KAD SE ŽIVOT OKRENE PRED OČIMA

KAKO JE JEDAN PRVAK KAO CORMIER NAKON GOTOVO STO UDARACA U LICE POKLEKNUO ZBOG UDARCA U TIJELO? Otkrivamo što se dogodilo: 'Osjećaj je užasan...'

AUTOR:
    • Mario Katušić,
    • Fight Site

  • OBJAVLJENO:
  • 20.08.2019. u 08:47

  • UDARCI U JETRU KAO TAKTIKA Stipe Miočić pobjedu nad Danielom Cormierom osigurao je gađajući šakama Amerikanca u tijelo čime je suparnika usporio i zapravo onesposobio za obranu od krošea kojima ga je dokrajčio

    U svijetu borilačkih sportova mogli ste čuti anegdotu o svađi majke i profesionalnog borca o tome tko je osjetio veću bol. Majka se, naravno, zalagala za tezu da je porod najveći bol koji osoba može doživjeti. Borac je kontrirao time da sigurno nije usporedivo s precizno pogođenim udarcem u jetru. To što traje nekoliko stotina puta kraće ignoriralo se. No, činjenica je da precizno pogođen udarac u taj vitalni organ završava borbu u svakom borilačkom sportu koji uključuje udarce, odnosno gdje su takvi udarci legalni.

    Upravo ti udarci bili su ono što je Stipi Miočiću otvorilo put prema pobjedi i vraćanju pojasa UFC-ova prvaka. Službena statistika u četvrtoj je rundi izbrojala 13 udaraca u tijelo, a sigurno je barem pola njih kao svoj cilj imalo jetru. I primijetilo se kakav je to efekt stvorilo na već potrošenom Cormieru. Sa svakim udarcem bio je sporiji, sve do trenutka kad je “progutao knedlu” i spustio ruke. Nakon toga je sve bilo gotovo.

     

    Privremena paraliza

    Ipak, oni gledatelji koji ne prate toliko puno borilačkog sporta komentirali su da im nije u potpunosti jasno kako je Cormier nakon gotovo sto udaraca u lice uspio pokleknuti nakon udaraca u tijelo.

    Prvotno to možemo pogledati s medicinske strane. Precizan udarac u jetru dovodi do toga da tijelo reagira obrambeno, s ciljem brze regeneracije. Nažalost, to stvara neopisivu bol i privremenu paralizu. Borci su često opisivali stanje kao ono u kojem si potpuno svjestan što se događa, pokušavaš ustati i vratiti se u borbu, ali tijelo jednostavno odbija. Naravno, uz već spomenutu ogromnu bol. “Život ti se okrene pred očima”, nerijetko glasi opis spomenutog doživljaja.

    Citirat ćemo doktora Michaela Kellyja, autora knjige “Borilačka medicina”.

     

    Tijelo više ne sluša

    “U prostoru oko jetre jako je puno živčanih stanica (aksona) koje su izravno povezane sa središnjim živčanim sustavom. Kad dođe do udarca, pojavi se pritisak koji instantno mijenja cijeli organ, zapravo, on se počne istezati u suprotnu stranu od one u koju je pogođen. Onda se počne istovremeno događati nekoliko stvari. Ponekad je to nešto što ne možeš mentalno kontrolirati. Dolazi do dilatacija krvnih žila svuda osim u mozgu, a istovremeno se smanjuje broj otkucaja srca. Tako se, zapravo, stvara suprotan efekt od onog kojeg srce kod dilatacije inače radi s ciljem podizanja krvnog tlaka. U ovom slučaju on doživljava nagli pad. Ukratko, borac prima udarac nakon kojeg živci šalju signal središnjem živčanom sustavu, krvne žile dožive dilataciju, pada broj otkucaja srca i krvni tlak te osoba istog trenutka klone. Ne možeš kontrolirati, jednostavno si dolje.”

    Borci su kao simptome navodili i nemogućnost uzimanja daha, osjećaj oštrog rezanja kroz cijeli abdomen i odbijanje tijela da posluša bilo koju naredbu. Na sreću, to većinom traje između 20 i 30 sekundi, a u nekim slučajevima malo više od minute. Zanimljivo, za reakciju tijela nakon samog udarca potrebno je oko dvije sekunde. To smo najbolje mogli vidjeti u slučaju borbe Mirka Filipovića protiv Boba Sappa, kao primjer koji je većini čitatelja poznat.

