Ako već niste, onda zapamtite braću Filipi, hrvatsku inačicu slavnijih Ukrajinaca braće Kličko. Naime, Filipiji baš kao i Kličkovi u ringu ne idu jedan na drugog, iako su u istoj kategoriji. Jednostavno, niti bi majka “preživjela” promatrati da joj jedan sin ide na drugog, a isto vrijedi i za braću Josipa Bepa (25) i mlađeg Tonija (21). Upravo je, nećemo baš reći sudbina, već kvaliteta, obojicu dovela do finala teške kategorije (do 91 kg). Dvoboj koji smo zapravo s najvećim nestrpljenjem iščekivali, iako smo slutili da bi epilog mogao biti baš onakav kakav se dogodio.
Mama ne da
Braća su ušla u ring, s velikim se osmijehom izgrlili, a onda je Toni predao Josipu. Najsimpatičniji potez finalnog dana u ispunjenoj dvorani u Jelkovcu, u zagrebačkim Sesvetama.
- Josip je stariji, tako smo se dogovorili - pojasnio je Toni u uvodu.
Luka Plantić (lijevo) i Lovro Krmpotić
- Bepo boksa dulje i ovo mu je prvi put da je postao seniorski prvak Hrvatske. Velik rezultat i za zadarski boks jer nitko od Zadrana još nije bio prvak Hrvatske - veli Toni, iako valja pripomenuti da su Filipiji, ako ćemo preciznije, iz Salija na Dugom otoku.
Braća se inače nikad nisu međusobno borila.
- Nikad, ne da mama! Tu su otac i majka na tribinama, ali i da nisu, nema šanse da uđemo jedan drugome u ring, u pravu borbu. Treniramo zajedno, spariramo, ali ništa više od toga. Svojim sam srebrom i te kako zadovoljan. Ovo mi je treća godina među seniorima, a već imam dvije bronce i sada srebro - ističe Toni Filipi.
Nije to jedina bratska priča jučer iz Sesveta. Do zlata su došla i braća Damir i Luka Plantić. Svaki u svojoj kategoriji. Obojica elegantno, jednoglasnom sudačkom odlukom 3:0.
- Prekrasna nedjelja. Dva brata, dva zlata, prvaci Hrvatske - zbori Damir Plantić, nekoć prvak Europe i svijeta u savateu, sada najjači Hrvat u lakoteškoj.
- Nama je ovo drugi put jer smo 2015. napravili isto. Sad nam je želja da zajedno ove godine odemo na EP i da s tog turnira u Hrvatsku donesemo medalje.
Ne bi bilo za čuditi jer mlađi brat Luka glasi za jednog od boljih boksača srednje kategorije.
- Suparnik u finalu je inače sjajan. U polufinalu je dobio Dinu Martinovića, a u finalu ili se uplašio ili sam jednostavno nametnuo svoj stil... ne znam.
Negodovanja kod poraženog bilo je u velter kategoriji (do 64 kg). Ondje je podijeljenom sudačkom odlukom Erik Pijetraj svladao Mihaela Jugovića. Izjednačen dvoboj dvojice dobro pripremljenih mladića.
- Jugović je bio agresivniji, ali ja sam imao više čistih udaraca. Puno se zabijao glavom u mene, što je isto tako gubitak na dojmu. Udarao je dosta iza glave, široko dok sam ja “bacao” manje, bio sam precizniji - nakon svojeg će finala novi/stari prvak u ovoj kategoriji, Erik Pijetraj.
Na Prvenstvu Hrvatske nastupilo je ukupno 55 boksača iz 27 klubova. Statistički, dva iz svakog kluba, ali... Nije tako jer je najveći dio klubova imao tek po jednog borca, a turnir su “spasili” Sesvete, Leonardo i Gladijator koji su imali popunjene gotovo sve kategorije. No, s druge strane, ono što se dalo vidjeti u finalu bilo je - sjajno. Odlične borbe, spremni boksači, puno dinamike i atrakcije. Uz uzornu organizaciju BK Sesvete, upotpunjena je vrlo dobra slika hrvatskog boksa, koji, unatoč svim problemima, raste i napreduje.
Za kraj, povratak braći. Koja su braća u Hrvatskoj najjača, Plantići ili Filipiji?
- Samo su dva zlatna brata, dakle, Plantići - u hipu će Luka.
Samo, i Toni Filipi je imao odgovor.
- Zna se da smo mi teška kategorija, dakle, čemu rasprava?