Posljednjeg dana 2018. godine došlo je vrijeme za veliki pregled svega najzanimljivijeg što se u MMA svijetu dogodilo u 2018..
Iza nas je turbulentna i zanimljiva 2018. godina u MMA svijetu, donosi Fight Site. Godina u kojoj još uvijek imamo posljednji Rizin koji se upravo održava, dok će se PFL finale održati u vrijeme kada kod nas već bude 2019. godina. Tako da je došlo i vrijeme za rekapitulaciju kroz nekoliko kategorija. Odabir nije bio lak, ali na kraju je ipak nešto isplivalo u prvi plan te je to isto navedeno. U ovom uvodu uistinu nije potrebno duljiti, nego krenite i pogledajte što smo to odabrali kao najvažnije, najbolje, ali i najlošije trenutke ove godine u sportu koji svi tako rado pratimo te u njemu maksimalno uživamo.
DOGAĐAJ GODINE
Pokretanje PFL turnira
Nakon što su se kao WSOF promocija uspjeli tek upustiti u borbu s Bellatorom, za mjesto druge najveće MMA promocije svijeta, Ray Sefo i ekipa ušli u malo drugačiji posao. Ugasili su prvobitnu promociju te su napravili novu, imena Profesional Fighters League. Odmah su najavili kako će promocija sadržavati šest kategorija, kako će u svakoj potpisati po 12 boraca te da će se oni kroz turnir boriti za glavnu nagradu, koja iznosi milijun dolara. Sada kada smo nešto više od deset sati udaljeni od finala, možemo reći da je PFL postigao uspjeh. Produkciju su podigli na izuzetno visoku razinu te su uveli neke novine u live praćenje MMA borbi, čime su nadmašili i UFC. Turnirski format se još jednom potvrdio kao nešto što fanovi vole i na taj način su isti vrlo lako uvučeni u turnir te isto tako bolje upoznavaju borce. Na kraju, ono najvažnije, a to su same borbe, ponudilo je nevjerojatno dozu uzbuđenja, puno prekida i beskompromisnih nastupa. Veliki razlog toga su modificirana pravila koja je PFL uveo u svoj turnir. Tako možemo reći da su postigli potpuni uspjeh u prvoj godini te imaju veliku tendenciju još većeg napretka u drugoj sezoni. Veselimo se finalnim borbama.
Najveća borba u povijesti MMA-a
Možete imati drugačije osobno mišljenje, no to neće nikako djelovati na činjenicu kako je glavna borba UFC 229 eventa, koju su održali Khabib Nurmagomedov i Conor McGregor, najveća borba u povijesti ovog sporta. Sama promocija, interes ljudi koji gotovo da i ne poznaju MMA te brojke koje su ostale nakon eventa, to samo potvrđuju. Osim toga, ono što se dogodilo u kavezu također nije razočaralo. I nema sumnje, voljeli vi ove borce ili ne, koliko god pokušavali nešto zatomiti u sebi, ovo je borba i događaj o kojem ćete pričati još godinama unaprijed, kada tema bude MMA, ovo je borba i event s kojim će se još godine unaprijed vući paralele i usporedbe.
"The goal is to finish this fight, and that's what I'll do. I'll finish this fight."@JonnyBones at the press conference on Thursday #UFC232 pic.twitter.com/oADLr4HxOq
— UFC (@ufc) 30. prosinca 2018.
