Baš kad smo izrežirali savršen kadar i namjestili našeg sugovornika da pozira za fotografiju, tik do nas zaustavila su se dva vozila.
– Molim vas, slikajte me s njim – zamolio nas je primjetno uzbuđen mladić izlazeći iz dostavnog kombija, dobacujući nam mobitel, ni ne očekujući naš odgovor.
– I ja isto treniram i pratim vas stalno! Zaista ste odlični – rekao je taj mladi dečko našem sugovorniku Satoshiju Ishiiju, MMA borcu koji je, uvjerili smo se, Hrvatima itekako dobro poznat, preonosi Slobodna Dalmacija.
Satoshi mu se nasmijao i mirno pozirao s njim, u klasičnom borilačkom stavu, pokazujući napete bicepse. U redu za fotografiju uredno je stajao bračni par iz drugog vozila, koje se zaustavilo također želeći ovjekovječiti trenutak s popularnim japanskim borcem.
– Jel' vam drago što vas prepoznaju po ulici, evo čak i u Zadru, gdje ste prvi put? – pitamo Satoshija dok se on pozdravlja sa svojim fanovima.
– Ma naravno da je! Kad znaš da je tvoj trud i rad prepoznat svugdje u svijetu, nema ljepšeg osjećaja – govori nam simpatični 32-godišnji Japanac, koji je prije samo tri mjeseca upisao prvu pobjedu u MMA borbi pod hrvatskom zastavom.
Osim što se zaljubio u našu zemlju, ljude i način života, najveći je razlog zbog kojega je Satoshi zatražio hrvatsko državljanstvo – Cro Cop. Naime, prijelomni trenutak Ishiijeve karijere bila su dva poraza od nedavno umirovljenog Mirka Filipovića. Nakon toga, odlučio je poslati poruku svojem idolu, napustiti dotadašnji život, odreći se japanskog državljanstva i doći živjeti u Hrvatsku te učiti od legende borilačkog sporta.
Pri rješavanju pitanja državljanstva, najviše mu je pomogao sam Mirko, koji je Japanca rado primio u svoj Cro Cop tim. I tako su bivši suparnici iz ringa postali kolege, suborci, najbolji prijatelji.
– Mirko je zaista divna osoba, koliko god je izvana jak, zapravo je jako osjetljiv i vrlo emotivan. Kad sam postao dio tima, njegov učenik i jedan od njegovih najboljih prijatelja, shvatio sam koliko mi je, u samo nekoliko mjeseci, prirastao srcu. Osjećam kao da smo dio velike obitelji – kaže Satoshi o svojem mentoru s kojim u Zagrebu, gdje živi, trenira čak dva puta dnevno po nekoliko sati.
Satoshija smo susreli u Zadru, u hotelu "Niko", gdje provodi godišnji odmor sa svojom djevojkom Kristin Mikkelson, svjetskom prvakinjom u jiu-jitsuu. Njima je ovo prvi posjet Zadru i malo je reći da su oduševljeni.
– Ovdje je nevjerojatno! Ne sjećam se kad sam vidjela ljepše more, toliko je čisto da bih se cijeli dan kupala. Vašu zemlju ne mogu usporediti ni s jednom drugom u kojoj sam bila. A mnogo sam proputovala – priznaje Kristin, koja nikad prije nije bila u Hrvatskoj.
– Trenutačno smo u vezi na daljinu, što nije baš jednostavno. Oboje imamo svakodnevne naporne treninge, razna natjecanja, guste rasporede i teško je održavati stalnu komunikaciju. Ovaj nam je odmor idealno došao – veli Kristin.
Ona također razmišlja o preseljenju u Lijepu našu, s obzirom na to da Satoshi ima u planu jednog dana kupiti svoju prvu hrvatsku nekretninu.
– Ne znam kad će to biti, ali znam da želim ostati ovdje. Ljudi su divni, topli i srdačni te, što je meni najvažnije, razmišljaju pozitivno. Kod kuće, u Japanu, stvari su kompletno drugačije. Tamo su svi jako negativni i vrše pritisak jedni na druge. Oni žive da bi radili, a ovdje se ipak prvenstveno misli kako živjeti jednim ugodim ritmom. I to mi itekako odgovara – objašnjava.
Hvali se kako svakog četvrtka s profesoricom uči hrvatski jezik.
– Nije lako, ali borim se. S jezikom, naravno – smije se Satoshi i otkriva nekoliko fraza koje je do sada naučio.
Ne može sakriti ni svoje oduševljenje našom hranom.
– U "Niki" sam jučer jeo odličnu ribu, a danas smo uživali u mesu. Inače sam veliki ljubitelj janjetine, ali moram priznati da je vaša dalmatinska bolja od kontinentalne – u povjerenju će, tiho, kao da ga sa strane sluša netko kome se ne bi svidjela ta njegova preferencija.
Mi smo se samo nasmijali te dodali kako je zaista izabrao pravo mjesto za probavanje fine domaće spize.
Nije Satoshi oduvijek bio MMA borac, nego je svoj sportski put započeo u – judu. Na nagovor oca, koji je također trenirao taj borilački sport, Satoshi je rano ušao u svijet "klinča". U tom je sportu ostvario ono što jedan sportaš sanja cijeli život: osvojio je 2008. godine u Pekingu zlatnu olimpijsku medalju u kategoriji +100.
Na naše pitanje kakav je osjećaj stati na najpoželjniji tron na svijetu, Satoshi, skroman i drag kakav jest, odgovara kako su mu ta medalja i ta borba kao svaka druga.
Ipak, judo ga nije toliko ispunjavao, a gledajući konstantno poznate MMA borce, poželio je i sam se okušati u ovom najbrutalnijem borilačkom sportu. I tada je, prije točno deset godina, s 22, krenuo u jedan novi svijet, svijet u borilačkim kavezima. Objasnio nam je i kako je iskoristio svoje znanje iz juda, s obzirom na to da se borbe na nogama često pretvore u one u klinču, kad se najčešće koriste tehnike hrvanja i juda, te da je postao vrlo dobar i poznat MMA borac. Od ukupno 31 borbe, Satoshi je do sada odnio pobjedu u njih čak 22. Ne planira stati.
– Znam da je prošlo već 10 godina otkada sam u ovom sportu i užasno je teško držati kvalitetnu konstantu, posebno jer dolaze mlađi borci koji su "nabrijani" i željni pobjede. Ali ostat ću dok budem mogao. Možda baš poput Mirka, do mirovine – uz osmijeh nam je rekao svoje planove simpatični novopečeni Hrvat Satoshi.