Ime Igora Kolakušića nije odveć znano široj javnosti, pa ni sportskoj. No, u svijetu ultimate-fighta, mješovitih borilačkih vještina na njegov spomen nastaje tajac. U znak poštovanja. Ovaj Sarajlija, koji dugo već živi i radi u Zagrebu, slovi za jednog od pionira MMA-a ne samo u Hrvatskoj, već i u okruženju. Danas vodi svoj MMA klub Komodo iz Zagreba, trener je, ali i sudac.
U petak smo ga uhvatili na izlasku iz doma upravo prije polaska na jedno suđenje, na MMA u Green Goldu. No, Kolakušić je vrlo zanimljiv i kroz prizmu teme o Mirku Filipoviću. Dok još nije bio Cro Cop, upravo mu je Igor Kolakušić bio sparing-partner. Njegov prvi, ali izrazito dugovječan. Puno desetljeće od 2000. do 2010.
Vremeplovom smo se vratili u 2000. U to je doba Kolakušić je bio na Kineziološkom fakultetu, studirao je hrvanje. Tu dolazi do prvog kontakta s Mirkom...
- Fakultet se još zvao Fakultet za fizičku kulturu. Jednog je dana, ne sjećam se točnog datuma, došao Mirko Filipović. Tražio je nekoga tko bi s njim radio pripreme za ultimate-fight - prisjeća se početaka Kolakušić.
- Došao je na najbolje mjesto. Na fakultet specijaliziran za sport, pripremu sportaša, na mjestu puno spremnih ljudi. Netko se morao pojaviti, biti zainteresiran. Tu sam se ja javio, bio voljan i tako je počelo.
Od tog trenutka ga, dakle, trenirate?
- Nisam bio baš trener, ja sam trenirao hrvanje na fakultetu, Mirku sam bio sparing-partner. Učili smo, u biti jedan od drugoga. Što Minotaur napravi, nas dvojica snimimo i onda pokušamo to preslikati, izvesti na treningu. Doslovno smo mrvicu po mrvicu prikupljali znanje i sklapali to u nekakvu priču jer nam u to vrijeme nije imao tko to pokazati. Mirko je oduvijek bio vrhunski u stand-upu, sve ostalo smo doslovno “krali” od svakoga od koga smo mogli. Baš smo krenuli onako “pješice”.
Igor Kolakušić i Mirko Filipović
Koliko je brzo Mirko “skidao” poteze dotadašnjih zvijezda te ugrađivao neke čisto svoje osobine?
- U počecima smo se više bazirali na obranama od rušenja kako bi on mogao prodati svoju “spiku” u stand-upu, koja je uvijek bila, a pogotovo u to vrijeme, nenadmašna za bilo kojeg drugog borca. Onda su se s vremenom pojavljivali ljudi koji su imali više znanja u nekim drugim segmentima, borbi na tlu, recimo, i onda je to već bila jedna druga priča. Priča koja je dobila svoj smisao te je Mirko u vrlo kratko vrijeme došao do solidnog znanja i u borbi na parteru.
To je dio u kojem je slabiji, odnosno slabiji nego u stojećem položaju?
- U stojećem je teško nadmašiv, ali u ground-gameu, dakle na podu, Mirko je jako, jako dobar. Puno bolji nego što se govori i misli. Neki bi se ljudi iznenadili koliko je u stvari dobar. Uz svu svoju snagu i tjelesne preduvjete, on je sasvim solidan u parteru.
Vaša je suradnja trajala cijelo desetljeće.
- Da, do 2010, kad je prvi put objavio kraj karijere. Tada smo prestali sa stalnom suradnjom.
Je li vas kontaktirao kada se vratio?
- Uvijek smo bili u nekim kontaktima, ali nismo više surađivali. Zato što sam ja zauzet svojim klubom, obvezama, tako da su nam se putovi malo razišli. No, to ne znači da ga ne pratim. Tu je sve ostalo jednako. Gledam i navijam isto kao u vrijeme kad smo svaki dan bili zajedno, radili skupa. Uz njega sam svim srcem.
Možete li kada se odvrti film, povjerovati koliko je daleko otišao čovjek koji je prije 16 godina pokucao na fakultetska vrata, bez znanja i iskustva, ali gladan znanja i rada? U kakvu se MMA zvijer pretvorio?
- Ma, obećavao je on puno od početka. Odmah se vidjelo da ima “ono nešto”, ali drugo je što mi na početku nismo znali u što se upušta. I MMA je bio na početku, to smo mogli samo na filmovima vidjeti. Poanta je što Mirko ima sjajne fizičke preduvjete, enormnu volju za treninge... Ma, puno se toga poklopio u njegovu slučaju.
Kolakušić, Filipović i Pokrajac
Je li Mirko iskoristio povoljan trenutak, ulazak u neki, uvjetno rečeno, rascjep, smjenu generacija?
- Ne bih rekao da se radilo o ikakvoj smjeni generacija, već je po meni on ušao u špicu MMA-a. U početnoj fazi borio se s najboljima, u biti, bio je u krugu u koji i sam pripada. Kad je on ušao pa sljedeće 2-3 godine, to je bila sama špica MMA-a i on je njoj odmah pripadao, bio njen sastavni dio. Kasnije je slijedio val mladih, vrlo talentiranih i jakih boraca, ali po meni teško će oni ikad dostići staru gardu. Recimo, Pride mi je nekako uvijek bio vrh vrhova MMA-a.
Još veći problem u dostizanju stare garde je činjenica što ta ista stara garda, barem kroz Cro Copa, još uvijek dijeli batine.
- To je fascinantno! To što on može, što se ne da. Debelo je u četrdesetima, a bori se s tim klincima bez problema.
Trajat će još dugo
Koliko još može trajati?
- Može on još dosta trajati, samo je pitanje, neću reći koliko će htjeti, već koliko će se dugo poklapati neke stvari. Što znači trajati? Ono što danas ne znam više jest koji su mu motivi? Što ga tjera? Što ga nosi, osim što je time zaražen? Znam da ne može normalno živjeti bez treninga, natjecanja. E sad, koliko će dugo još trajati, to samo on zna. Makar, kad jednom i stane, ne bih se uopće iznenadio da se opet vrati - na koncu će Igor Kolakušić, čovjek koji je s Mirkom radio od početaka, bio mu cijelo desetljeće sparing-partner, s njim otkrivao prve tajne ultimate-fighta.