Rtina, malo mjesto u Zadarskoj županiji na službenom popisu iz 2011. godine bilježilo je točno 452 stanovnika. Jedno takvo mjesto dalo je Mirka Miočića, kvizaša svjetskog ranga, ali i njegovog daljnjeg rođaka, Bojana Miočića. Taj isti Bojan je sa svojom tadašnjom odabranicom Kathy, rodom iz Cetingrada blizu Karlovca, otišao putem boljeg života u američku saveznu državu Ohio.
Tamo se 19. kolovoza 1982. godine rodio Stipe, kasniji svjetski prvak u slobodnoj borbi i “najopakiji čovjek svijeta”, kako Amerikanci vole zvati prvaka teške kategorije UFC organizacije. Taj isti Stipe će dva dana prije svog 37. rođendana pokušati ponovno doći do tog naslova, kojeg je 7. srpnja prošle godine izgubio. No, nije pošteno ograničiti jednog čovjeka kao što je Stipe Miočić samo na njegov najveći sportski uspjeh. Svaka velika karijera ima priču koja kreće puno ranije.
Pomagati ljudima
Nije dugo trajala obiteljska idila Miočićevih. Bojan i Kathy su se razveli, a Stipe je ostao živjeti s majkom, koja je zapravo bila najveći inicijator toga da se Stipe počne baviti sportom. Bio je jedan od onih dječaka kakve svi imamo u svojoj generaciji. Kojeg god sporta da se prihvatio, mali Stipe bio je dobar u njemu. Prošao je kroz bejzbol, američki nogomet i hrvanje. U bejzbolu je bio toliko dobar da je tijekom studija dobivao upite nekih profesionalnih momčadi. No, on je odabrao drugi put. Medicinska škola bila mu je prioritet, budući da je oduvijek htio pomagati ljudima, a tek ovako kao hobi otišao je u borilačku dvoranu. Tamo je odabrao boks u kojem je također bio uspješan. Osvojio je “Golden Gloves” prvenstvo Clevelanda, dok je na nacionalnom prvenstvu zaustavljen u četvrtfinalu. U pitanju je najjače američko natjecanje amaterskog boksa. Tek 2009. godine, kad je već bio zaposlen kao medicinski tehničar u vatrogasnoj postrojbi, Stipe je na nagovor trenera Marcusa Marinellija probao MMA. Samo sedam mjeseci kasnije odradio je prvu profesionalnu borbu.
U UFC od 2012. godine
U godinu i pol dana odradio je šest borbi, u svima je upisao pobjede prekidom i 2012. godine došao je poziv UFC-a. Nakon što je dobio podršku roditelja, krenuo je u tu avanturu. No, svoj posao, svoju drugu veliku strast niti u jednom trenutku nije želio napustiti.
- Uvijek ću biti vatrogasac, što god se dogodilo. Čak i kada postanem svjetski prvak, ostat ću isti tip, vatrogasac iz Clevelanda - tvrdio je Stipe nakon što su ga počeli proglašavati velikim potencijalom. Takav je i ostao te cijelo ovo vrijeme i dalje radi u istoj postrojbi. Sam kaže da je to mjesto gdje ga ljudi gledaju onakvog kakav je i kakav je uvijek bio, da su njegovi kolege iz postrojbe bili prvi ljudi koji bi ga počeli zafrkavati nakon svakog poraza i da ga oni zapravo drže čvrsto s dvije noge na zemlji. Ni nakon pobjeda nema nikakvih ustupaka.
Pranje WC-a
- Što su napravili kolege nakon što sam došao na posao? Dali su mi opremu i poslali me da operem WC-e - odgovorio je Miočić na pitanje kakav je doček dobio nakon što je 2016. godine osvojio titulu prvaka. Teško se možemo sjetiti borca koji ima ispravniji nadimak od Stipe Miočića. Jer, on je “Firefighter” u apsolutno svakom smislu.
