Zagrebački div u rukavicama Filip Hrgović (25) rutinski je otvorio profesionalnu karijeru. Uvjerljivo, nadmoćno, gromovito snažno i brzo. Minutu i 40 sekundi ili okruglih 100 sekundi izdržao je nalete našeg Razjarenog bika 11 godina stariji Brazilac Raphael Zumbano Love, koji se u karijeri borio s uglednim boksačima poput Anthonyja Joshue, Shannona Brigsa i Erica Moline. Dobro, i protiv Jove Pudara u Nikšiću. Istina, sve je to izgubio (pa i od Jove Pudara), ali činjenica da je izlazio u ring s veličinama poput Joshue (2015) svjedoči o Brazilčevoj boksačkoj vrijednosti.
- Očekivano! Sasvim i u svakom pogledu - u začetku će Željko Mavrović, najveći hrvatski profesionalni boksač od osamostaljenja države.
- Obično je tako na početku, suparnici su OK, ali ne previše opasni.
To se u konačnici ciljano radi na početku karijere, iako je Hrgović prije otvaranja profi-karijere spominjao da na početku ne želi “kante”, već odmah “prave frajere”.
- Ja se ne bih o suparnicima na početku profesionalne karijere tako ružno izražavao, da su “kante”, to nikako. Stoji, međutim, da to nisu baš klasni boksači. No, isto tako riječ je o borcima koji iza sebe imaju najmanje 10-15 profesionalnih mečeva od 6 do 10 rundi. Dakle, to su boksači koji su se prilagodili na drukčiji tip borbi od boksača koji je na početku karijere. Dakle, morate napraviti neki ulaz u tu novu priču. Mislim da je to potrebno, da to nije samo marketinški trik. Na taj se način stječe sigurnost u ringu jer sve je drukčije, u profi-boksu borite se bez majice, različit je broj rundi, drukčiji pristup organizaciji mečeva. Sve su to situacije u kojima se boksača priprema za ozbiljniji profi-meč.
Filip će imati više ovakvih mečeva
Mogu li se očekivati još 2-3 ovakva Hrgovićeva meča?
- Rekao bih i više. Makar, nije baš ni ovaj suparnik bio tako bezazlen. Ima on iza sebe mečeva po 10 rundi i s ozbiljnim partnerima. Dakle, ne vjerujem da će suparnici u budućnosti biti ispod razine ovog Brazilca, ali ni puno iznad toga. To je moja procjena.
Sjećate se sigurno početka svoje profesionalne karijere 1993. Je li bilo slično?
- Da, vrlo slično. Belgijanac Bruno Podgorny i prekid u trećoj rundi.
Doista je teško zaključiti nešto više o Hrgovićevu boksu temeljem 100 sekundi uragana protiv Brazilca Zumbana, ali ono što se nama činilo jest da je Filip u ringu izgledao spremno, jako. Govorimo o ponašanju, kretnjama tijela, izlasku u ring, usredotočenosti na suparnika i traženju borbe, izravnom naletu na Zumbana.
- Da, bez kalkulacija, bez nekakvog uvoda, bez ispitivanja... Filip je boksač koji dolazi iz takvog okruženja. On je tijekom karijere vođen da ulazi u ring kao pobjednik i to je dobro. U nekim drugim prilikama, kada bude neki iskusniji i opasniji suparnik, bilo bi dobro da bude mrvicu oprezniji. No, to je njegov stil. To je on. Taj stil ima svojih prednosti i mana. Prednost je sigurno da suparniku ne daje puno šanse i prostora za kalkulaciju. Odmah se “baca u vatru”.
Ne mora ići u Ameriku da bi ostvario snove
Postoji i ideja da jedan od sljedećih Hrgovićevih mečeva bude u Hrvatskoj. Koliko je to realno?
- U ovom uvodnom razdoblju kada mečevi nisu toliko zahtjevni ni natjecateljski niti organizacijsko-financijski, to bi bilo moguće. Ono što me žalosti je da mi nismo mjesto koje može očekivati velike mečeve za europski ili svjetski naslov. To ne. Ne vidim koja bi to organizacija i s kojih financijskih izvora izgurala takvo što. Neka me demantiraju oni koji imaju novca.
Njemački Sauerland spominje se kao njegov navodni promotor. Razgovarali smo nedavno s Marijem Šivolijom, koji je spomenuo da mu se čini da bi za Hrgovića bolji bili neki Amerikanci. Što to znači, odnosno koja je razlika između Sauerlanda i neke američke promotivne agencije?
- Kada potpišete za Amerikance, to onda znači da idete u pečalbu. Naime, kada ima Amerikanca za menadžera, onda i boksač mora u Ameriku. Nema onda opcije “sad ću malo skoknuti doma i odmoriti se”. Kada odeš preko Atlantika, onda si otišao trbuhom za kruhom i to je onda drukčija životno-sportska priča. Čini mi se da Filip nije tip čovjeka koji bi lako napustio mjesto gdje živi i ljude s kojima je okružen, radi, trenira. Sigurno, u SAD-u ima više boksa, veće su prilike, dinamika je puno žešća, međutim, Sauerland kao i još nekoliko ljudi u Njemačkoj stvorili su vrlo ozbiljan projekt, profesionalan stroj uz snažnu medijsku industriju koja to prati. Ne vidim nekog posebnog razloga da se mora otići tako daleko, u Ameriku da bi se ostvarila boksačka priča - zaključio je Željko Mavrović.