Mirko Filipović odradio je veliki intervju za RTL televiziju te se u njemu, najdetaljnije do sada, osvrnuo na suspenziju koju mu je dodijelila USADA zbog priznanja da je koristio hormon rasta. Osim toga, Cro Cop otkriva informacije s kojima do sada nije izlazio u javnost, ali i komentira svoj povratak u ring, piše Fightsite.
“Doktor mi je uručio nalaz. Pravila USADA-e nalažu: ukoliko nema alternative, dopušteno je liječenje hormonom rasta, uz obaveznu konzultaciju s njima. Nisam se konzultirao, ali sam nazvao UFC-ovog “časnika za vezu” te mu objasnio što se dogodilo. Rekao je kako je sve u redu te da, iako sam trebao tražiti dopuštenje, neće biti problema. Tražio me moj e-mail i ja sam mu ga posalo. Tu sam, kao najveći naivac, “popušio foru”.
Stigao je poziv iz USADA-e koja je mi je poručila kako je moje priznanje hvale vrijedan potez. Ništa mi nije bilo jasno. Moj e-mail je proslijeđen USADA-i i oni su to iskoristili kao moje priznanje. Dali su mi dvije godine suspenzije jer sam bio fer. Oni su to iskoristili, trebalo im je jedno veliko ime da bi pokazali kako drže kontrolu. Pao mi je mrak na oči, sve mi se zgadilo. Rame je bilo bolno, upitna je njegova funkcija i sad još ovo – sve mi je prekipjelo, mama mi je plakala, ljudi su se naslađivali, stavljali ljagu na moju cijelu karijeru.”
Mogao je proći bez suspenzije!
“Na kraju su mi ponudili ukidanje suspenzije pod uvjetom da cinkam nekog borca. Nisam mogao vjerovati da me idu tako poniziti do kraja.
Ja imam svoju dvoranu i ne znam tko što koristi niti bih im rekao da znam. Rekao sam im, mogu mi zabraniti da se borim u UFC-u, ali mi dušu neće uzeti. Ako je to razina jedne organizacije koja se bori za čistoću u sportu, da ucjenjuje borca… Nije mi to palo napamet. Niti znam ikoga niti bih ulazio u to. Ima li većeg dna od toga? Da mi je najveći neprijatelj, ne bih to radio. No takva su pravila, ne ljutim se ni na koga. Trebao sam šutjeti, ispao sam naivan kao francuska sobarica. Prisjelo mi je sve.”
Kako je došlo do ozljede zbog koje je uzeo hormon rasta?
Ja sam tu pogriješio. Krenuvši u pripreme, radio sam zgibove, sklekove… Ali neke specifične stvari nisam mogao jer sam bio ozlijeđen. Primjerice, nisam mogao raditi hrvanje. To se polako saniralo, UFC mi je ponudio borbu krajem sedmog mjeseca koju sam morao odbiti. Nakon toga sam prihvatio borbu rezerviranu za 11. mjesec pa su pripreme bile intenzivne. Odgađao sam početak završnih priprema da mi se noga što bolje oporavi.
Onda je počelo preintenzivno hrvanje. Dolazio je Joso Matković, hrvač od 150 kilograma i njegov zadatak je bio da me pokuša srušiti. Zavukao sam mu ruku ispod ramena pa bi se on cijelom težinom “okačio” na moju ruku. Primao sam ga, dizao, okretao, a nakon nekoliko tjedana – to je jednostavno puklo. Mišić je bio preiziritiran i pukao je, tetiva je bila ozlijeđena, u ramenu je bilo izljeva krvi. Liječnik je rekao da odmah prestanem s treninzima pa sam ih minimizirao, radio najviše koliko mi je to zdravlje dopuštalo. Zbog toga sam uzeo hormon rasta, što pravila USADA-e dopuštaju. Terapija je trajala 11 dana, doze su bile medicinske. To mi uopće nije pomoglo jer nisam stao s treninzima.”
Načekao se do službenih nalaza
“Sjećam se kad je taj gospodin bio, ljudi su bili korektni. Pitao sam ih kad će biti gotovi nalazi, rekao je najkasnije do 1.12. Oni su došli oko 1.11. Slali su u londonski laobratorij. Prošao je 1.12., jadno sam se osjećao, rame me boljelo, ekipa se naslađuje… I da sam kriv, rekao bih ljudi – ispričavam se, nisam uzeo u zloj namjeri… ali uzeo sam lijek koji je na listi zabranjenih. Ja sam znao da je to zabranjeno i da se treba tražiti dopuštenje, al i u pravilu uvijek daju odobrenje ako nema alternative. Nije ni to pomoglo. Mišić je kompletno puknuo. U autu imam magnetsku rezonancu, čovjek je potpisao sve i dao mi da uzmem to. 15.12. ništa, Nova godina ništa, 6. siječnja sam ih nazvao i tražio nalaze. U veljači im je već bilo neugodno.”
Nalaz čist, ali za žalbu je istao rok!
“Suspendirali su me, a nalaz je bio potpuno čist, ništa nisu našli. Ne zato što nisam uzeo hormon rasta. Jesam uzeo jer mi je to liječnik rekao. To je bila jedina alternativa da zacijelim svoje rame. Jedan endokrinolog je potvrdio da je to tako i da nema muljanja. Oni su to poslali, ja sam odmah rekao da me skinu i rehabilitiraju. Oni su tu u pravu – jesi uzeo bez pitanja. Ali to nema veze s dopingom.
Tada sam angažirao američkog odvjetnika. Rekao je da imam pravo na žalbu. I oni su tada rekli da je upravo istekao rok za žalbu. Da sam nazvao ranije, to bi bilo to i oni bi ukinuli suspenziju, donio bih liječničku dokumentaciju. Ako bih se uspio oporaviti, to bi bilo na knap. No ja sam odustao, sve mi se zgadilo i rekao sam da više nisam za to. Oni se drže kao pijani plota i nisu mi htjeli ništa reći. Bili su korektni u komunikaciji, ali u mom slučaju – ako je nalaz negativan, nisu mi to smjeli napraviti.”