Hrvatski ljubitelji sporta smatraju da hrvatska MMA scena polako ide u svoj zalazak kako u zalazak ide i karijera najboljeg hrvatskog borca u povijesti, Mirka Filipovića Cro Copa. Međutim, mladi pogon hrvatskih boraca iz dana je u dan sve jači.
Možda je i najbolji primjer za to Sinjanin iz Zagreba Luka Ćurković (6-1). Donedavni borac MMA kluba Ban, a trenutni borac zagrebačkog American Top Teama već se pokazuje i na europskoj sceni, gdje skuplja iskustvo, ali i pobjede.
Izašao zbog nepravde
Posljednja žrtva 22-godišnjeg Ćurkovića bio je turski borac Selim Topuz (1-1), kojeg je svladao na FFC priredbi u Linzu u listopadu ove godine u fantastičnoj borbi, a nakon te pobjede i nove doze samopouzdanja Luki je samo nebo granica. Nanizao je šest pobjeda, no prva borba, ujedno i jedina koju je izgubio, zbog okolnosti bi na odustajanje natjerala i psihički najsnažnije. Poraz protiv Crnogorca Dimitrija Džankića u profesionalnom debiju ne ostaje mu u dobrom sjećanju.
- Tu sam tek bio u početku svoje borilačke karijere, nisam bio baš tehnički potkovan kao što sam sad i nisam bio dovoljno spreman za tu borbu. U prvoj je rundi Džankić zaista bio bolji od mene i pošteno me istukao, ali sam se uspio izvlačiti iz svih njegovih pokušaja. Kad mu je ponestalo snage, ja sam počeo voditi borbu, no on me počeo udarati laktom u potiljak, što je, naravno, zabranjeno, a za to postoje i dokazi u obliku liječničkih nalaza. Stvar je u tome što je Džankić bio brat organizatora borbe te je sudac, očekivano, bio na njegovoj strani. Čak i kad sam ga srušio, sudac nas je vratio u borbu na nogama bez ikakvog razloga. Moj je trener tada poludio i rekao mi da se ne trebam više boriti te sam ja izašao iz ringa, a pobjeda je pripisana Džankiću, i to tehničkim nokautom - prenosi svoje razočaravajuće iskustvo Ćurković.
Međutim, za razliku od mnogih koji bi nakon takve borbe odustali, mladi Ćurković nije gubio motivaciju. Dapače, čak ju je i dobio!
- Motiviralo me što sam u svojoj prvoj borbi, dok još nisam bio tehnički toliko dobar, parirao iznimno dobrom borcu. Došlo mi je do glave da mogu pobjeđivati i bolje borce te mi je to dalo najveći vjetar u leđa - tvrdi Ćurković.
Osim nošenja s nepravednim porazima, Luka se odlično nosi i s pritiskom javnosti, što je za njega, ipak, novina u životu. Baš je borba u Linzu bila velika promjena u odnosu na borbe u manjim promocijama u kojima je dotad sudjelovao, no čini se da to ne utječe previše na njegov ulazak u borbu.
Radim sve tehnike
- Pritisak uoči borbe kod mene ne postoji. Kolika god bila pozornost na borbi, ulazim smireno, bez razmišljanja o javnosti, medijima i slično. Suparnik u Linzu stvarno je bio zahtjevna prepreka, no bio sam odlično pripremljen i znao sam da ću pobijediti. Poslije borbe mi je ipak bilo drago što je toliko medija popratilo borbu i što me toliko ljudi vidjelo, što je za mene dodatna motivacija - ponosno je rekao Sinjanin.
Svi vrhunski hrvatski borci koji su dosegli planetarnu prepoznatljivost, poput Mirka Filipovića i Igora Pokrajca, svoju su reputaciju izgradili vrhunskim nokautima, a Ćurković je od svojih šest slavlja čak tri završio natjeravši protivnika na predaju. Postoji mogućnost da postane prvi hrvatski specijalist takvog tipa na vrhunskoj razini, iako on ne razmišlja tako.
- Nije mi toliko važno kako ću završavati borbe. U početku sam se znao boriti samo na nogama, što su moji suparnici često iskorištavali rušenjima na pod. Počeo sam raditi na svojoj borbi u parteru te sam shvatio koliko mi to, zapravo, dobro ide i koliko volim protivniku dati do znanja da je, jednostavno, nemoćan. To me, na neki način, hrani. No bez obzira na to radim na svim tehnikama jer želim biti kompletan borac - jasno će Ćurković.
Potpis novog ugovora s FFC-om na četiri borbe upravo je ono što Luki odgovara za daljnji napredak te on dobrim nastupima u tim borbama planira stvoriti šansu za nastup u najvećim borilačkim organizacijama svijeta. A krajnji je cilj, naravno, nastup u UFC-u.
Anegdota... Ishii je umjesto pripreme za meč fotografirao Luku s Cro Copom
Luka Ćurković nije jedan od onih boraca koji nosom paraju oblake. Sinjanin je poslije pobjede na FFC 30 priredbi uočio da mu je svlačionica pokraj one u kojoj su bili Japanac Satoshi Ishii i Mirko Filipović, pa je Luka, kao pravi Mirkov obožavatelj, zaželio zajedničku fotografiju.
- Ušao sam u svlačionicu samo nekoliko minuta prije Ishiijeva meča tražiti fotografiju s Mirkom, koji mi je rekao da pričekam, no znao sam da kasnije neće stići, pa sam bio uporan. Pa je tako na kraju Ishii umjesto zagrijavanja za meč fotografirao mene i Mirka - s osmijehom na licu prisjeća se Ćurković. (edž)
Mirko se vraća zbog adrenalina i ovisnosti o borbama
Prokomentirao je naš budući adut i po tko zna koje vraćanje Mirka Filipovića u svijet slobodne borbe. Naravno, uvijek je tu u igri novac, no Luka ne smatra da su financije razlog Cro Copovim vraćanjima u ring.
- Ne vraća se Mirko radi novca, kako mnogi govore, nije njemu do luksuznih automobila, putovanja i općenito luksuznog života kao nekim borcima. On je, jednostavno, ovisan o borbama. Mislim da jedva čeka i da voli onaj osjećaj kad ima dogovorenog protivnika, kad trenira za meč i bori se. Isto tako, i ja sebi prije svake borbe kažem da je zadnja, ali kad završi borba, puca te taj adrenalin i već jedva čekaš iduću - kazao je Ćurković.