Agron Smakiqi nepravdeno je zapostavljen u hrvatskim medijima, a riječ je o boksaču koji iza sebe ima 14 borbi i savršen omjer (14-0), od toga čak 12 nokautom, bilo klasičnim ili tehničkim. Njegov subotnji meč protiv Španjolca Gabriela Engueme bio je taj 12. Rječnikom brojki Smakiqi ulazi, u biti, u krug najboljih hrvatskih profi-boksača.
Svoju 14. pobjedu Agron je ostvario baš u rodnom gradu, gradu u kojem je odrastao i koji jest njegov, u Zagrebu. To što ga nema u tolikoj mjeri u hrvatskim medijima vjerojatno se temelji na činjenici što živi u Hamburgu i u Njemačkoj gradi karijeru. U konačnici, većinu borbi imao u Njemačkoj i Austriji te jednu tek u Švedskoj.
Radi se o zanimljivom borcu, kontra-garda, dakle, ljevaku i silno snažnom udaraču.
- Odradio sam svoj posao. Nadam se samo da će mi idući put borba biti malo kasnije kada se tribine bolje popune, ne bih li iskazao većem broju ljudi što sam i tko sam - rekao je Agron Smakiqi, koji je u Areni slavio tehničkim nokautom u 7. rundi nakon što je solidno raskrvario Španjolca u 4. rundi. Krv je liptala iz nosa, prskala po podu, zaprijetivši i novinarskim stolovima tik uz rub. Krv i znoj boksa. Sjajno! Jasno, za one kojima se to sviđa.
Bila je to prva borba tijekom koje se u nekoliko navrata čulo glasno skandiranje s tribina tada još poluprazne Arene “Agi, Agi, Agi...” Nekako je u to baš doba procurila krv.
- Mislim da sam mu slomio nos - kasnije će Agron.
- Onda više nisam ni žurio jer kada nekome načnete nos, on teže diše, tu je u problemu.
Nada se WBO naslovu
U redu, to smo apsolvirali, nego zbog čega karijeru gradite u Njemačkoj?
- Na žalost, nemam mogućnosti u Hrvatskoj. To je to! Počeo sam živjeti u Beču 2010. ili 2011. Tamo sam se bavio boksom, MMA-om, kickboksom. Posljednjih godinu i pol dana sam u Hamburgu, tada sam i potpisao profesionalni ugovor.
Je li možda sazrelo vrijeme za borbu za naslov?
- Nadam se. U biti, već sam se trebao boriti za WBO naslov, no, ponuđena mi je jedna borba u Kanadi, Torontu. Pristao sam, da bi to otpalo jer mi je suparnik imao ozljedu glave, a kada sam se vratio u Njemačku, bilo je prekasno organizirati neku borbu za naslov.
Budući da su Hrgović i Smakiqi ista kategorija, je li ikada postojala mogućnost međusobne borbe?
- Ne, ne. Mi se znamo, ali ja bih volio da obojica odradimo svoju karijeru po svijetu za Hrvatsku, odnosno, ja za Hrvatsku i Kosovo. Meni je ipak otac Kosovar, a majka Hrvatica. No, što se boksa tiče s Filipom, ne, ne bih to volio. Odnosno, nek’ svatko osvoji svoju titulu, pa onda možda za ujedinjenje, ali pustimo to... daleko je do toga - veli Agron Smakiqi, zagrebački boksač, o kome bi se nakon nastupa u Areni konačno moglo više znati, pisati i pratiti i u Hrvatskoj.