Trijumfalni povratak Jona Jonesa
Pokraj svega što dolazi uz Jona Jonesa, onog nesportskog i onog “sportskog”, ali kojeg u sportu ne bi trebalo biti, povratak Jona Jonesa velika je stvar za cjelokupni MMA, ne samo za UFC kojem će tako nešto donijeti dodatni prosperitet. On je zaštitno lice ovog sporta, tema blisko vezana uz sam MMA sport, čovjek o kojem se piše i govori te borac čije se borbe prate od strane svakog MMA fana. Cijela ta negativna pozadina zapravo je dodatak na njegovu karizmu i dodatno doprinosi onome što smo naveli. I koliko god nam se ne sviđaju neke stvari, toliko moramo biti sretni što je Jon Jones ponovno tu. Jer on je borac koji donosi uzbuđenje i borac na kojeg nitko ne može ostati ravnodušan. Stavimo kratko sa strane već dva puta spomenute negativnosti. Jon Jones kao aktivan borac je netko tko će doprinijeti apsolutno svakome tko s MMA sportom ime veze. Samo neka ostane čist…
Fedor na korak od ostavljanja traga u Americi
Fedor Emelinenko po mnogima je najveći MMA borac svih vremena, a po još većem broju najveći teškaš svih vremena. Oni koji osporavaju njegovu veličinu i rezultate su oni koji kao referencu svojih izjava spominju njegove dosadašnje rezultate u Americi. Istina, to su porazi preko kojih je teško prijeći i porazi koji će uvijek egzistirati kao crno razdoblje njegove velike karijere. No, Fedor je napokon dočekao svoj “američki san”, kojem preostaje još samo jedna postaja. S dvije uvjerljive pobjede došao je do finala do sada najvećeg Bellatorovog projekta, teškaškog Grand Prix turnira. Tamo će početkom iduće godine imati priliku doći do Bellatorovog teškaškog pojasa, a ukoliko to uspije bi se mogao umiroviti. Zapravo, uvjereni smo da će to napraviti i tako barem na neki način isprati gorak okusa američkog neuspjeha. Jer pamti se ono što je posljednje, a ukoliko savlada relevantnog borca kao što je Ryan Bader, kao takav će otići u povijesti. Rijetko tko neće navijati da u tome uistinu uspije.
Dvostruki UFC prvaci
Conor McGregor prvi je dvostruki UFC prvak, odnosno prvi vlasnik dva pojasa prvaka odjednom. Ipak, mnogi će mu to osporiti, poput autora ovog članka, koji smatra da ga se takvim ne bi trebalo smatrati jer pojas u perolakoj u tom trenutku nije branio preko godinu dana, a napad na onaj u lakoj dobio je bez ijedne borbe u toj kategoriji te dolazeći iza poraza od Natea Diaza. No, ovo nije tema McGregora, ovo je tema Daniela Cormiera i Amande Nunes. Cormier je osim toga postao prvi vlasnik UFC pojasa u dvije kategorije, koji je barem jednom uspio svakog od njih obraniti, a to bi se moglo dogoditi i Amandi Nunes, ukoliko bude branila friško osvojenu titulu ženske perolake kategorije. Njih dvoje svakako su oni koji su obilježili ovu godinu sjajnih nastupima i još sjajnijih pobjeda. I teško je odlučiti tko je na impresivniji način osvojio svoj drugi pojas, Daniel Cormier protiv Stipe Miočića ili Amanda Nunes protiv Cris Cyborg.
HAYMAKERS!!!#UFC232 @Amanda_Leoa pic.twitter.com/dbvMgokE9K
— UFC (@ufc) 30. prosinca 2018.
BORBA GODINE
Po mnogima bi ovaj okršaj trebao ovdje stajati izdvojen od drugih. Čak se možemo svi s time djelomično složiti, jer ono što su ponudili Gaethje i Poirier bilo je iznad svih očekivanja. A ona su u startu, znajući oba borca, bila visoka. Pune tri runde ova su dvojica udarali jedan drugog bez ikakve štednje i suzdržavanja, da bi se u četvrtu ušlo znajući da niti jedan neće dugo izdržati. Poirieru je noga bila u stanju da je, kako je sam rekao, na njoj mogao stajati još maksimalno dvije minute, dok je Gaethje primio toliko batina da je jedva znao gdje se nalazi i što radi. Srećom po Poiriera, nakon pola minuta četvrte runde on je bio taj koji je pronašao pravi udarac te je završio ovu fantastičnu borbu. Epilog svega je da će Justin Gaethje gotovo sigurno postati prvi borac koji je na MMA Awards dvije godine za redom pokupio nagradu za borbu godine. I biti će to više nego zasluženo.
Yair Rodriguez vs. Chan Sung Jung
Kada vam UFC za event kojim slavi 25 godina postojanja pokloni ovakvu borbu, to je znak da su apsolutno pogodili izborom. 24 minute i 59 sekundi, ova dvojica su napadali jedan drugog s ciljem da borbu završe. I to im, unatoč strašnim udarcima, nije polazilo za rukom. Sve dok samo sekundu prije kraja to nije pošlo za laktom Yairu Rodriguezu. Njegov nokaut, po mnogima jedan od najljepših nokauta u povijesti sporta, bio je samo šlag na kraju ove borbe i ovog eventa, koji je u cijelosti bio fenomenalan te bi se mogao proglasiti MMA eventom godine.
