eddie Hearn nakon što je odslušao već uobičajenu porciju zviždanja:
- Sljedeće godine dogodit će se meč Joshue i Wildera. Svatko zna da idemo u tom smjeru.
No, očito je da prije toliko najavljivane 2018. A.J. mora popraviti nekoliko stvari. Za početak, skinuti kile - više od 115, koliko je imao na jučerašnjem vaganju, za njega je previše. Za boksača kojeg ionako nije krasila lakoća pokreta i kondicija za postojani tempo kroz punih 12 rundi, svaka nova kila je dodatno opterećenje s kojim dobiva malo ili ništa, a gubi mnogo. Njegovi udarci večeras nisu bili ništa jači nego u meču protiv Klička (iako je Takam provjereno jače brade od velikog Vladimira) ili prijašnjih suparnika, ali je zato teško disao već u četvrtoj rundi, nakon prvog ozbiljnijeg naleta. A taj "ispucam se u 15-20 sekundi pa dišem na škrge ostatak runde" obrazac ponavljao se do kraja meča.
Drugo, odsijecanje ringa još jednom se pokazalo kao (pre)zahtjevna zadaća kada je na drugoj strani agilniji protivnik. I treće, Joshua još uvijek ne posvećuje dovoljno pažnje obrani, što protiv Takama nije predstavljalo preveliki rizik. Ali ako ga pogodi jedna sirova, ali moćna vjetrenjača kojima mlatara Wilder, moglo bi biti kobno.
Ako ništa drugo, za prvaka je ovo bila večer prikupljanja iskustva iza koje, nadajmo se, slijedi kraći period refleksije i "peglanja" nedostataka.