Od Frankfurta do Tokija je 11 sati leta. S povratkom, dakle, 22 sata. Uračunajte u to i okvirno dva sata leta ukupno Zagreb - Frankfurt - Zagreb. Kada sve zbrojite, provedete u zraku cijeli jedan dan. Za minutu posla!
Tako je izgledao recentni itinerar Mirka Cro Cop Filipovića na Dalekom istoku. Na Silvestrovo je svladao (potpuno predvidljivo) izvjesnog Tsuyoshija Kohsaku. Trebale su mu samo 62 sekunde za novo slavlje u Saitama Areni. U borbi koja se nije vodila ni za kakav pojas, naslov, trofej. U borbi koja je Cro Copu obogatila račun za, kako navode specijalizirani portali, 300-350.000 dolara. Nije loša satnica, pardon sekundarnica.
Nakon borbe, još u ringu Saitama Arene, Mirko se prvo obratio na hrvatskom jeziku.
- Želim pozdraviti sve koji su me pratili u Hrvatskoj.
Slijedio je nastavak na engleskom.
- Boriti se u Japanu uvijek je nešto posebno, ja sam jedan od posljednjih iz moje generacije boraca iz Pridea, ali i dalje stojim, i dalje se borim. Nadam se da je s mojim protivnikom Kohsakom sve u redu, da se nije ozbiljnije ozlijedio.
Bojazan mu je bila na mjestu. Kasnije je osvanula informacija (ne i službeno potvrđena) da je Japanac Novu godinu dočekao u bolnici. Moguće, jer po onome što se dalo vidjeti na Staru godinu izgledao je zreo za malo oživljavanja i dosta face-liftinga.
Kratkotrajnu borbu dosta je jednostavno opisati. Japanac nije uputio ni jedan jedini udarac, a već nakon 15-ak sekundi bio je na podu, na leđima. Tada je slijedilo Mirkovo mrcvarenje Kohsakina lica. Najmanje 40 udaraca ljevicom i desnicom mijesilo je Japančevo lice, trgalo nos, usnice, čeljust, treslo glavu.
Opraštam se u prosincu
Izgledalo je grozno. Kao i sav taj svijet mješovitih ili slobodnih borbi. Puko masakriranje suparnika koji nemoćan leži na podu, preslab za ikakvu obranu, dok krvi obasiplje pod, lice nesretnika, ali i napadača.
Sva sreća što je pomoćni sudac izvan ringa (i to postoji), shvativši da je nesretni 47-godišnji Japanac na pragu nesvjestice, odlučio prekinuti borbu. Ako je nje uopće i bilo.
Tako je pobijedio Mirko Filipović. Dok je on lagano slavio u svojem kutu, primao čestitke, Kohsaka je primao prvu pomoć. Dugo je, sigurno minutu, možda i dvije, trajalo oživljavanje. Oba oka zatvorena, gurali su mu i neku plastiku u usta pa vadili štitnik. Kohsaka nije davao znakove života. I Mirko je prišao u jednom trenutku, nadvio nad suparnika ne bi li se valjda uvjerio diše li još. Srećom, nesretni se Japanac uspio pridignuti i čestitati suparniku.
- Čuo sam da su mu kosti na licu slomljene. Na žalost, to je takav posao - otprilike pola sata kasnije će iz svlačionice Mirko.
No, prije toga, još u ringu i tijekom obraćanja svekolikom japanskom pučanstvu u Saitama Areni, Mirko Filipović objavio je kada će okončati karijeru.
- Imao sam dugačku i bogatu karijeru i premda bih se volio boriti još deset-dvanaest godina, jednom mora doći kraj. Planiram odraditi još jednu borbu tijekom proljeća ili ljeta za održavanje forme, a zatim se oprostiti 31. prosinca s pobjednikom Rizinova Grand Prixa. Dakle, 31. prosinca 2018. će biti moja završna borba. Tada ću završiti karijeru. Definitivno - iz Tokija je poručio Cro Cop.
Koji sat kasnije slijedilo je pakiranje stvari i novih 13-ak sati leta do kuće.