Rory MacDonald vs. Douglas Lima
Nakon sada već legendarne prve borbe Michaela Chandlera i Eddiea Alvareza, ovo je druga najbolja borba u povijesti Bellatora. I oko toga će se apsolutno svatko složiti. Dva najbolja velteraša te vjerojatno dva od četiri najbolja borca koje Bellator zapravo trenutno ima na svom rosteru, odradili su briljantnih pet rundi borbe za titulu do 77 kilograma. Postoje mnoge paralele koje se mogu povući između ove borbe i one gore spomenute između Dustina Poiriera i Justina Gaethjea. Ovdje je također pobjednikom proglašen borac koji na kraju svega nije mogao stati na svoje noge, ali i borac koji o tome nije niti razmišljao sve do samog kraja. Rory MacDonald gotovo svake godine ponudi nastup koji se nađe u nominacijama za borbu godine pa je tako i ovog puta. Osim toga, ostvario je pobjedu koja mu je donijela titulu prvaka. Ova dvojica mogla bi se nagodinu ponovno susresti, ukoliko obojica doguraju do finala Grand prix turnira velter kategorije. Lima je svoj prvi korak odradio, savladavši Andreya Koreshkova te sada čeka pobjednika borbe Michaela Pagea i Paula Daleya. Pred MacDonaldom je prvo Jon Fitch, a ukoliko savlada njega, slijedi mu Neiman Gracie. Bez sumnje će mnogi navijati da se u finalu dogodi upravo repriza ovog duela.
Tony Ferguson vs. Anthony Pettis
Kada nastupate na najvećem eventu u UFC povijesti, prije najveće borbe u UFC povijesti, a na kraju odnesete bonus za borbu večeri, onda znate da ste napravili nešto posebno. Tony Ferguson vratio se na najbolji način te je jednostavno oduševio svojom predstavom. S druge strane, Anthony Pettis također je podsjetio na dane kada je nosio pojas UFC prvaka lake kategorije, a čak je bio vrlo blizu da Tonya savlada. Ipak, “El Cucuy” je još jednom dokazao svoju čvrstinu te je na kraju slavio u ovoj borbi, nakon koje su obojica dobila ogromne ovacije. Pettis se nije uspio vratiti među kandidate za titulu, ali si je osigurao status borca za čije će se nastupeponovno tražiti ulaznice više. Što se tiče Fergusona, postoji li na ovom svijetu ijedan MMA fan koji ne želi gledati borbu protiv Khabiba Nurmagomedova?
Irene Aldana vs. Lucie Pudilova
Irene Aldana i Lucie Pudilova odradile su najbolju žensku borbu u povijesti! To je činjenica koju mi nitko neće moći osporiti i jedina je šteta što su malo ostale u sjeni toga što su se borile na uvodnom programu UFC 228 eventa. 15 minuta njih su dvije napadale i udarale jedna drugu. Pogođeno je ukupno 213 značajnih udaraca, podjednako rasporođenih, a većina njih završila je na licu jedne odnosno druge borkinje. Ono što je najimpresivnije je to što su obje izgledale spremne odraditi još tri runde u istom intenzitetu. I na kraju, ono što je najvažnije, njih dvije su i ranije dokazale kako su spremne svaki put ponuditi jednako toliko uzbudljivu borbu.
------------------------------------------------------------------------------------------
NOKAUT GODINE
Kod nokauta i “submissiona” godine neće biti previše filozofiranja, uostalom ovdje je najbolji dokaz za tako nešto snimka istog pa iz tog razloga i slijedi postavljenje njih samih. A i iz razloga što smo ovdje popis od pet nokauta ipak morali proširiti na sedam, dok smo kod iduće kategorije dodali jedan više. Sumnjamo da će se itko buniti zbog toga.
Yair Rodriguez vs. Chan Sung Jung
HOW DO YOU LAND THIS?!?!?!?! OH MY @PanteraUFC!!! #UFCDenver pic.twitter.com/CJx9dMpg0h
— UFC (@ufc) November 11, 2018
Jessica Andrade vs. Karolina Kowalkiewicz
CIJELI MMA PREGLED 2018. GODINE MOŽETE POGLEDATI OVDJE