Antonio Plazibat vratio se iz Tokija s peharom osvajača K-1 World Grand Prix turnira u teškoj kategoriji u kickboxingu. Njegovoj uzlaznoj karijeri uvelike je pomogao legendarni Branko Cikatić koji je skupa s Plazibatom sletio na tlo Lijepe naše. Kad smo prišli Cikatiću, stajao je zamišljen.
- Moj nasljednik... - prošaptao je.
- Žena je primijetila suze u mojim očima.
Emocije su nakon svega preplavile Hrvatskog tigra. Za vrijeme turnira bio je hladan i potpuno unutra, znao je što Antonio mora raditi. Upotrijebio je i svoj autoritet da se ne bi dogodilo nešto izvan pravila.
- Znao sam da će Japance pobijediti nokautom. Sucima sam prije početka rekao da sude pošteno, bez povlastica za mene i Antonija. Samo pošteno. Žena je mislila da ću doživjeti srčani udar prije treće borbe. Forsirao sam ga da gura El Bounija prema konopcima, mislim da ga je mogao dovršiti prije. Finale je proglašeno najboljom borbom na turniru. Sve je ispalo super. Dogovorit ćemo nekoliko borbi do ljeta, Antonio ima sjajnu budućnost.
Savjeta mu neće nedostajati.
- Prva i osnovna stvar jest dobro se pripremiti i čuvati ozljeda. Govorio sam mu i prije ovih borbi da čuva noge, da se kreće, zaradio je hematom u drugom meču. Znam ja što su ozljede, iza mene je 376 borbi.
Kako se odlučio gurati Antonija, a ne nekog drugog borca?
- Kad sam vidio Antonija, kad sam vidio kako ga pripremaju Bajić i Vetma, moji borci, znao sam da je on pravi odabir. Nudili su se mnogi, no, u Antoniju sam prepoznao sebe.