Hanza Media

IN MEMORIAM

TUŽAN KRAJ ISTINSKE LEGENDE JUGOSLAVENSKOG SPORTA U 67. godini napustio nas je Marijan Beneš, umro je u velikoj bijedi nakon duge i teške bolesti

AUTOR:
    • Mario Pušić,
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 04.09.2018. u 13:20

  • U Banjoj Luci je jutros nakon duge bolesti preminuo slavni boksač Marijan Beneš.

    Njegova kćerka Žanet kroz suze  je potvrdila Dnevnom Avazu da je njen otac umro jutros u 67. godini.

    Tijekom svoje amaterske karijere, Beneš je osvojio devet naslova prvaka Bosne i Hercegovine, četiri naslova prvaka Jugoslavije i nebrojen broj revijalnih titula.

    Za Beneša su govorili da je jugoslavenski Rocky Balboa, no sva imaginacija američke filmske industrije koja je stvorila šampiona s filmskog platna neusporediva je sa stvarnim životnim putem boksača koji je zadnje dane proveo u velikoj bijedi u trosjedu u stanu bivše supruge Stane Šćekić, u neboderu u samom središtu Banje Luke. Televizijski komentator Dragan Nikitović rekao je da je Beneš “najveći tragičar našeg ringa. Samouvjeren i hrabar do bezumlja, uzdao se samo u svoj udarac, zaboravljajući staro pravilo ringa da se uvijek nađe netko tko jače udara. Ništa ga nije moglo zaustaviti, ni kada je stremio k vrtoglavim visinama, niti kada je počeo strmoglavo padati”. Zbog specifičnog stila spuštenog garda i nevjerojatne hrabrosti zvali su ga najvećim kockarom u ringu.

     

    U amaterskoj karijeri odradio je 299 mečeva, od čega je dobio nevjerojatnih 272, a izgubio 16 dok je 11 ostalo bez pobjednika. U profesionalnoj karijeri od 56 mečeva je dobio 50, izgubio je pet, a jedan je ostao neriješen. Uz Matu Parlova najbolji je boksač bivše države svih vremena, devet puta bio je prvak BiH, četiri puta prvak Jugoslavije, amaterski, a potom i profesionalni prvak Europe koju titulu je obranio četiri puta, neslužbeni je prvak svijeta. Nastupio je i na Olimpijskim igrama u Montrealu. Tijelom u poluvelter kategoriji, ali srcem i ljudskošću bio je čisti teškaš. Tijelo mu je donijelo slavu i novac, a dobrota ga je koštala jednog i drugog.

     

    Bio je Hrvat koji se smatrao Jugoslavenom, pa je iz Banje Luke bježao u Beograd, gdje su ga smatrali ustašom, a onda u Zagreb gdje je bio četnik. Znao je reći da je on Hrvat i Srbin i Bošnjak i Rom. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dao mu je olimpijsku mirovinu, ali i njegov jedini predsjednik ostao je Josip Broz Tito. Uvijek bi se vraćao njoj, “ljepotici i kurvi u koju se čovjek zaljubi, a ona ga zavede i očara i na kraju ostavi, kao što je meni uradila u ratu”, pričao je Beneš o svojoj Banjoj Luci. Najdraži grad dao mu je sve i istom mjerom uzeo. Ipak, u današnjim najtežim trenucima pronašao je najvrjednije, svoju obitelj - ono što je pogubio na putešestvijama između zlata i govana, kako je nazivao lice i naličje svake medalje.

    Rođen je u Beogradu 1951. godine, majka Marija Vukić bila je Ličanka, a otac Josip vojvođanski Hrvat. Oboje su bili prosvjetni radnici, otac je bio nastavnik glazbenog odgoja, pa je svoju strast prenio na trećeg od trojice sinova, Marijana. On je bio odličan matematičar, a zbog roditelja je završio nižu glazbenu školu na flauti i glasoviru, no srednju je napustio nakon prve godine zbog boksa. Imao je sestru Ljiljanu, a dvojica starije braće, Ante i Josip, trenirali su boks. Počeli su ga zadirkivati vršnjaci da je curica, pa je s braćom krenuo na treninge. Obitelj je tada već živjela u Tuzli.

    Banja Luka, 021117.
Marijan Benes, legendarni boksac iz Banja Luke, smatra se jednim od najboljih jugoslavenskih boksaca svih vremena.
Na fotografiji: Marijan Benes.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
    Robert Fajt / CROPIX / CROPIX

    Marijan Beneš

     

    Kada je kao 10-godišnjak na treningu nokautirao 18-godišnjeg mladića, skrenuo je pozornost na sebe. Bego Huseljić, njegov tuzlanski trener znao je pričati kako je Beneš imao životinjski refleks i izrazito težak udarac s kojim je ubrzo postao sjajan nokauter. Tomo Palankin, trener iz banjolučkog kluba Slavija zapazio ga je na jednom omladinskom prvenstvu jer je boksao s njegovim tadašnjim pulenom Bratislavom Mačkovićem. Mačković se nije mogao snaći, nije mogao dokučiti je li Beneš ljevak ili dešnjak, jer je udarao jednako snažno. Kad je to shvatio, već je ležao na podu. I tako su Banjolučani odlučili dovesti Marijana u Slaviju, no on je imao 16 godina i trebali su dozvolu roditelja. Razgovor je započeo u 8 sati, a majka Marija popustila je tek oko ponoći. Marijan je uzeo četkicu za zube, sapun i ručnik i spremio u torbu. Dovezli su ga na noćenje u Hotel Palace. Portir je vidio čelne ljude kluba, pa je znatiželjno upitao: “Opet neki boksač?”.

    - Ovaj će biti šampion - odgovorili su mu samouvjereno.

    Iz drugih medija