U Octagonu je također onaj koji gasi, ali ne vatru, nego protivnike. Dvojica od prve trojice završila su nokautirana i već mu je tada UFC dao glavnu borbu. Posjet Nottinghamu neće pamtiti po dobrom jer ga je tamo nokautirao Stefan Struve, ali mu je dao važnu lekciju. Lekciju je dobio i četiri borbe kasnije, nakon nova tri uvjerljiva nastupa. Protiv Juniora Dos Santosa odradio je svoju prvu borbu na pet rundi i doživio je poraz kad je mislio da je napravio dovoljno. Kasnije je više puta ponovio da ga je taj poraz učinio prvakom. Samo dvije pobjede kasnije, protiv Marka Hunta i Andreia Arlovskog, Stipe Miočić napokon je napao titulu svjetskog prvaka. I osvojio ju je pred 50.000 Brazilaca, nokautiravši domaćeg ljubimca Fabricija Werduma. To je bio još jedan dokaz toga tko je i što je pravi šampion.
Stipe je svojedobno posjetio Rtinu i pohvalio se na društvenim mrežama fotografijom da se zna odakle potječe
Tu je zapravo stvaranje njegove prave ostavštine tek počelo. Zaustavio je Stipe nakon toga legendarnog Alistaira Overeema u Clevelandu, zatim je nokautom osvetio ranije spomenuti poraz od Juniora Dos Santosa, da bi potom doživio nepravdu od svog poslodavca. Iako je išao po treću obranu naslova, nešto što do tada niti jedan UFC prvak teške kategorije nije uspio, Stipe je odjednom postao autsajder. Njegov poslodavac u prvi je plan gurnuo Francisa Ngannoua. Kamerunac se pojavio kao borac čiji udarac šalje u besvjesno stanje svakoga koga pogodi. Nije tajna da se UFC-u s marketinške strane nije sviđao jedan skromni obiteljski čovjek iz Clevelanda.
Vidjeli su opakog Kamerunca kao nekoga tko će to odraditi bolje. Nisu očekivali da će se tada uključiti dalmatinski “dišpet”. On je u korijenima i s njim se čovjek rađa, što je najbolji dokaz borba koja se održala 20. siječnja prošle godine. Stipe Miočić održao je lekciju velikoj UFC nadi, dominirao je pet rundi borbe, a onda je napravio “frajerski” potez. Nakon što je proglašen pobjednikom, uzeo je pojas iz ruku predsjednika UFC-a Dane Whitea i uručio ga svom treneru, da mu ga on poveže oko pasa.
Nažalost, šest mjeseci nakon najvećeg uspjeha Stipe je doživio pad. Trenutak nepažnje, spuštanje ruku pri izlasku iz klinča i visoko dignuta brada. To je nešto što borac poput Daniela Cormiera nije mogao ne primijetiti. Sjeo je desni kroše i Stipe je bio na podu.
- Pogađan sam jačim udarcima, ali niti jedan od njih nije pronašao potrebno dugme. Ovo nije bila moja noć - rekao je Stipe nakon borbe u kojoj je ostao bez naslova prvaka, u nadi da će brzo dobiti revanš. Isti je zbog politike UFC-a morao čekati punih 13 mjeseci. No, subota, 17. kolovoza je ispred nas i Stipe Miočić ima priliku vratiti ono za što tvrdi da mu kvalitetom pripada.
Veliki prvak
- Volim biti autsajder. Nema ništa ljepše nego ušutkati ljude koji ti ne vjeruju - poznata je Stipina izjava. U subotu će ponovno biti autsajder, i to u borbi u kojoj ima više za izgubiti nego prošle godine. Onda je riskirao tek status i pojas prvaka. Sada je na kocki nešto važnije. Na kocki je njegova ostavština i njegov status u povijesti. Ako drugi put izgubi od Daniela Cormiera, nitko ga neće smatrati najvećim teškašem ikad, unatoč tome što je jedini pojas obranio tri puta. Puno puta je u posljednjih godinu dana ponovio kako Cormier nije bolji borac od njega i kako samo čeka priliku da to dokaže. Sada ju je dobio, ali je isto tako sam pred sebe stavio veliki pritisak.
No, veliki prvaci su oni koji na račun pritiska znaju izvući ono najbolje iz sebe. Ako se to dogodi, nema razloga da Stipe ne podigne ponovno pojas i ne ponovi ono što je rekao pred 50.000 Brazilaca u Curitibi:
“Cleveland, we have a world champion! Croatia, we have a world champion!”