    Čak i kad nije savršeno precizan, odnosno udarac koji završava borbu, svaki udarac u jetru stvara probleme. Borac se kondicijski troši, gubi snagu pa mu time padaju ruke, gubi inicijativu i osjećaj za upućivanje udarca.

    Savršeni udarač u tijelo je Vasilij Lomačenko i ako ste gledali jedan njegov meč, mogli ste primijetiti kako kvalitetno odrađuje svoj posao. Većinu protivnika tako otvara, a završava kombinacijama različitih udaraca. No, meč protiv Jorgea Linaresa, svojeg možda i najkvalitetnijeg protivnika do sada, završio je krošeom u jetru.

     

    Ako sjedne gdje treba...

    Vrlo svjež primjer nam je i meč Andyja Ruiza Jr. protiv Anthonyja Joshue, u kojem je Meksikanac bio spreman prolaziti kroz kanonadu udaraca samo da može doći do Joshue i ugroziti ga upravo na taj način. Time je dotadašnjeg prvaka usporio, a onda i impresivno završio.

    O udarcima u jetru kratko smo porazgovarali i s Dinom Mansourom, bivšim velikim hrvatskim boksačkim talentom i jednim od tada najboljih amaterskih boksača svijeta. Dino je danas uspješan trener pa nam je mogao pružiti razmišljanje s borilačke i trenerske strane.

    - Za udarac u jetru ne postoji neki idealan trenutak, to bi više trebalo prepoznavati kroz osjećaj i priliku koja se otvori u smislu nekih rupa tj. pukotina u obrani protivnika. Udarci u jetru mogu preokrenuti, a nekad i završiti meč. Ako sjednu na pravo mjesto dovoljnom jačinom, borcu je nekad potrebno i više od nekoliko minuta da se u potpunosti oporavi. Najbolje se vežu serijama tijelo-glava, s time da to ponekad može biti i pojedinačan udarac. Borci otklonom u stranu i aperkatom u jetru mogu izvući najviše iz tog udarca. Na primjer, kombinacijom dvaju direkta s otklonom, nakon čega slijedi spomenuti aperkat - rekao nam je Mansour, a onda je dodao nešto i o osjećaju primanja takvog udarca.

    - Osjećaj je užasan. Približno bih ga opisao kao zabijanje noža u područje jetre i kruženje nožem po tom mjestu. Pritom borac ne može udahnuti na pravi način, uz navedenu ogromnu bol. Meni se takva situacija dogodila i tada sam pao na pod, sklupčao se i od boli nisam došao k sebi par minuta. Pritom postoji razlika u smislu nokdauna i nokauta. Naime, ako je borac iznenađen, tj. nije vidio udarac kako dolazi, uglavnom je to kraj meča. Jednako vrijedi i kad čovjek ne vidi udarac u glavu. Ako ga vidi, makar i krajičkom oka, on će se na to pripremiti i šteta neće biti ubitačna - objasnio je.

     

    Krenuo u pravi čas

    Od udarca u jetru padali su mnogi veliki borci. Iz MMA-a je do sada svakako najpoznatiji bio kick kojim je Alistair Overeem završio Brocka Lesnara, no i Ronda Rousey branila je titulu protiv Sare McMann udarcem koljenom u jetru.

    Najpoznatiji slučaj iz boksa onaj je iz “superfighta” Oscara De La Hoye i Bernarda Hopkinsa, u kojem je Hopkins zadao strašan udarac nakon kojeg je De La Hoya klečao na podu, ljutito udarajući šakom o pod zato što je bio u potpunosti svjestan što mu se dogodilo, ali nije bio u stanju ustati prije nego što sudac odbroji do deset.

    Od udarca u jetru pao je i Arturo Gatti u prvom meču legendarne trilogije protiv Mickyja Warda, no on je izazvao oduševljenje ustajanjem i povratkom u meč.

    Daniel Cormier sada se pridružio popisu velikana koji su tako gubili velike borbe. Smjernicu je svakako dao Anderson Silva, kad ga je Cormier ozbiljno ugrozio udarcem u jetru s kraja treće runde njihove velike borbe na UFC 200 priredbi. On tada nije imao dovoljno vremena da to kapitalizira. Stipe Miočić krenuo je u pravi trenutak i završio je posao na pravi način.

    Iz drugih medija