Senzacionalni osvajač K-1 World Grand Prixa u Saitama Super Areni, 23-godišnji Solinjanin Antonio Plazibat danas se vraća kući, zrakoplov iz Zagreba s pojasom pobjednika slijeće u 15.25 sati u Zračnu luku Resnik.
- Mogu vam potvrditi da će se na Resniku okupiti dosta svijeta - rekao je njegov klupski kolega i “brat” Tomislav Čikotić, koji se prije šest mjeseci nije htio boriti u finalu Prvenstva Hrvatske u Benkovcu u teškoj kategoriji preko 91 kilograma. Dogovorom je titula prvaka pripala mlađem borcu splitskog Ameno Gyma.
- Još uvijek traju dogovori gdje bi se trebala nastaviti proslava, definirat ćemo to do Antonijeva povratka, ne morate strahovati - raspoložen je bio Čikotić u iščekivanju Antonija, ali i oba klupska trenera Milivoja Bajića i Veljka Vetme, koji su bili uz ring uz legendu ovoga sporta, također Solinjanina, poznatog po nadimku Hrvatski tigar.
Čak i da niste stručnjak za borilačke sportove, znat ćete da je riječ o Branku Cikatiću, koji je 1993. na istom mjestu i u istoj dvorani postao prvi Hrvat pobjednik K-1 Grand Prix turnira. Prije četiri godine njegov je uspjeh u Zagrebu ponovio, također legendarni Mirko Cro Cop Filipović.
One godine kad se Plazibat rodio, Cikatić je postigao svjetsku slavu, makar se za njega i te kako dobro znalo. Cikatić je, uostalom, član Kuće slave splitskog sporta, bio je i najbolji sportaš Dalmacije u izboru Slobodne Dalmacije, a to je što se izbora tiče u ovoj regiji, jedino meritorno. Kad bismo sve suzili, dva su Solinjanina u Saitama Super Areni potukla sve protivnike i okitila se titulom najboljeg. Podatak za Guinnessovu knjigu rekorda.
Prema vrhu sa 196 cm i 100 kg
Plazibat, bez obzira na status legende i ugled Cikatića u Japanu, nije na K-1 World Grand Prix stigao slučajno, nego je prošao vrlo zahtjevne europske kvalifikacije u kolovozu, održane u Kninu, gdje je također pobijedio sve protivnike. Cikatić je pomogao utoliko što mu je otvorio vrata, skratio put prema svjetskom uspjehu, ali u Saitami je stasiti momak od 196 centimetara i 100 kilograma pokazao da ništa nije slučajno.
I da je odluka o napuštanju Pomorskog fakulteta i posvećivanje borilačkom sportu bila ispravna, pri čemu je imao podršku oca Roberta i majke Irene. Otac je ionako naginjao tome, makar je Antonio počeo s judom i čekao trenutak kad će se upustiti u žestoke borbe.
Tek 12 profesionalnih borbi do Saitama Super Arene nisu bile prepreka. Protivnike, najčešće okarakterizirane kao favorite, poput Španjolca Franka Munoza u slovačkom Zvolenu, Rumunja Bogdana Stoicu u Londonu, Kineza Lianga Jiea u Shenzhenu, Plazibat je uvjerljivo pobjeđivao.
- Nisam uspio previše razgovarati s njim, nakratko smo se čuli jer je u Japanu bila opća euforija. Ono što mi je rekao jest da bi volio ići u Glory, najjaču kickboxing organizaciju - prenio nam je 29-godišnji Dugoraćanin Čikotić.
I on je bio na najboljem putu, pogotovo nakon što je u Shezhenu pobijedio Poljaka Dawida Zoltaszeka. Na žalost, na treningu, u žestokom sparingu, ozlijedio je koljeno i kvadriceps, morao je stati.
- Morao sam otkazati pet mečeva i Svjetsko prvenstvo u Budimpešti. Što je, tu je. Bit će opet prilika - rekao je drugi predstavnik Ameno Gyma, splitskog kluba u kojemu je još desetak ozbiljnih boraca.
Gdje mu je uopće kraj?
Samouvjerenost Antonija Plazibata još prije odlaska u Japan bila je golema. Prije nego će nokautirati Japance K-Jeea i Makotu Ueharu te na bodove u finalu svladati Nizozemca marokanskih korijena Ibrahima El Bounija, Solinjanin je širio optimizam.
- Idem osvojiti turnir, u Solin se vraćam s pojasom! Volio bih ponoviti Brankov uspjeh, sve riješiti s tri nokauta - rekao je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
Njegova hrabra najava se ostvarila, iako je ostao kratak za treći nokaut, ali čim je finale okončano, bilo je jasno da pojas ide njemu. Hrvatska je dobila nasljednika Cikatića i Filipovića, pritom puno mlađeg nego što su oni bili - Cikatić 39, Filipović također 39 - kada su osvajali K-1 World Grand Prix (1993, odnosno 2013). Gdje je uopće kraj Antoniju Plazibatu?